SLUČAJ FRANAK

DVIJE RAZLIČITE PRESUDE Zašto je sud zauzeo dva suprotna stava za tužbe zbog švicarca

Jedna sutkinja naložila je da banka klijentu vrati 328.149 kuna plus kamate. Istodobno je druga sutkinja presudila u korist banke i traži da dužnik plati 30.950 kn troškova
 Vlado Kos/CROPIX

Isti sud, različite sutkinje i različite presude. Doduše, i tužbe su bile različite. Na Općinskom sudu u Osijeku jučer su donesene dvije presude u slučaju franak.

U jednoj je nepravomoćno presuđeno u korist klijenta, a u drugom u korist banke. Sutkinja Mirna Grgić-Radojčić, drugi put u 15 dana, presudila je u korist klijenta. Nakon Ivice Butora, sada u korist Osječanke Ivone Nikolić. Sud je proglasio ništetnim kompletan ugovor o stambenom kreditu koji je I. Nikolić sklopila 2006. godine sa Zagrebačkom bankom na iznos od 109.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

Ništetnost ugovora

Prema prvostupanjskoj presudi, banka joj mora vratiti 328.149,56 kuna plus zakonske zatezne kamate te podmiriti parnični trošak od 50 tisuća kuna. I. Nikolić, koju je u ovom slučaju zastupao isti odvjetnik kao i Butora - Slaven Karaban iz Vinkovaca, koji je zastupao i svog sugrađanina Tomislava Borkovića, a koji je u lipnju prošle godine također dobio prvostupanjski spor, ali je on u međuvremenu vraćen na ponovno suđenje, izjavila je da je prezadovoljna “što je donio poštenu i pravednu presudu, jer mi se rata enormno povećala, što nam je jako narušilo egzistenciju. Nadam se da će u budućnosti biti još ovakvih presuda i da će ljudi konačno dobiti svoje zadovoljstvo i pravdu”.

Sudska praksa

U drugom pak slučaju sutkinja Jadranka Prelić u tužbi dužnika protiv Privredne banke Zagreb, kojom se tražila djelomična ništetnost ugovora, presudila je u korist banke, kojoj tužitelj mora podmiriti parnični trošak od 30.950,00 kuna. Razlika između ovih dviju tužbi je u tome što se po jednoj tražila kompletna ništetnost ugovora, a po drugoj djelomična. U ovom drugom slučaju konkretno se tražilo da se ništetnim proglasi odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu, promjenjivu kamatnu stopu te na visinu kamatne stope i visinu obračuna tužiteljevih obveza.

No, i u presudi u slučaju “Nikolić - ZABA” sutkinja Grgić-Radojčić istaknula je da se “ništetnost utvrđuje jer je ukupna obveza neodređena i neodrediva kako zbog neodredivosti glavnice tako i zbog neodredivosti kamate iz razloga što tužiteljici nisu pojašnjene eventualne posljedice i rizici istovremenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope što je protivno načelu savjesnosti i poštenja”. Ona se pri izricanju pozvala i na sudsku praksu u susjednim zemljama. Prioriteno u Mađarskoj, čiji je Vrhovni sud prihvatio stav suda Europske unije “prema kojem ugovaranje odredbe o valutnoj klauzuli podrazumijeva obvezu ne samo da konkretna odredba potrošaču bude gramatički jasna i razumljiva, nego i da su potrošaču jasni i razumljivi ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te ugovorne odredbe kao i odnos te odredbe i ostalih odredbi ugovora”.

- Nesporno je da je ugovaranje valutne klauzule, prema Zakonu o obveznim odnosima, dopušteno, no učinak njena ugovaranja ne smije dovesti do toga da se glavnica, pa tako i rata kredita enormno poveća. Mora postojati granica koju po ocjeni ovog suda određuje načelo jednake vrijednosti uzajamnih činidaba, ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načelo savjesnosti i poštenja, što konkretno nije slučaj. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije imala saznanja i nije mogla pretpostaviti da prihvaćanjem predmetne odredbe glavnica kredita postaje ovisna u tečaju CHF te da postoji mogućnost da se poveća do iznosa čija mjesečna otplata narušava standard i ugrožava egzistenciju - rekla je Grgić-Radojčić, dodavši da je i Županijski sud u Srbiji ništetnim proglasio ugovor o kreditu u CHF, a takav su stav počeli zauzimati i prvostupanjski sudovi u BiH. Ugovor je, kazala je sutkinja, ništetan i “budući da je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva” te “zbog nejednakosti i neravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu nije ni socijalno pravedan”. U drugom slučaju dužnik je 2005. godine podigao stambeni kredit od 49.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti. No, potom mu je “uslijed jednostrane izmjene kamatne stope i promjene tečaja CHF znatno povećana mjesečna rata”.

Zbog toga je s bankom sklopio novi kreditni ugovor za nenamjenski kredit od 81.400 eura uz fiksnu kamatnu stopu kojim je reprogramiran kredit u švicarcima. Budući da su i rate po novom kreditu bile previsoke, te ih nije plaćao na vrijeme, banka je pokrenula ovrhu nad dužnikovom kućom.

Zakonite odredbe

U tužbi je naveo da je doveden u nepovoljan položaj, no sutkinja je presudila da se “tužitelj ne može pozvati na to da nije znao što je potpisao te da mu nisu bili jasni uvjeti kreditiranja, jer je bio upoznat s mogućom promjenom anuiteta uslijed promjene tečaja”.

“Ugovorom o kreditu kojeg osporava tužitelj jasno je da se vrijednost ugovorne odredbe izračunava na temelju tečaja CHF, odnosno EUR i po kojem tečaju tako da odredbe nisu nejasne i nerazumljive...

One su zakonite i dopuštene i nisu protivne Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva”, među ostalim, i “jer su predviđene Zakonom o obveznim odnosima”. Sud smatra i da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije nepoštena te ističe kako “nema ovlasti mijenjati Opće uvjete poslovanja Banke, a da za to ne postoje objektivizirani kriteriji i referentne stope govori i činjenica da niti Vlada RH, niti udruga Franak i Banke do sada nisu uspjeli pronaći rješenje za problem korisnika kredita u CHF”.

Naglašava da je “ugovaranje valutne klauzule zakonito, a tužitelj je svojevoljno potpisao predmetni ugovor koji sadrži valutnu klauzulu... Iz svega proizlazi da tužitelj nije postupao savjesno i pažljivo, prethodno pročitavši sve odredbe Ugovora koji potpisuje”. Naime, kako je dužnik istaknuo, nije stigao pročitati ugovor o kreditu jer je žurio kod javnog bilježnika, a još su ga čekale supruga i kći.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 14:50