Ako se ispostavi da sirotinja potkrada drugu sirotinju, je li to jednak krimen kao da su u pitanju bolje situirani, sretniji ljudi? Iz humanitarne kršćanske udruge “Putevi milosrđa” smatraju da jest.
Ono što bi na njihovu mjestu većina humanitaraca zataškala, a prikupljena sredstva šutke preusmjerila, dopredsjednica spomenute udruge Vesna Knežević odlučila je riješiti onako kako su i dosad radili: transparentno, piše Slobodna Dalmacija .
Na Facebook profilu “Puteva milosrđa”, naime, napisala je javnu ispriku svima koji su se uključili u veliku “Akciju Petar”, te ih pozvala da slobodno dođu uzeti natrag sve donacije u hrani, novcu i potrepštinama. One koji su tražili pomoć prijavila je, pak, Drugoj policijskoj postaji zbog pokušaja prijevare.
Vesna se prisjeća da su policajci bili pomalo zbunjeni, jer nije riječ o običnoj krađi. Ili možda jest?
- Smatramo da je u pitanju najobičniji pokušaj potkradanja od strane osobe koja zapravo cijeli život živi na nečijoj grbači, traži milostinju umjesto posla, lažno prikazuje da je na rubu gladi a u tu svrhu je instrumentalizirala i malenog sinčića. Nije li to obična krađa?! - ogorčeno svoj dio priče započinje Knežević, dopredsjednica Kršćanske udruge sa sjedištem u Osijeku, te dalmatinskom podružnicom u Dugobabama nedaleko Splita.
- Preko društvene mreže s nama je stupila u kontakt, da ju tako nazovem, “profesionalna tražiteljica pomoći” K.G. (29), koja je zavapila da živi na rubu gladi, s bolesnom majkom i sinčićem nešto starijim od godinu dana, čiji je otac “nepoznat” i od njega nema nikakvu potporu. Kao prihode navela je samo majčinu skromnu mirovinu, te minimalni dječji doplatak od 350 kuna; drugih prihoda nikad nije imala jer nije ni radila ni jedan dan u svojem životu.
Nama je dio vezan uz samohrano i mukotrpno podizanje djeteta zvučao najdramatičnije i odmah smo pokrenuli “Akciju Petar”. Bilo je to koncem veljače, i trajalo je donedavno - navodi humanitarka iz Dugobaba, koja taj posao obavlja volonterski.
Sumnjivo ponašanje
Nauštrb svojega slobodnog vremena kao aktivist humanitarno volontira i mladi Ante Grgić, student, a njihov je aktivizam već na FB-u postao poznat po tome što javno objavljuju svaku donaciju, bilo da se radi o hrani, odjeći ili novčanicama. Zbog takva pristupa, vele, osjećali su se moralno odgovornima i objaviti vlastitu pogrešku u procjeni “teškog” materijalnog stanja spomenute majke.
- Bilo mi je sumnjivo što me svaki dan terorizira porukama i pozivima, i pita “ima li para? Osim toga, imala je niz želja, kao da sastavlja listu za vjenčanja: trebala joj je perilica rublja, kauč, dječja kolica (kasnije smo se uvjerili da ima dvoja!), tlakomjer za majku, digitalna vaga za bebe (iako je njezino dijete već preveliko za takvo vaganje), te druge predmete za koje iz današnje optike vjerujem da ih je namjeravala preprodati.
Budući da Ante, volonter, i ja imamo običaj doći na očevid ako netko traži novac i hranu (za koju također moramo imati novac da bismo je kupili), tako smo prvi put došli kod K.G. na Mertojak, ali najavljeno, što je bila greška. Prvi dojam kad sam došla u taj stan bila je nevjerojatna prljavština.
Tada me, osim nehigijenskih uvjeta, prenerazilo i saznanje da ta osoba živi u ogromnom, trosobnom stanu i uživa status zaštićenog najmoprimca, te da ga plaća samo 250 kuna mjesečno! - primjećuje Knežević, koju je šokirala i spoznaja da tražiteljici pomoći nitko od desetero braće i sestara navodno ne pomaže, te da se dragovoljno odrekla svojeg dijela imovine u jednom malom mjestu pored Splita, kako bi i dalje mogla “žicat” socijalu...
- Vrag mi nije dao mira, pa sam došla idući dan opet u posjetu, ali iznenada, i tada sam imala što vidjeti: njezin frižider bio je krcatiji hranom nego kod mnogih imućnih ljudi, posvuda je bilo predmeta koji joj nisu potrebni, a zatajila je i da prima bonove u visini 400 kuna od Caritasa.
Jasno je da se od toga ne može živjeti, ali ispostavilo se da je “gladna majka” bila neiskrena osoba koja zapravo u životu i nema drugi cilj nego iskati pomoć kako bi i dalje živila u nemaru i neradu - ispričala je Krežević za Slobodnu .
- Nama su pomoć donosili siromašniji od nje. Ljudi su od svojih mižerija izdvajali i u tjedan dana prikupili 1100 kuna. Srećom, ista je uplaćena na žiro-račun Udruge, pa ju zato možemo i vratiti - kazuje naša sugovornica koja se, eto, osjećala moralno odgovornom i ljudima javno ispričati na Facebooku.
’Što hoćete od mene’
Posjetili smo K.G. s boravištem u prostranom stanu na južnom dijelu Metrojaka i pogledom na more, koje se jedva vidi od nečistih stakala. Vrata nam je otvorila mlada žena i odmah počela plakati i kukati da joj je teško. Uskoro joj se za masnim kuhinjskim stolom u kuknjavi priključila i njena stara majka, dok je dijete u dnevnom boravku čuvala prijateljica. Razgovor s nama “supervizirao” je djetetov ujak.
- Završila sam srednju Grafičku, nisam nikad radila - kazala je tražiteljica pomoći, da bi na upit “zašto” slegnula ramenima i okrenula se prema slici Gospe prikačenoj o zid.
- Status zaštićenih najmoprimaca u ovom velikom stanu dobio je pokojni otac jer nas je ranije bilo ukupno 13. Ne znam što hoćete od mene - promijenila je ton mlada sugovornica, te na podpitanje zašto ne realizira zakonsko pravo na potporu za uzdržavanje djeteta od njegova biološkog oca odrezala da je to “njezina stvar”.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....