Dubrovnik je već imao teške predizborne kampanje uoči lokalnih izbora, vadili su se ‘kosturi iz ormara‘, brojala su se krvna zrnca, otvarala su se pitanja porijekla imovine, fizički se nasrtalo na novinare, vadile su se zemljišne isprave, građevinske dozvole, metrom su se mjerili zidovi... No ova kampanja je u nečemu ipak unikatna. Naime, u već dva slučaja vađenja ‘kostura iz ormara‘, reakcija stiže prije akcije.
Riječ je naravno o Aniti Bonačić Obradović, kandidatkinji za gradonačelnicu SDP-a i Srđ je Grad, odnosno koalicije Slobodno i sada već dviju nekretninskih afera s kojima je, iako ne svojim OIB-om, ipak povezana. Radi se o slučaju kuće njezina oca unutar dubrovačkih zidina, u Palmotićevoj te sada o kući njezina supruga u Lapadu, u Dalmatinskoj ulici.
O oba slučaja o kojima je prvi pisao tjednik Nacional, Anita Bonačić Obradović reagirala je javnim priopćenjem prije nego se tjednik našao na kioscima. U ovom posljednjem slučaju, ‘lapadskom‘, mediji su dan prije izlaska Nacionala dobili priopćenje u kojem kandidatkinja za gradonačelnicu najavljuje čitateljima, odnosno biračima da je pred njima ‘još jedan politički pamflet u režiji aktualnog gradonačelnika Mata Frankovića, koji se, po starom HDZ-ovom obrascu, upustio u medijski progon‘.
Napala gradonačelnika
Da se čitatelji ne bi zapitali ‘o čemu ova priča?‘, u priopćenju je iznijela svoju stranu priče te pri tom predočila proračunsku financijsku karticu Grada Dubrovnika i tjednika Nacional optužujući HDZ i aktualnog gradonačelnika da javnim novcem plaća medije da je ‘iskrivljenim interpretacijama i insinuacijama‘ napadaju izmišljenim aferama. Nakon toga prepričala je razgovor s Nacionalovim novinarom, tako da i onaj koga je najava tjednika zainteresirala, smatrao da nema potrebe trošiti pare na trafici.
No mi smo ga ipak kupili i pročitali što je napisano o lapadskoj kući. U Nacionalu se tvrdi da je majka Anitinog supruga Ivice, koji je sada vlasnik nekretnine, izgradila ogradni zid unutar prometnice koja je javno dobro kako bi sve koji se kupaju u bazenu zaklonila od znatiželjnih pogleda s ulice. Zatražila je 2019. od Grada Dubrovnika ukidanje statusa puta na dvije čestice, jednoj od 45 kvadrata te drugoj od 35 četvornih metara te ponudila da ih otkupi.
Gradska administracija složila se oko one veće, no za manju iz Grada su tri puta poslali negativan odgovor jer drže da je na tom mjestu prometnica nepregledna te je zbog visine novog zida ugrožena sigurnost prometa. Nakon nje, njezin sin i suprug kandidatkinje za gradonačelnicu ponovio je zahtjeve prema Gradu Dubrovniku, čak i potpisao kupoprodajni ugovor za kupovinu 45 kvadrata, no prošle godine odbijena je i njegova ponuda za otkup manje čestice na kojoj je već izgrađen zid uz obrazloženje kako se nalazi na popisu nerazvrstanih cesta Grada Dubrovnika te u naravi čini dio Dalmatinske ulice koja u tom dijelu ima manju širinu od propisane.
Nadalje stoji kako je izgradnjom ogradnog zida u zaštitnom pojasu ceste smanjena preglednost što se protivi ‘Odluci o nerazvrstanim cestama‘ te da legalnost izgrađenog zida čija se visina u duljini od 22 metra kreće od 186 do 204 centimetra nije dokazana.
