BILJANE DONJE

FOTO: CRNO BRDO SRAMOTE IZNAD ZADRA Niknulo je prije 6 godina i kancerogeno je: 'Europa nam prijeti, vlasnik otpada je nestao, a nas će dotući rak!'

U Biljanima Donjim niknulo je prije šest godina brdo od silikomanganske troske, više od 250 tisuća tona koje se vide čak i iz satelita. Ovdje ju je dopremila tvrtka MLM čiji se vlasnik više ne javlja ni zaposlenicima. Tvrdi da je riječ o vrijednom materijalu za gradnju
 Jure Mišković / CROPIX

U selima zadarskog zaleđa rat kao da je jučer prestao. Na prvi pogled, više od polovice obiteljskih kuća ni nakon dvadeset godina nije obnovljeno, a u ono malo kuća u kojima se uopće dade živjeti, smjestila se starčad. Cesta koja prolazi kroz selo Biljane Donje, kroz samo srce Ravnih kotara, nema javnu rasvjetu, pa u zimskom razdoblju već oko 17 sati nastupa mrkli mrak. Zaglušujuću tišinu u spaljenom selu malo tko si može prekinuti gledanjem televizije, jer mnogi nemaju ni osnovno - električnu energiju. I baš je tu, gdje je Bog, kako će i sami mještani reći, odavno rekao laku noć, baš tu netko je odlučio uništiti i taj privid života. Pa je, na samo nekoliko metara od prvih kuća, prije šest godina nasuto golemo brdo opasnog otpada.

Pri sanaciji propale šibenske Tvornice elektroda i ferolegura (TEF), na čijem se mjestu danas nalazi lijepa plaža, nastale su goleme količine silikomanganske troske. “Sanacija” je izvršena tako da su stotine tisuća tona tog kancerogenog otpada samo premještene na drugu lokaciju, u zabačen ravnokotarski zaseok. Tako nastalo brdo crne, opasne šljake, koje se vidi čak i na satelitskim snimcima, očajni su mještani, koji godinama traže da im se otrov makne iz dvorišta, prozvali jednostavno - Crno brdo. Unatoč njihovim bezbrojnim apelima, prosvjedima, pa čak i prilozima u lokalnim medijima, Crno brdo se ni do danas nije smanjilo. Dapače, udvojilo se, pa u zaseoku Veljani sada postoji još jedno, neznatno manje od onog u Biljanima. Možda bi slučaj Crnog brda i ostao u tami ravnokotarskih sela da se ovih dana nije njime pozabavila Europska komisija. Udijelili su “packu” Hrvatskoj, naloživši nam da u roku od dva mjeseca moramo riješiti taj problem ugroze ljudskog zdravlja, uvjeta života i drugih, osnovnih ljudskih prava. U suprotnom ćemo - na sud.

Težak život

No, mještani Biljana odmahuju glavom na spomen Europske unije. Sumnjaju da će se išta promijeniti. Na blatnom, makadamskom putu, u kući koja izlazak sunca vidi tek u rano prijepodne, kad sunce pobijedi Crno brdo, susrećemo Milu Škorića. Starac se vratio u obnovljenu kuću, ali život ovdje, kaže, nije ni sjena nekadašnjeg.

- Ova moja kuća bila je nekada najljepša u selu. Spaljena je do temelja. Država ju je obnovila, evo vidite i sami kako, tek da ne spavam pod vedrim nebom. A onda su 2010. počeli stizati šleperi. Po 19 ih je znalo biti odjednom, dva-tri puta dnevno. Neprekidno su, gotovo svakog dana, dolazili od svibnja do prosinca te godine. Nitko nije mogao ništa učiniti. Uostalom, tko nas uopće išta pita? Starci, nemoćni i bolesni, mogli smo samo gledati kako brdo raste iz dana u dan - govori nam Mile dok se u hodu oslanja na starački štap. U selu nema vodovoda, pa se Mile, kao i drugi stanovnici, snalazi kako umije - skupljajući vodu u gusterne. No, čini se kako više ni to neće moći. Pokazuje nam plastičnu bocu od pet litara punu ružnog, tamnosmeđeg mulja. To je mulj kojeg je samo ove godine izvukao iz svoje gusterne. Nekada ga, prije Crnog brda, nije - kaže - bilo. A kada padne kiša i nakon nje osvane sunce, mještani Biljana zatvaraju prozore.

- Nekad je cijeli ovaj kraj mirisao na breskve. Stotine voćnjaka, maslinika, sve je cvalo. A sada se u tim danima, kada brdo isparava, ne može disati od smrada. Ne može se ni sušiti rublje jer vjetar sitnu crnu prašinu nosi po cijelom kraju, sve do Škabrnje, a list zelene salate ili kupusa na sebi ima masnu i crnu foliju. Pa recite da to nije opasno - kaže Mile.

