HOĆE LI EURO OPSTATI?

Deset godina eura: Eurozona neće propasti. Imat ćemo novi euro i bit će jači no ikad

Koristi ga 322 milijuna stanovnika u 17 zemalja. Imaju 870 milijardi eura u gotovini
 CROPIX

ZAGREB - U 12 zemalja tog su se prvog siječnja 2002. stanovnici probudili s novčanicima punima starog, nevažećeg novca, i krenuli svoje marke, lire, franke, drahme... i ostale nacionalne valute mijenjati za novi, jedinstveni novac. Euro je svoj život gotovinskog novca (do tada je već tri godine postojao kao obračunska jedinica) započeo sa 8,2 milijarde novčanica u apoenima od pet, 10, 20, 50, 100, 200 i 500 eura. I sa silnim entuzijazmom kako je upravo zajednička valuta rješenje svih dotadašnjih problema i kako će od sada cijelom Europom teći obilje.

Prolazne teškoće

Deset godina kasnije istu valutu imaju u svojim novčanicima stanovnici 17 zemalja , a ukupno ih je 332 milijuna. Uz njih, službene članice eurozone, euro je službena valuta u San Marinu, Vatikanu, Andori, Kosovu i Crnoj Gori, a neslužbena u još mnogim drugim zemljama, pa i Hrvatskoj, kojoj je euro važnija valuta od službene kune jer se u eurima štedi, uzimaju se krediti i preračunavaju cijene vrijednijih stvari.

No, jučer se stanovnici svih tih zemalja koje su službeno u eurozoni nisu probudili tako optimistični kao prije deset godina, premda danas imaju u svojim novčanicima gotovo 14,4 milijarde novčanica u raznim apoenima, najviše onih od 50 eura, te još 95,6 milijardi kovanica. Ukupno im sav taj gotovi novac vrijedi gotovo 870 milijardi eura, devetnaest hrvatskih godišnjih BDP-a.

No, premda danas tog novca imaju gotovo dvostruko više nego kad je uveden, om im zadaje i znatno više briga nego kad je uveden.

Zajednička europska valuta posljednjih je godina proživljavala razne šokove, a osobito gadna bila joj je upravo prethodna godina u kojoj su, kako je odmicala, sve glasnije prognoze da će euro odumrijeti podgrijavale glasine kako se i najjače zemlje pripremaju na povratak nacionalnim valutama.

Hoće li euro opstati? Najvjerojatnije! Gdje će sve opstati? E, to je još potpuno neizvjesno. Prema jednima, euro se vraća “kući” i preživjet će u bogatijim zemljama eurozone, dok će se problematične i zadužene članice vratiti svom bivšem novcu. Prema drugima, Europa će imati dva eura - jaki u tim bogatijim zemljama i slabiji na periferiji. Prema trećima, sve su to tlapnje, euro ostaje gdje je i sada, s tendencijom proširenja, a svi ti padovi vrijednosti prema dolaru, jenu i ostalim valutama samo su prolazne teškoće.

Valuta će slabiti

Doduše, bit će teško i valuta će još slabjeti, ali će na kraju preživjeti. Uostalom, euro je u godinama nakon uvođenja vrijedio i znatno manje od jednog dolara, a s druge se strane penjao i do 1,6 dolara. Stoga sadašnja vrijednost od 1,3 dolara za euro nije niti najgora niti najbolja u povijesti, a predviđanja da će do kraja 2012. pasti na 1,2 dolara također nisu dramatična, smatraju oni koji razmišljaju dugoročnije. Uostalom, nešto slabiji euro itekako je u ovoj krizi dobrodošao velikim europskim zemljama izvoznicama, prije svega Njemačkoj, koja je profitirala od jeftinije zajedničke valute.

Ovisi o Kinezima

Štoviše, vjerni sljedbenici eura tvrde da će on za nekolliko godina postati glavna svjetska valuta, dakle da će istisnuti dolar s prvoga mjesta, i da će više zemalja držati svoje devizne rezerve u eurima nego u dolarima. To će najviše ovisiti o Kinezima, čije su devizne rezerve tolike da upravo njihova odluka o tome što kupovati, a što prodavati, drma svjetskim valutnim tržištem.

Kada će Hrvatska ući u eurozonu? Naši ugledni ekonomisti koje smo, među ostalim, pitali i o tome, slažu se da to neće biti onako brzo kako smo još prije nekoliko godina zamišljali. Naš ulazak u eurozonu smještaju od sljedećeg desetljeća pa do još dalje budućnosti, dok smo još prije nekoliko godina vjerovali kako će već možda od 2015. kune iz naših novčanika otići u povijest. Čini se da se od samog uvođenja kune 1993. godine pripremamo na njezin odlazak. Ta kuna nikad nam nije bila valuta broj jedan, uvijek smo štedjeli uglavnom u devizama, prvo u njemačkim markama, a potom u eurima. Uvijek smo veće vrijednosti preračunavali u stranu valutu kako bismo stekli bolju predodžbu koliko to u stvari vrijedi, a kune su nam bile dobre samo za svakodnevnu potrošnju.

Možda je baš sada, kad smo eurozoni bliži nego prije deset godina, vrijeme da se okrenemo toj našoj kuni i počnemo više u njoj štedjeti i više se u njoj zaduživati. Banke su već krenule sa kunskim kreditima bez valutne klauzule.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 11:03