Čime to znanstvenik Ivan Đikić argumentira svoj stav da bismo ekonomski preživjeli lockdown?

Teško da bi na opće odobravanje naišlo kada bi neki domaći ekonomist - makar bio onaj s nagradama, svjetskim priznanjima, pozamašnim brojem znanstvenih radova i karijerom u najboljim europskim financijskim institucijama - kada bi takav nazivao uvođenje mjera protiv pandemije demagogijom.

Kada bi se bunio što svaki dan brojimo bolesne i umrle.

Govorio da je to besmislica, da su opasni oni koji nas uvjeravaju kako svijetom hara neki virus i tvrdio da bi svakodnevni život trebalo nastaviti kao da se baš ništa ne događa.

Takvog stručnjaka bi većina, a prvi među njima vjerojatno znanstvenik Ivan Đikić, upozorila da govori budalaštine i da bi bavljenje epidemijom trebao prepustiti epidemiolozima.

U tom smislu teško je pronaći dovoljno argumenata za nekoliko Đikićevih javnih nastupa zadnjih par tjedana, među njima i onaj od prije dva dana, kad je dosta samouvjereno tvrdnje da "Hrvatska ekonomski ne može izdržati lockdown" nazvao demagogijom.

Nije to bilo prvi put da Đikić tako hrabro nastupa s pozicije dobrog poznavatelja domaćih ekonomskih prilika: i prije nekoliko tjedana već je bio javno ustvrdio da Hrvatska može financijski podnijeti zatvaranje, vodeći se primjerima brojnih drugih europskih zemalja koje zadnjih tjedana zatvaraju škole, trgovine, ograničavaju kretanje i gase sustave javnog prijevoza.

Đikić pritom naglašava da izuzetno cijeni raspravu potkrijepljenu dokazima, navodeći primjer Angele Merkel koja je, kaže sam znanstvenik, "vrlo argumentirano u svojem obraćanju govorila o pripremi na dugotrajniju borbu protiv ovog virusa".

Toj potrebi za argumentacijom teško je proturječiti, ali čini se kako sam Đikić, nažalost, smatra da u nekim slučajevima ipak treba napraviti iznimku, ponajviše u onome u kojemu jedan stručnjak za molekularnu biologiju "onako usput" ocjenjuje može li hrvatski državni budžet nadomjestiti gubitak svih onih tvrtki i obrta koji će tijekom lockdowna držati ključeve u bravama.

Doista, o tome se ne može složiti ni službena domaća ekonomija, a ona svjetska prave će razmjere cijene zatvaranja vrlo vjerojatno znati tek mjesecima, možda i godinama nakon otkrića cjepiva, kada ćemo već na covid gledati kao na manje opasnu bolest, a iz trgovina ukloniti dezificijense.

Treba biti pošten pa priznati da se ni Đikić često ne može sam sa sobom složiti oko važnosti i uspjeha lockdowna.

Tako je u intervjuu za 24 sata u veljači ove godine o zatvaranju granica govorio: "Reakcije mi se čine uistinu pretjeranima, osobito kad znamo koje je vrijeme inkubacije i kako virus reagira. Novih informacija o lijeku još nema, no kad se lijek otkrije, vakcinacija će biti najbolji način za buduće sprečavanje širenja virusa. Do tada treba sabrano gledati na cijelu situaciju".

Onda je u razgovoru za N1 krajem listopada rekao: "I baš zato što si Hrvatska ne može dozvoliti novi lockdown, treba reći ljudima da će se on dogoditi ako se stvari ovako nastave". Pa samo koji tjedan kasnije kako je demagogija govoriti da si ga ne možemo priuštiti.

Ako je to doista tako - a Đikić je siguran da jest - za zdravlje nacije te bi tvrdnje bilo dobro nečim i potkrijepiti. Ili ekonomiju prepustiti ekonomistima, a epidemiju epidemiolozima.