OTKRIĆE NA SUDU

'Đureković u bankama držao 500 tisuća maraka’

Umirovljeni policijski inspektor Norbert Kunze otkrio je sudu da je Đureković novac imao u Grazu, Klagenfurtu, Salzburgu, Luganu i Münchenu

U trenutku njegova ubojstva u Njemačkoj, 28. srpnja 1983. godine, hrvatski emigrant Stjepan Đureković raspolagao je s oko 500 tisuća njemačkih maraka, položenih na više knjižica i sefova u Grazu, Klagenfurtu, Salzburgu, Luganu i Münchenu, a deponiranja novca počela su još 1977. godine. Posvjedočio je to prekjučer na sudu u Münchenu, na kojemu se za Đurekovićevo ubojstvo sudi Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, umirovljeni policijski inspektor Norbert Kunze.

Odakle je potekao taj novac pokušao je svojedobno objasniti sam Stjepan Đureković u dokumentu koji je poslao na adresu Bayerische Landeskriminalamta (BLKA), policije njemačke savezne države Bavarske.

Tužiteljstvo svoju optužnicu oslanja na svjedočenje Vinka Sindičića, prema kojemu je Đureković kao direktor marketinga Ine u suradnji s Vanjom Špiljkom i Vojkom Santrićem sudjelovao u pronevjeri tvrtkina novca između 1980. i 1982. Prema Sindičiću, Đurekovićevo ubojstvo inicirao je političar Mika Špiljak kako bi zaštitio svoga sina Vanju, a sam čin je organizirao Zdravko Mustač.

No, u dokumentu koji je poslao BLKA-u, Đureković ne spominje Špiljka niti Santrića, iako se opsežno pozabavio glasinama koje su o njemu kružile u Jugoslaviji. Đureković je, objašnjavajući svoje dužnosti u Ini tijekom godina rada u kompaniji, priznao da je bio zadužen za nabavu deviza potrebnih za kupnju nafte, ali kako nije bilo načina da se od toga osobno okoristi.

“Isprva su jugoslavenske novine o meni donosile samo razne senzacionalne napise kako sam izvršio pronevjere velikih razmjera, ali ipak je rečeno da su to sve samo glasine, a predstavnici Ine tvrde da svoje poduzeće uopće nisam oštetio, tj. da su nalazi državne kontrole dokazali kako nisam izvršio nikakve pronevjere i krađe. No, u drugom i trećem valu raznih napisa, čak Sekretarijat unutrašnjih poslova RH u hrvatskom parlamentu izjavljuje da sam izvršio malverzacije te da usko surađujem s ustaškom emigracijom”, pisao je Đureković nekoliko mjeseci prije svog ubojstva bavarskoj policiji.

Kao najsenzacionalniju vijest o sebi, nadalje, spominje priču da je “preprodao u svoju korist tanker nafte”, za što tvrdi da ne može biti istina jer “kupnja nafte nije uopće u mojoj nadležnosti”.

Kao najtežu optužbu navodi onu da je u džep stavio 500 milijuna dinara na gradnji benzinskih postaja, za što također tvrdi da nije bilo u njegovoj nadležnosti, nego posao tehničkog direktora Hrvoja Mešega, dok je Đureković pribavljao lokacije. BLKA-u tu priznaje da je do lokacija često dolazio “raznim sitnim mitom za rukovodioce u općinama”.

“Zatim me se blati da sam živio na visokoj nozi (...) Zatim da sam imao luksuzni stan u Zagrebu, vikendicu na moru, četiri auta itd. To su izmišljotine, jer sam živio prilično skromno za svoje mogućnosti (...) Sve što sam postigao od tog novca je to što sam izgradio vikendicu na Krku (...) Ostatak ušteda sam pretvorio u devize i prenio ih preko granice - priznao je u svom pismu Đureković. Osim toga, dodao je i kako je od pokojnih roditelja naslijedio kuću, vinograde i razne parcele koje je “isprodao”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 13:42