Europa neće pomoći

Na traktoru nam u susret dolazi još jedan stanovnik ovog kraja, Živko Ševo. Iako je zagazio u osmo desetljeće, snaga ga nije napustila. Kaže kako bi se u ovom kraju moglo lijepo živjeti, kada bi netko poveo računa o njima, a ne ostavio ih prepuštene samim sebi.

- Samo na ovom području ima toliko lokacija na kojima nema ni jedne jedine kuće. A oni odluče ovo brdo troske staviti tu, na metar od kuća. Ma, sumnjam da će Europa tu išta napraviti. Mogu jedino našu državu dati na sud, a što i to znači? Ima država dovoljno para da se sudi s njima, neće ih to pokolebati - malodušan je Živko. Njegovo je vjerovanje, kao uostalom i vjerovanje brojnih drugih mještana koje smo putem sreli, kako ovo nije slučajno.

- Kao da netko želi potjerati iz ovog područja i ovo malo ljudi koji su se odlučili vratiti na svoja ognjišta. Ne znam kako to drukčije protumačiti - govori nam Živko.

Mještane u borbi za zdravlje i čist okoliš predvodi Udruga EKO Ravni kotari čiji je predsjednik, umirovljeni pilot Zdravko Belušić, još prije više od tri desetljeća zagrebačku vrevu zamijenio mirom čistog i netaknutog ravnokotarskog krša. Belušić godinama pokušava ukazati na opasnost koja prijeti od Crnog brda, uglavnom s više ili manje uspjeha. Pokazuje nam desetke stranica laboratorijskih nalaza, rezultate analiza provedenih u zemlji i inozemstvu, na kojima jasno stoji kako je otpad iz Biljana opasan po zdravlje ljudi i životinja.

- Nosili smo vodu s ovog područja na analizu u Zavod za javno zdravstvo. Rečeno nam je da ta voda ne samo da nije za piće, nego čak ni za zalijevanje vrtova! U troski su pronađene veće količine aromatskih ugljikovodika pirena i benzonpirena, za koje svatko može pronaći informaciju da se smatraju izuzetno kancerogenim te izazivaju mutacije na DNK - kaže Belušić dok nas vodi golemim brdom naslaga crne troske. Svi su u Biljanima umorni od borbe, jer se već u nekoliko navrata činilo kako će problem biti riješen. Tijekom prošle i ove godine mediji su više puta izvijestili kako je rješenje na pomolu te će troska o trošak države biti odvezena iz Biljana. Spominjala se i mogućnost prekrivanja brda ceradom gigantskih razmjera, no Belušić upozorava kako to nimalo ne bi riješilo problem prodiranja opasne materije u obližnje podzemne vode, s obzirom na to da se radi o bogatom vodonosnom području.

- Nastavi li se prodiranje materija iz troske u podzemne vode, ugroženi su svi na vodoopskrbnoj mreži sve do Zadra, a zbog juga i bure koji ovdje često pušu, zagađenju su izloženi svi od Zadra do Biograda na moru - kaže Belušić.

U međuvremenu je Crno brdo postalo prepoznatljiv, ružan zaštitni znak čitavog kraja jer je riječ o jedinoj uzvisini ravničarskog područja. Pa je i mlada šibenska umjetnica Lana Stojičević napravila seriju sjajnih fotografija s tim motivom, ukazujući na problem Crnog brda.

Za razumijevanje priče potrebno se malo vratiti u povijest nastanka Crnog brda. Ta je troska, a radi se o oko 500.000 tona materijala, još od 1904. “krasila” krajolik šibenske obale u Tvornici elektroda i ferolegura. Onda je učinjena “sanacija” (“pod navodnicima sanacija, jer mještani ne vide kako je to sanacija ako se hrpa samo prebaci na drugu lokaciju), a posao je dobila tvrtka MLM Group iz Zagreba. Na lokaciji nekadašnje tvornice u Šibeniku sada je napravljena plaža Banj na kojoj se Šibenčani rado kupaju, a trosku je tvrtka MLM samo donijela u Biljane. Oni su tvrdili kako je troska, nusprodukt sanacije tvorničkog brda, zapravo izuzetno vrijedan građevinski materijal koji se može koristiti pri gradnji cesta, aerodromskih pista i sličnih infrastrukturnih objekata. Dio troske tako su i koristili na cestama u okolici Imotskog, no Belušić kaže kako ni to nije rješenje te da nije točno da je kancerogena troska “kvalitetan građevinski materijal”.

- Možda i jest kada se koristi u nižim slojevima ceste, no kao završni sloj to nema nikakvog smisla, jer će se troska opet trusiti i otrovne će čestice ponovno dospjeti u zrak, zagađivati zrak, tlo i vodu - kaže.

No, tvrtka MLM Group u međuvremenu je dospjela u blokadu računa, a u predstečajnoj nagodbi tvrdili su kako je upravo materijal na Crnom brdu, čiju vrijednost procjenjuju na više od petnaest milijuna kuna, njihova slamka spasa, jer bi njegovom prodajom građevinskoj industriji mogli riješiti sve svoje financijske probleme. Čini se kako će ministar zaštite okoliša i energetike Slaven Dobrović izaći u susret i prihvatiti njihovu teoriju kako troska nije opasan otpad nego građevinski materijal.

