PROMJENA ZAKONA O KAZALIŠTU

Ako glumac glumi u sapunici, odšteta ide njegovu kazalištu

Vladimir Stojsavljević, pomoćnik ministrice kulture, kaže kako će se mijenjati Zakon o kazalištu, prema kojem bi glumci zaposleni u hrvatskim kazalištima honorar za rad u fušu, točnije na snimanju sapunica, trebali dobivati od producentskih kuća, da se više ne bi događalo da istovremeno rade za plaću u kazalištu u kojem zapravo i ne nastupaju ili to čine jako rijetko.

Novi zakon, koji nam je potvrdila i ministrica kulture Andrea Zlatar, Ministarstvo namjerava uputiti u saborsku proceduru krajem godine, nakon provedene ankete sa strukom.

Zanemarili kazalište

- Nemojte napadati glumce, cijela priča puno je ozbiljniji problem za njihovu egzistenciju i nastojat ćemo regulirati obeštećenje kazališta od strane producentskih kuća koje produciraju sapunice. Oni koji misle da im je egzistencija riješena snimanjem sapunica morat će biti plaćeni za svoj posao, a ne da se istovremeno vlasnici tih producentskih kuća naslikavaju po jedrilicama, a glumce se ne plaća - zaključuje Stojsavljević.

Iako nastupanje u kazališnoj predstavi ujedno znači i glumački prestiž, glumcima je još uvijek najisplativiji angažman u sapunicama. Otkako su počela snimanja prvih hrvatskih sapunica, “Zabranjena ljubav” i “Villa Maria”, glumci su svoj angažman u kazalištu često podređivali radu na sapunicama koji im je, uz veliku slavu, donosio i nemalu financijsku korist. Pritom se barata iznosima od 500 do 1000 eura za nastup u epizodi dramske ili humoristične serije, te do čak 5000 eura za mjesec dana snimanja sapunice.

Stalna plaća i fuš

U slučaju glumaca slobodnjaka ništa ne bi trebalo biti sporno. No problem nastaje kada u fušu glume glumci na stalnoj plaći u hrvatskim kazalištima, pa se često događa da redatelji u kazalištima ne mogu okupiti ekipe potrebne za uvježbavanje predstave, ili pak da glumci eskiviraju probe određenim danima kako bi se posvetili drugim projektima. Po sadašnjem zakonu, glumci ne smiju nastupati izvan matičnog kazališta bez dozvole ravnatelja, no ne postoje nikakve sankcije za one koji zanemaruju matična kazališta. Krešimir Dolenčić, redatelj u Gavelli, smatra ipak da se to u zadnje vrijeme događa sve rjeđe i da sapunice same po sebi nisu toliki problem:

- Angažman u sapunici traje pet, šest ili sedam mjeseci i takvog glumca i ne uzimaš u podjelu. Jedno od rješenje ovog problema bilo bi da glumac koji je prihvatio dugotrajniji angažman mora ili dati otkaz u matičnom kazalištu ili uzeti neplaćenu godinu. No nemoguće je zapravo zabraniti ljudima rad u fušu jer mnogima od njih to je dodatni izvor zarade kojom uzdržavaju obitelji. Smatram da je puno veći problem od sapunica to što svake godine s Akademije izađe mnogo sjajnih mladih glumaca koji nemaju posla. Ansambli imaju svoje ljude na plaći, a glumci koji dolaze sa strane koštaju i kazališta ih, zbog ograničenog budžeta, ne mogu platiti. Tako se ansambli zatvaraju u sebe, čime razmjena između kazališta i kreativna fluktuacija postaju sve teže - ističe Dolenčić.

Plaća od 9000 kuna

Ostaje, međutim, činjenica da kazališne kuće u svojim ansamblima imaju članove koji godinama nisu glumili ni u jednom projektu, no primaju plaću, koju financiraju porezni obveznici, a ona iznosi između sedam i osam tisuća kuna neto u gradskim, odnosno devet tisuća kuna u nacionalnim kazalištima. Hoće li kazališta s njima prekinuti ugovore ili će, kao što je slučaj u Njemačkoj, kako nam je ispričao Krešimir Dolenčić, i naši glumci umjesto doživotnih potpisivati ugovore na godinu ili dvije, pitanje je kojim bi se struka također trebala pozabaviti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 22:57