Nakon što su napravili očevid, s obzirom na njegovu visinu, gradski ‘komunalci‘ problem po njima nelegalnog zida, u travnju prošle godine, poslali su na postupanje građevinskoj inspekciji. No Ivica Obradović ne odustaje te ponovo u veljači ove godine traži otkup tih tridesetak kvadrata javne površine, no ovaj put uz odbijenicu dobiva nalog da se sporna čestica vrati u prvobitno stanje.
Grad potvrdio Nacionalov tekst
Nije da ne vjerujemo kolegama iz Nacionala, no od gradske uprave zatražili smo pojašnjenja i dokumentaciju te dobili ono što je objavljeno i u tjedniku. Zid je po gradskoj upravi nelegalan i nalazi se u gradskom zemljištu iako Anita Bonačić Obradović u odgovorima Nacionalu tvrdi da je zid izgrađen 1968. kada za njega nije trebala građevinska dozvola te da je tek naknadno ojačan kako bi se spriječilo preskakanje i osiguralo više privatnosti našoj djeci.
- S obzirom na to da su bile situacije nezakonitog preskakanja zida od strane pojedinaca, pojedinih medija, kao i određenih osoba koje su mojoj djeci opisivali kako su nas promatrali kroz prozor iz dvorišta u večernjim satima, odgovorila je kandidatkinja koalicije Slobodno novinaru Nacionala, dodajući kako Grad Dubrovnik ‘nikada nije izdao pravomoćno rješenje kojim bi to osporio ili zabranio, niti je tijekom posljednjih 50-ak godina postojanja zida pokrenuta procedura za njegovo uklanjanje‘.
- Nikada nismo dobili služben, pravomoćan nalog za rušenje ili uklanjanje zida. Postojao je samo dopis kojim se spominje da bi ga trebalo ‘svesti na prijašnje stanje‘, ali nema definicije koje je to ‘prijašnje stanje‘ (ono iz 1968.?). Također, dopis nije akt koji bismo trebali izvršiti poput rješenja komunalnog redarstva ili građevinske inspekcije. Stoga zid nije srušen iz jednostavnog razloga: nije postojala valjana zakonska osnova koja bi to naložila, niti se itko, sve ovo vrijeme, stvarno bavio tim pitanjem. Tek sada, kad očito smetamo političkim protivnicima, odjednom se izvlači priča o navodnim nepravilnostima, pojašnjava Anita Obradović Bonačić u svome javnom priopćenju kroz odgovor Nacionalnu koji ju je propitkivao jesu li za gradnju bazena i glorijeta u dvorištu kuće ishođene sve potrebne dozvole.
Naime, da bi se bazen gradio po pravilniku o jednostavnim građevinama mora biti ukopan, udaljen 3 metra od granice parcele i 5 metara od ruba prometnice. Tek kada se zadovolje ti preduvjeti može se uz projektnu dokumentaciju prijaviti gradnja nadležnom upravnom odjelu.
Treba ponoviti, Anita Bonačić Obradović iako živi u Lapadu, iako je do prije niti mjesec dana bila prijavljena u Palmotićevoj, njezin OIB nije u vlasničkom smislu vezan za te nekretnine.
No radi se o njezinoj obitelji, pa ona kao političarka i kandidatkinja za gradonačelnicu jednog od najvažnijih hrvatskih gradova, moralno je odgovorna ako su te nekretnine vezane za neke nezakonite radnje. Ako je očekivala da se nitko u to neće ‘prtiti‘ i to u jeku predizborne kampanje, onda je doista naivna.
Na kraju treba li očekivati da će i drugi kandidati unaprijed najaviti da će im konkurencija na vidjelo iznijeti moguće nezakonitosti te očekivati da budu amnestirani od odgovornosti samo zato što su kandidati na lokalnim izborima? S druge strane trebamo se zapitati da kojim slučajem nisu izbori, bi li ovakvi sporni slučajevi uopće ugledali svjetlo dana?
Komentari
0