KOLIKO BISMO IZDRŽALI

Da ovisimo o sebi, jeli bismo - kupus i trešnje. A znate li što se događa sa suncokretom?

Gdje nestaju famozni suncokret i uljarice koji bi u vrijeme ruske invazije trebali biti vrjedniji od zlata
 Emica Elvedji, Vladimir Dugandzic, Vlado Kos/Cropix

Kad bi igrom slučaja bila obustavljena opskrba hranom iz inozemstva, koliko bi Hrvati dugo izdržali?

Točno onoliko koliko proizvode, što znači da bi nam se prehrana bazirala na iznimno puno ugljikohidrata, ali premalo voća i povrća, dok bismo opskrbljeni eventualno bili jajima i mesom peradi.

U trešnjama, višnjama i madarinama Hrvati bi uživali u obilju, ali zato stolnog grožđa, bresaka i nektarina ne bi bilo ni za lijek. Od povrća bismo većinom bili osuđeni na kupus i ne bismo imali dovoljno ni krumpira niti mrkve. Osim toga, izgledno je da bi dobar dio stanovništva jela morao pripremati na sojinu i ulju uljane repice jer suncokretova ne bi bilo dovoljno za sve.

Tužna je to slika stanja domaće poljoprivrede koju smo izradili na temelju podataka Ministarstva poljoprivrede koje za svaku godinu bilježi razinu samodostatnosti pojedinih poljoprivrednih proizvoda odnosno procjenjuje koliki udio stanovništva smo sposobni opskrbiti zahvaljujući proizvodima iz vlastitog uzgoja ili prerade.

Izvoz sirovine

Dakle, u žitaricama samo i više nego samodostatni s obzirom na to da njima možemo pokriti potrebe 174,17 posto stanovništva, i to najviše pšenicom i kukuruzom te ječmom, dok nam je proizvodnja raži i durum pšenice dovoljna za pokrivanje potreba manje od tri četvrtine stanovništva.

Samodostatni smo i po pitanju uljarica - njima možemo pokriti potrebe čak 287 posto stanovništva, no zanimljivo je da se taj višak proizvoda ne vidi u proizvodnji ulja.

Naime, iako, recimo, suncokreta proizvodimo dovoljno za pokrivanje 211,8 posto domaćih potreba, kad je u pitanju suncokretovo ulje, ima ga dovoljno tek za 44 posto. Slično je i sa sojinim uljem jer, iako soje imamo pet puta više nego što nam treba, kad je u pitanju sojino ulje, samodostatnost je na razini 67,3 posto.

Gdje, dakle, nestaju taj famozni suncokret i ostale uljarice, a koji bi u vrijeme ruske invazije na Ukrajinu trebali biti vrjedniji od zlata?

"A gdje, pa u izvozu. Dakle, izvozimo našu sirovinu koju negdje vani prerađuju, a potom u Hrvatsku uvozimo strano, iznimno skupo suncokretovo ulje", pojašnjava nam član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore Matija Brlošić.

Pojašnjava kako je Komora u nekoli navrata upozoravala da je Hrvastka samodostatna u primarnoj proizvodnji dobrog dijela namirnica, ali da problem nastaje u nedovoljnoj preradi, što je posebno pojačano zadnjih desetak i više godina.

Europska sredstva

"Smatramo da se pod hitno treba s posebnom pažnjom pristupiti problemu prerade proizvoda jer su nam u tu svrhu na raspolaganju velika sredstva iz ruralnog razvoja, ali tim programom, nažalost, nije uvjetovano da na primjer više od 50 posto sirovine treba dolaziti iz domaće proizvodnje. Dakle, moramo povećati proizvodne kapacitete, i to posebno iz domaćih sirovina", kaže Brlošić što bi u ovom trenutku trebalo biti usmjereno prema proizvodnji suncokretova ulja.

Prema brojkama Ministarstva poljoprivrede, u 2020. godini proizveli smo ukupno 20,3 tisuće tona suncokretova ulja, dok domaća potrošnja iznosi 46 tisuća tona, što znači da u suncokretovu ulju nikako nismo samodostatni.

"U 2020. s hrvatskih oranica požnjeveno je 120 tisuća tona suncokreta, od čega je 50,4 posto izvezeno, a 42,3 posto prerađeno u uljarama. Preostali dio korišten je za sjeme i za stočnu hranu", poručuju iz Ministarstva. Dodaju da je u istoj godini požnjeveno 119,7 tisuća tona uljane repice, od čega je u izvoz otišlo 61,3 posto, dok je u uljarama prerađeno 54,3 posto.

Dakle, više od polovice sirovine i suncokreta i uljane repice i soje odlazi u izvoz, no iz Ministarstva poručuju da domaće tvornice koje prerađuju suncokret u ulje zadovoljavaju tri četvrtine potreba stanovništva, ali bez potreba industrije.

Kad je u pitanju samodostatnost voća, zanimljivo je da Hrvatska nije samodostatna niti u proizvodnji jabuka kojih imamo dovoljno za pokrivanje tek 79 posto domaćih potreba, jagoda nam je na 53 posto, a najgori smo po pitanju citrusa pa tako limuna imamo dovoljno za samo 2,65, a naranči za 0,89 posto potreba.

Kako je u Sloveniji

Ovih su dana podatke o samodostatnosti objavili i naši susjedi Slovenci pa je zanimljivo vidjeti kako po tom pitanju stojimo u odnosu na njih.

Dostupni podaci nisu tako detaljni kao naši, ali iz njih se vidi da Slovenci za nama kaskaju u proizvodnji žitarica kojih imaju dovoljno za pokrivanje 88 posto svojih potreba, no zato su u proizvodnji mesa na 84 posto, a jaja na 95 posto.

Također, za razliku od Hrvatske, slovenska proizvodnja meda nešto je slabija pa tako Hrvatska može s domaćim proizvodom pokriti 80 posto, a Slovenci samo 67 posto domaćih potreba.

Dapače, Hrvati su bolji i kad je u pitanu povrće s obzirom na to da slovenske proizvodnje ima dovoljno za pokrivanje 48 posto ukupnih potreba.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 10:49