Crni scenarij za 1.7.2011.: 400.000 nezaposlenih, 100.000 umirovljenika više, rast BDP 0%

ZAGREB - Ako i jest dobila prolaznu ocjenu za prošlu godinu, sljedeća godina mandata hrvatskoj će premijerki biti možda manje stresna, ali zapravo zahtjevnija i daleko teža od protekle. Dok joj je za preživljavanje prve godine bilo dovoljno nekoliko “šokantnih” političkih akrobacija - od samog preuzimanja vlasti i izbacivanja bivšeg premijera iz stranke, sve do antikorupcijskog punjenja Remetinca i radikaliziranja odnosa prema sindikatima - za drugu joj ostaje samo grubo suočavanje s realizacijom najavljenih planova i najopasniji od svih protivnika s kojim nema pregovora: brojke.

Kako do sretnog kraja?

A brojke ugrubo izgledaju ovako:

- u Hrvatskoj je nezaposlenost dosegnula 9,2 posto (po međunarodnoj anketnoj metodologiji, ili 17,2 posto prema broju u svibnju prijavljenih na HZZ-u). Brojka postaje daleko opasnijom kada se pogledaju svježe statistike prema kojima je stopa zaposlenosti u Hrvatskoj danas 57 posto, dok je prosjek EU iznad 63 posto. Tako u Hrvatskoj danas na svakog umirovljenika dolazi tek 1,33 zaposlenih, dok je otprilike pet posto umirovljenika mlađe od 49 godina.

24 uglednika i političara: Smanjite javnu upravu i potaknite rast proizvodnje

Brojke dalje kažu da je hrvatska prosječna bruto plaća 7831 kunu, što naoko i nije loše u kriznoj godini, ali prestaje biti atraktivno kada se pretvori u neto od 5372 kune, a potpuno je neodrživo kada se zna da takva plaća danas poslodavca stoji 9180 kuna.

Dodamo li svemu tome još i klasične zamjerke investitora na račun visoke cijene otpuštanja zaposlenih i predugih rokova za dobivanje građevinskih dozvola i uknjižbu vlasništva. Na sve to treba još dodati i potrebu proračuna da nahrani sve čije plaće ovise o državi , ali i da servisira 1,2 milijarde eura duga koji stiže na naplatu 2011.

Stimulacija rada na crno

Što Jadranka Kosor i njen tim moraju napraviti kako bi priča s brojkama završila s hepiendom? Zapravo ne mnogo više nego što su već sami predvidjeli u Programu oporavka Hrvatske.

A to znači da, kako bi na dulji rok pobijedili nezaposlenost, moraju pokrenuti proces revizije izuzetno krutog Zakona o radu koji, takav kakav je danas, stimulira jedino zapošljavanje na crno ili selidbu rada prema Aziji.

To znači da moraju, kao što su i planirali, pogurati zakonski rok odlaska u mirovinu prema što višoj dobnoj granici, kako bi s jedne strane rasteretili proračun, a s druge korigirali neodrživ omjer umirovljenih i zaposlenih. To znači da moraju preokrenuti sustav zdravstva tako da osnovne usluge i dalje budu svima zajamčene, ali da svaka “nadgradnja” ubuduće barem djelomično, zavisno o mogućnostima, ide na teret korisnika.

To znači da moraju reformirati sustav obrazovanja tako da ubuduće odgovara potrebama zapošljavanja, a ne da se učenici danas školuju za nepostojeća ili izumiruća zanimanja. To znači da pravosuđu hitno moraju omogućiti da bude brže, učinkovitije i, na kraju, pravednije.

Promjene provesti odmah

Istovremeno, naravno, kako bi dodatno pogurali procese zapošljavanja, moraju sa svoje strane što radikalnije smanjiti namete poslodavcima, ali se i prema radu na crno postaviti barem s jednakom žestinom koju su dosad pokazali u obračunu s korupcijom. I sve to, naravno, moraju učiniti odmah, jer u protivnom i njihovo i naše vrijeme bit će izgubljeno.

Uspije li premijerka nametnuti provedbu svojeg programa i koalicijskim partnerima, Hrvatska ima još jednu priliku da iz krize uplovi 2012. izravno u Europsku Uniju. A baš zbog današnjeg prolaska kroz grubo krizno razdoblje hrvatske će kompanije, u slučaju takvog dobrog scenarija, za nesmiljenu utakmicu na otvorenom međunarodnom tržištu biti spremnije nego ikada.

Što, međutim, ako Vlada ne uspije, ako koalicija pukne pod pritiscima političke demagogije ili padne već na prvom koraku - u već sve napornijem nadmetanju sa sindikatima o promjenama u Zakonu o radu i stečenim pravima zaposlenih naslijeđenih iz posve drukčije prošlosti. U tom slučaju samo jedno je sigurno - nećemo zadržati status quo. Neće nam biti “isto kao i danas”, a posve sigurno ni “svima dobro kao nekada”. Bit će nam gore, a osjećat ćemo se još jadnije i zbog toga što će nam i sve dalje odmicati zemlje koja su Hrvatskoj ranije oduvijek gledale u leđa sa zavišću.

Kako bi izbjegla tužnu sudbinu neuspješnih političara koji su svoje zemlje odveli u propast vlastitom mlakošću, kako bi pobjegla zluradom “znali smo” podsmjehu svojih političkih konkurenata, Jadranka Kosor sljedeću godinu svojeg mandata mora izgurati sa sviješću da više nema vremena za jeftinu političku trgovinu.

Zaboraviti na popularnost

Da bi, na kraju svega, pobijedila brojke, ona mora pristati na to da se, barem privremeno, odrekne dugo čekane vlastite popularnosti. Danas i tijekom cijele sljedeće godine građani premijerku ne moraju nužno voljeti, ali moraju joj vjerovati.

A hoće li nakon toga izgubiti izbore ili zaraditi svoj prvi vlastiti mandat ovisi prije svega o tome hoće li se, kada ovoj Vladi istekne rok trajanja, tako stečeno povjerenje pokazati opravdanim.