ČUDO PRIRODE

FOTO: OVO JE NAJSTARIJE STABLO U HRVATSKOJ Goranska tisa pamti sv. Petra kad je bio mali

Umnožak 43 centimetra polumjera sa 47 godova daje broj njenih godina - 2021
 Tea Cimaš/Cropix

S proljetnim vremenom objelodanjeni su pravi razmjeri štete teške oko 180 milijuna eura koju je ledena kiša u veljači nanijela Gorskom kotaru. Uz uništenu električnu mrežu tu su milijuni stabala, uništene su kompletne bukove šume. Ali Ona je dobro, kažu nam u mrkopaljskoj šumariji. Ona je najstarije biće ove regije - stablo tise rođeno prije 2021 godinu.

Tisu stariju od Krista (vršnjakinju svetog Petra, kako su je nazvali riječki svećenici koji su prije nekoliko godina pošli na izlet pogledati to čudo prirode) otkrili su 1. lipnja 1999. mrkopaljski šumari, a njenom su se poviješću pozabavili mjesni učitelj Stanislav Horaček i umirovljeni inženjer šumarstva Alojzije Frković.

Nalazi se u šumskom predjelu Krune - gospodarska jedinica Široka draga, pod ingerencijom Šumarije Mrkopalj, i prsnog je promjera 86 centimetara, što otkriva njenu starost dulju od dva milenija, datirajući joj rođendan u vrijeme kada Gorski kotar uopće nije bio naseljen, a tisa je bilo daleko više nego danas. Naime, izračunom 43 centimetra puta 47 godova po centimetru došlo se do broja godina, iako to, s obzirom na to da nije izuzet njen presjek, nije sasvim precizno. No, odstupanja su možda za koju godinu, ne puno više od toga.

Tisa je vrlo rijetka i zaštićena, a unatoč tomu neki je lovci koriste za izradu daščica za trofeje rogate divljači. Zbog toga se lokacija mrkopaljske tise drži u tajnosti i malo tko ju je imao priliku vidjeti uživo. Među sretnike se uvrstila i reporterska ekipa Jutarnjeg lista koju je u “avanturu” poveo mladi revernik, diplomirani inženjer šumarstva Marko Perković.

Šumskim cestama krećemo se u 15 godina starom Nissanu Patrolu, prilično izdržljivom terencu s više od 300 tisuća kilometara iza sebe. Ledena katastrofa je, kako nam objašnjava Perković, bila donekle uvjetovana nadmorskom visinom. Na visini iznad 950 metara stabla su ostala cijela. Naša tisa je na vrhu platoa, na oko 1050 metara nadmorske visine, s pogledom prema bitorajskoj šumi na jugu. Visoka je devet metara, a već na prvi pogled vidimo kako joj se u - za nas dalekoj prošlosti - nešto gadno dogodilo.

Tisino deblo je iznutra trulo, ali krošnja na zdravoj strani stabla puna je grana i iglica. No, bez obzira na to, pretpostavlja se da će živjeti još stotine godina.

- Tise jako sporo rastu, a sporo i trule. Ovu je prije nekoliko stotina godina očito pogodio grom jer joj je vrh odsječen - objašnjava Perković u čijoj je nadležnosti dio šume u kojem se to jedinstveno stablo nalazi.

Svi dijelovi stabla tise, osim arilusa, crvenih ovojnica ploda, otrovni su za ljude (ne i za zečeve i srne koji je jedu bez problema). Već stotinjak iglica moglo bi, objašnjava nam Perković, ubiti odraslog čovjeka.

Znakovi trovanja su raširena zjenica, blijed obraz, vrtoglavica, jaka glavobolja, nepravilan rad srca, po tijelu se pojavljuju crveni krugovi i dolazi do gušenja, a ako pomoć stigne prekasno, nastupa smrt. Od neotrovne ovojnice ploda se, pak, pravi ukusan sirup koji služi kao lijek za pluća.

Prirodni obrambeni mehanizam tog stabla, nažalost, nije uspio spasiti vrstu od čovjeka koji ju je sječom praktički doveo do izumiranja.

Vršnjakinja svetog Petra imala je tu sreću da je izrasla na nepristupačnom području pa ljudi stoljećima nisu ni znali da postoji. Marko Perković obilazi je svako proljeće.

- Nadživit će Ona i nas! - zaključuje ovaj obilazak mrkopaljski revernik i za pozdrav - potapše je po deblu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 20:31