ISTINA O AFERI PODRAVKA

Projekt dioničarstva primio je kobni udarac. Zadao ga je Luka Rajić

U prosincu 2005. i siječnju 2006. u Podravki je finaliziran projekt menadžersko-radničkog dioničarstva, skraćeno MEBO . U krugovima upućenih podravkaša jačalo je uvjerenje da će uskoro biti donesen novi Zakon o privatizaciji, da će biti objedinjen državni portfelj i da će država uskoro prodavati svoj krupni udjel u Podravki. Darko Marinac u sve je to bio detaljno upućen kao član Gospodarsko-socijalnog vijeća pri Vladi.

Norveška tvrtka Rieber & Sřn kupovala je Podravkine dionice na Zagrebačkoj burzi i Podravkini čelnici znali su da kontrolira oko 14-15 posto. U zraku je visila i prodaja dionica koje su držali Franck i Privredna banka Zagreb, no kupnja tih dionica za podravkaše još uopće nije bila u igri, oni su spremali program menadžersko-radničkog dioničarstva s mišlju da će kupiti državne dionice uz diskont od 25 do 40 posto. Da su dionice kupili na kredit po punoj tržišnoj cijeni, taj kredit ne bi mogli otplaćivati iz očekivane Podravkine dividende, izračunali su.

Posebna namjena

Varaždinska Fima izradila je za Podravku prvu verziju programa MEBO već 11. studenoga 2005., drugu je prezentirala 9. prosinca. Bilo je još verzija, sve do završne koja nosi datum 29. prosinca 2005. Nakon toga predsjednik Podravkine Uprave Darko Marinac odvojeno je razgovarao s predsjednikom Vlade Sanaderom i potpredsjednikom Polančecom o otkupu dijela Podravkinih dionica u vlasništvu države za projekt menadžersko-radničkog dioničarstva koji su jedni nazivali ESOP, a drugi MEBO, a pojavio se i pojam ORD-a, ili organiziranog radničkog dioničarstva. Darko Marinac o svojim je razgovorima obavijestio prošireni kolegij Uprave Podravke, oko 40 osoba, na sastanku održanom 6. veljače.

Na red je došlo i osnivanje trgovačkog “društva posebne namjene” preko kojega će menadžeri i radnici kupiti Podravkine dionice, po uzoru na zapadne SPV, special purpose vehicle tvrtke.

Milan Horvat zabilježio je rukom u svom rokovniku 11. studenoga 2005.:

- Podravka MEBO, osnovati društvo 70 posto za menadžment i 30 posto za zaposlenike.

No, tu su događaji odjednom krenuli pomalo neobičnim tokom: Podravkini su direktori odlučili osnovati to poduzeće u inozemstvu. Krstili su ga imenom Pomaco.

Nalog da osnuje Pomaco dobilo je varaždinsko odvjetničko društvo Korušić, Hrg & Uskoković.

U Podravki je član Uprave Zdravko Šestak zadužio Lidiju Kljajić da za odvjetnike prikupi sve potrebne papire i da bude Podravkin časnik za vezu s njima.

“Meni je imena osoba koje će biti osnivači tvrtke Pomaco dao Zdravko Šestak, te me zadužio da prikupim podatke o tim osobama, što sam ja i učinila. Prikupljene podatke proslijedila sam odvjetniku Olegu Uskokoviću. Namjera je bila da se paket dionica koji bi bio prenesen na tvrtku Pomaco kasnije pripoji novoosnovanom društvu radničkog dioničarstva, nakon što bi se odobrio ulazak u radničko dioničarstvo. Barem su to meni tako prezentirali Darko Marinac i Zdravko Šestak”, kaže Lidija Kljajić, tada voditeljica Ureda predsjednika Uprave, a od listopada 2009. članica Uprave za financije.

Posao sa Švicarcima

Odvjetnik Oleg Uskoković proslijedio je Podravkin zahtjev švicarskoj agenciji EST koja se bavi osnivanjem poduzeća u poznatim svjetskim poreznim oazama, ili takozvanih offshore tvrtki.

Hrvatski istražitelji dobili su putem pravne pomoći iz Švicarske iz agencije EST svu dokumentaciju tvrtke Pomaco. Iz ugovora o osnivanju i upravljanju vidi se da su klijenti ili principali Darko Marinac, Saša Romac, Zdravko Šestak, Goran Markulin, Dragutin Habdija, Stanislav Biondić, Josip Pavlović i Lidija Kljajić 30. lipnja 2006. dali nalog EST-u da u jurisdikciji Velike Britanije osnuje tvrtku pod nazivom Pomaco Ltd. Cijena inkorporacije bila je 2.800,00 US dolara, a godišnja naknada za vođenje tvrtke 5.800,00 dolara.

Potom su ispunjeni i potpisani standardni obrasci na kojima je pisalo da je Pomaco održao osnivačku skupštinu u Londonu te da su poslovi direktora preneseni na tvrtku Venlaw Consultants, Nassau, Bahami.

Time je osmero Podravkinih čelnika iz Varaždina preko Švicarske, Engleske i Walesa završilo na Bahamima, u nekadašnjoj jazbini ozloglašenog gusara Crnobradog, u središtu za krijumčarenje viskija u doba prohibicije, raskošnom karipskom ljetovalištu u kojem su snimljeni filmovi o Jamesu Bondu “Operacija Grom”, “Nikad ne reci nikad” i “Kasino Royal”.

Poruke i črčkarije

U dokumentaciji EST-a nalazi se i zanimljiva korespondencija s odvjetnikom Uskokovićem, kojoj USKOK pridaje osobito značenje i u kojoj pronalazi prve konkretne dokaze da je dio Podravkinih direktora htio kupiti cijelu Podravku, a ne samo do 25 posto.

USKOK se najviše zainteresirao za nekoliko stranica papira iz EST-a na kojima je netko nepoznat u nepoznato vrijeme rukom ispisao bilješke i skicirao dijagrame.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 06:22