NEPRAVOMOĆNA ODLUKA

DORIS KOŠTA MORAT ĆE PLATITI 95 TISUĆA EURA Splitska odvjetnica prihvatila je kao jamstvo hipoteku na nepostojeću nekretninu

SPLIT - Poznata splitska odvjetnica Doris Košta mora, pod prijetnjom ovrhe, isplatiti austrijskoj “Raiffeisenbank Hatzendorf-Unterlamm” više od 95 i pol tisuća eura plus gotovo 74 tisuće kuna troškova zbog propusta u svojem odvjetničkom radu. Utvrđeno je to nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu koju potpisuje sudac Dragan Ramljak, piše Slobodna Dalmacija.

Naime, banka je 12. svibnja 2011. godine podnijela tužbu navodeći kako je temeljem specijalne punomoći od 11. 4. 2006., ovlastila odvjetnicu Koštu da u ime banke kao punomoćnik zaključuje i potpisuje kreditne ugovore koje je banka dostavljala javnom bilježniku da temeljem zaključenih ugovora izvršava upis hipoteka na nekretninama koje su služile kao predmet osiguranja tražbine po kreditima.

U tužbi se navodilo da je banka ovlastila odvjetnicu da ih “u tim poslovima zastupa, sukladno njenom najboljem znanju i savjesti, a u skladu sa nalozima banke u svim poslovima pred službenim organima i sudovima svih vrsta i pred svim trećim osobama”.

Problem je nastao kad je Košta, prema presudi, u ime banke “zaključila i potpisala ugovor o kreditu 20. 4. 2006. godine te Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, i to s korisnikom kredita Čakić Zlatkom iz Splita”.

Banka je na osnovi tih dokumenata odobrila Čakiću isplatu 105 tisuća eura kredita uz osiguranje tražbine upisom hipoteke na čest. zgr. 2842 Z.U. 2105 K.O. Rogoznica. Sve dokumente, navedeno je u tužbi, kao i priloge istima u vidu “izvatka iz zemljišne knjige za čest. zgr. 2842 ZU 2105 K.O. Rogoznica, založnica, te navedenu punomoć, koji dokumenti su sastavni dio javnobilježničkog akta, vlastoručno je potpisala odvjetnica Doris Košta”.

Međutim, kako Čakić nije redovito plaćao rate kredite, a potom ga je 2009. godine i prestao u potpunosti plaćati ostavivši dug od 95.519,60 eura, interna kontrola banke provela je istragu i provjerom kreditne dokumentacije i usporedbom iste sa stanjem u zemljišno-knjižnim podacima, utvrdila da su podaci u navedenoj dokumentaciji, a koji su se odnosili na nekretninu koja je hipotekom trebala biti opterećena, lažni odnosno da uopće ne odgovaraju stanju u zemljišnim knjigama.

Naime, banka je, naveli su u tužbi, u rujnu 2009. došla do saznanja da stambena zgrada na koju je Čakić dao hipotekarno osiguranja uopće ne postoji u evidenciji Općinskog suda u Šibeniku za K.O Rogoznica, kao niti u evidenciji Katastra, da je vlasnički list koji je banci prezentiran bio falsifikat, te da banka uopće nema osiguranje svoje tražbine u vidu hipoteke na nekretnini.

Nakon tih saznanja, banka je podnijela kaznenu prijavu protiv Čakića te pokrenula postupak za naknadu štete, a ti postupci i danas traju. No, obrazlažu bankari u tužbi, kako Zlatko Čakić nema u vlasništvu nekretnina niti pokretnina, banka nije niti u mogućnosti drugim sredstvom ovrhe namiriti nastalu štetu.

- Do navedene štete za banku ne bi niti došlo da je odvjetnica Doris Košta, sukladno pravilima struke, te ovlaštenju koje joj je Banka dala prije zaključivanja predmetnog ugovora i sporazuma, provjerila ispravnost kreditne dokumentacije navedenog korisnika kredita, prvenstveno sredstvo osiguravanja tražbine.

Međutim, samim time što je sporazum o osiguranju tražbine i ugovor o kreditu, uz priležuću kreditnu dokumentaciju, potpisala bez ikakve stručne provjere, dakle „napamet“, za zaključiti je da nikada nije niti osobno, a niti dajući ovlaštenja drugim odvjetnicima, pregledala zemljišne knjige za K.O. Rogoznica. Stoga, nikada nije niti provela postupak upisa hipoteka u zemljišne knjige, a niti tužitelja upozorila o eventualnoj nemogućnosti upisa iste - stajalo je u tužbi koju prenosi Slobodna.

Odvjetnica je na suđenju negirala da je svojim radom prouzročila ikakvu štetu banci tvrdeći da nikada od nje, a vezano za sporni kredit, nije zatraženo da provjeri ZK stanje, vezano za hipoteku na nekretninama, nego da su to radili djelatnici banke. No, sudac Ramljak u presudi je zaključio da “Sud ne poklanja vjeru iskazu tužene jer je isti u suprotnosti sa specijalnom punomoći od 11. 4. 2006. g. te da također ne poklanja vjeru dijelu iskaza u kojem ona navodi da je njen posao bio samo prevesti dokumentaciju te sa strankom to sve ovjeriti kod javnog bilježnika”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 05:43