Kreće dokazivanje

- Ministarstvo kontinuirano radi na rješavanju problema odloženog otpada nastalog obradom troske na lokaciji Biljane Donje te je do sada proveden niz inspekcijskih nadzora, izdani su nalozi za prekrivanjem, kao i uklanjanjem otpada, te su tvrtki izrečene kazne. Trgovačko društvo MLM GROUP-ZAGREB d.o.o. podnijelo je 1. rujna 2016. godine Ministarstvu zahtjev za upis industrijskog agregata dobivenog uporabom silikomanganske i feromanganske troske u Očevidnik za ukidanje statusa otpada sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom. Ministarstvo je tvrtki izdalo rješenje za ukidanje statusa otpada za 850 tona industrijskog agregata, a koji će se upotrijebiti u probnoj proizvodnji asfalta kao dodatak standardnim asfaltnim mješavinama - kažu u Ministarstvu. Drugim riječima, tvrtka MLM Group mora sada dokazati da se troska može koristiti pa će problem Crnog brda biti elegantno riješen u očima Europske komisije - ono što je godinama bio otpad, a prema spoznajama mještana i eko aktivista i opasan otpad, odjednom će postati vrijedan materijal.

- I pojeo vuk magare. Ministarstvo uporno ne vidi nikakav problem iako nam sve druge institucije i privatni laboratoriji govore kako je ovaj materijal opasan za nas koji ovdje živimo - očajan je Belušić. Kaže kako je u poslovanju MLM Groupa malo što po zakonu. - Osim što taj čovjek nikad mještane nije pitao slažu li se oni s time, tužile su ga i Hrvatske šume. Naime, troska je dijelom deponirana na privatnom zemljištu čiji je vlasnik jedan čovjek iz Vojvodine. On je svoju parcelu iznajmio za neki sitan novac, ni ne znajući da će ovdje doći opasan otpad. No, brdo se opako prelijeva i to velikim dijelom na državno zemljište kojim upravljaju Hrvatske šume. One su tužile i po mojim informacijama dobile spor za nedozvoljeno odlaganje, no ništa se nije promijenilo - priča Belušić.

Ne želi ni čestitku

Vlasnik tvrtke MLM Group Sadik Čolić u više je navrata u medijima govorio kako je brdo posve neopasno te da je riječ o inertnom građevinskom materijalu. Čini se kako je i Ministarstvo uvjereno u njegove poštene namjere da materijal deponiran u zadarskom zaleđu koristi kao građevinski. No, nama svoje argumente nije mogao prikazati jer je do njega nemoguće doći. Tvrtka kao jedini kontakt ima naveden broj telefona na kojem nam se javio knjigovodstveni ured koji mu je nekad pružao računovodstvene usluge.

- Do njega vam se ne može doći, on se nikome ne javlja, čak ni meni. Htjela sam mu čestitati Bajram, ali odbija pozive. Znam da ima stan negdje na Šalati, no tamo ne želi otvoriti vrata. Mnogi ga ljudi traže, a on se nikome ne javlja. Neobičan čovjek. Dok mu je posao išao bio je u redu, a kasnije je nestao. Znam za slučaj Crnog brda jer sam mnogo čitala o tome. Znam da on želi s tim materijalom graditi ceste. Nije mi samo jasno kako će to učiniti s obzirom na to da mu je tvrtka u postupku likvidacije - otkrila nam je ženska osoba s druge strane linije, ne želeći se predstaviti.

Europska komisija slučajem Crnog brda počela se baviti još 2015. Na problematiku su ukazivali brojni građani, pa čak i političari i saborski zastupnici poput Dubravke Šuice (HDZ) i čelnika Živog zida Ivana Vilibora Sinčića koji je prošle godine u Biljanima održao i konferenciju za novinare. Iznio je tada tezu o porastu kancerogenih oboljenja u ovom kraju, no podaci lokalnih zdravstvenih ustanova to su opovrgnuli. Ipak, za ovu je priču posve nebitno je li otpad uistinu opasan i kancerogen, kako to tvrde aktivisti i mještani pozivajući se na neovisne laboratorijske analize - ili inertan građevinski materijal kako kažu u Ministarstvu i u posrnulom poduzeću MLM Group. Ključno je pitanje zašto baš nitko iz državnog aparata nikad nije proveo javnu raspravu i pitao stanovnike Ravnih kotara što misle o tom brdu. Nitko ih nikad nije došao uvjeriti da ne brinu, jer će država učiniti sve da zaštiti njihovo zdravlje. Nisu provedene studije utjecaja na okoliš, niti uzeti uzorci tla i vode u okolici brda. Crno brdo samo je niknulo i kako sada stvari stoje, teško je da će uskoro nestati. Zapravo, vjerojatnije je da će iz Biljana Donjih prije iščeznuti život nego ova crna, ružna troska.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 22:26