Glas Koncila: 'Politika koja je odbacivala Tuđmana, hrvatske generale i branitelje, ne može nikada više biti državna politika'

ZAGREB - Katolički tjednik "Glas Koncila" u komentaru novoga broja piše da je odluka Međunarodnog kaznenog suda o oslobađanju hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača , kao i ono što sve ona implicira, iznimno važno ne samo za njih osobno, branitelje i Hrvatsku, ni samo za međunarodne odnose, nego i za mnoga područja društvenog i javnog života u budućnosti.

U uredničkome komentaru "Čas zaokreta za državnu politiku" Ivan Miklenić ocjenjuje da je radost do ushićenja po čitavoj Hrvatskoj, koja se može mjeriti s ushićenjem s kojim je dočekan završetak "Oluje", znak da politika koja je odbacivala predsjednika Tuđmana, hrvatske generale i branitelje, kao i snažnu samostalnu državu, ne može nikada više biti državna politika.

Po komentatorovim riječima iz vlasti moraju otići političari koji ne bi bili spremni prilagoditi se bitno novim prilikama, a od sadašnjih vlasti sada se očekuje radikalni zaokret za državotvorno ostvarivanje svih legalnih i legitimnih hrvatskih nacionalnih ciljeva i interesa ili odstupanje. Međunarodna zajednica uvažava Hrvatsku, pa je krajnji čas da je uvažavaju i političari na vlasti u Hrvatskoj, dodaje se u komentaru.

Miklenić drži da je za sadašnjost i budućnost Hrvatske iznimno važno što je antihrvatska politika koja je taocima držala i hrvatsku državu i hrvatski narod i hrvatske branitelje, ali i istinu, pravdu i demokraciju, doživjela poraz na mjerodavnoj međunarodnoj pravnoj i političkoj sceni.

"Ta je politika sve dosada paralizirala gotovo sve političke stranke i hrvatsko gospodarstvo - namjerno ga pretvarajući u uvozničko umjesto u proizvodno; okupirala je i okovala većinski dio medija, kulture i drugih segmenata društvenog života u Hrvatskoj; jednom rječju namjerno je razarala sve što je hrvatsko", navodi se u komentaru i dodaje: "Budući da haška oslobađajuća presuda znači definitivno i neopozivo međunarodno pravno i političko priznanje samostalne države Hrvatske, kao i potvrdu da je Hrvatska u 'Oluji' legalno i legitimno oslobađala svoj okupirani teritorij - kako bi postupila svaka samostalna država - hrvatska državna politika mora se očistiti od svih antihrvatskih, antidržavotvornih i petokolonaških primjesa".

Po komentatorovim riječima velikosrpska agresija izazvala je brojne žrtve i na strani napadnutih Hrvata, Bošnjaka i Albanaca, ali i na vlastitoj, srpskoj strani, pa je kucnuo čas da srpska politika konačno preuzme odgovornost za ta nedjela i prestane obmanjivati i optuživati za srpske žrtve koje se nikada ne bi dogodile da nije bilo nasilnog provođenja velikosrpskoga projekta.

"Haška oslobađajuća presuda ne samo da omogućava nego i nalaže da se pitanje žrtava gleda i vrednuje u objektivnim okolnostima po slijedu kako su događaji tekli, tj. polazeći od uzroka prema posljedicama - što je ujedno i jedini razuman i pravedan pristup", smatra komentator.

Napominje da je politizacija dijela tužiteljstva haškoga suda namjerno ignorirala slijed uzrok-posljedica - a tu su politizaciju mazohistički prihvatile i brojne političke stranke, državne strukture i većina medija u Hrvatskoj - a sada oslobađajuća presuda odbacuje to zlobno politikantstvo. Smatra da je nastupio čas da se žrtve doista izjednače i da se sudi baš za svaku žrtvu, ili da se po istim kriterijima omogući abolicija, a žrtvama na drugi način iskaže pijetet koji im kao ljudima pripada.

Oslobađajuća presuda za vjernike, kako navodi Miklenić, plod je molitve, posta i žrtve i očit je dar Božje dobrote, te se može mjeriti s uspješnom molitvom austrijskih katolika koja je spriječila okupaciju Crvene armije dijela austrijskog teritorija 1945.

"Nikada u dugoj, gotovo tisućljetnoj povijesti zagrebačke katedrale nije se dogodilo da bi vjernici, i to pretežno muškarci (!) spontano u samo 24 sata tri puta popunili katedralu i trg ispred nje; najprije u tjeskobnoj molitvi za Božju pomoć, a onda u dva navrata u iskrenoj zahvalnoj molitvi Bogu koji je uslišio molitve", navodi komentator.