KATASTROFA U SLATINI

‘Inspektorat im zalijepi kaznu i ode, a mi ne možemo živjeti od smrada. Ni štakori više ne žele u kanal‘

U krugu od pet kilometara smjestila su se čak tri pogona u Slatini

Bale uskladištene plastike (ilustracija)
 

 Vlado Kos/Cropix

Prozori se ondje ne otvaraju, rublje se suši u zatvorenom. Jedni im ispuštaju otpadne vode u kanal, drugi prerađuju biootpad bez dozvole, treći pak tale otpadnu plastiku također bez dozvole. U slavonskom gradu Slatini čak tri pogona nalaze se u krugu od pet kilometara. Građani sve prijavljuju, a dolaskom Inspektorat utvrdi se da se radi bez dozvola i protuzakonito. Ispišu se kazne, koje se plate i tako ukrug, priča je koju donosi Provjereno Nove TV.

Nazivaju sami sebe gradom smrada jer većinu dana u godini sa svake strane, kako okrene vjetar, do njih dopire smrad. U krugu od pet kilometara smjestila su se čak tri pogona od kojih ne mogu živjeti. Jedni ispuštaju otpadne vode u kanal, drugi su bioplinara koja umjesto na silažu radi na biootpad.

"Varira miris od kojekakvog izmeta, miris truleži, kiseli kupus i slično", opisuje Ivana Kelam, stanovnica Medinaca.

"To je stvarno apsurdno da u vodozaštitnom području netko dovede ovakvu jednu industriju", požalio se Alen Ivanić, stanovnik Medinaca.

"Imamo u Slatini preradu plastike. Sve to cvjeta kod nas, samo ne znamo čijim blagoslovom", priča Josip Njegač, zamjenik predsjednika Mjesnog odbora Novi Senkovec.

Branko Tališman, mještanin Slatine, sa suzama u očima kaže kako dvije godine prijavljuje, moli i kumi za pomoć. Živi iza zatvorenih prozora, ljutit zbog pogona koji radi bez dozvole i od institucija koje su to isto utvrdile, ali nisu ih zaustavile.

Svi se pitaju se zašto se ne pečate pogoni kao što se to radi s ugostiteljskim lokalima zbog viška u blagajnama.

Bioplinara prerađuje biootpad bez dozvole, kako je utvrdila inspekcija. Naložila je uklanjanje otpada, ali nije se dogodilo ništa. I to traje godinama. Kilometar dalje je još jedan pogon - za proizvodnju proteina iz boba i krumpira. Naizmjenice smrde oba pogona.

U Novom Senkovcu, prigradskom naselju, ljudi su na rubu živaca.

"Pravdaju se da ostaje dobar postotak te neiscrpljene komponente u vodi i da zato dolazi do smrada. I kanalima voda dođe pod prozore", objašnjava Josip Njegač.

Ankica želi prodati kuću, ali je zbog smrada nitko ne želi kupiti.

"Ja dođem ovdje na praznike, živim u Švicarskoj i kada dođem ne mogu nikog pozvati da sjedi s nama od smrada. Ne mogu sjediti vani i popiti kavu. Stvarno je žalosno", požalila se ekipi Provjerenog Ankica Benić, mještanka Novog Senkovca.

I baš pored kanala u koji se ispuštaju otpadne vode stoji znak vodozaštitnog područja. Petsto metara dalje je vodocrpilište za cijeli grad i nekoliko općina.

"Nema života bez vode. Prije su tu bili ma koje kakvi insekti, svega je bilo u kanalu, došlo je sad da ni štakori ni insekti neće u kanal", priča Ilonka Gajšak, stanovnica Novog Senkovca.

Pogon za proizvodnju proteina predstavljen je kao najnoviji krik tehnologije. Otvorila ga je tadašnja ministrica poljoprivrede. I nema uporabnu dozvolu. Građani su svakodnevno prijavljivali.

"U više navrata pojavljuju se inspekcijski nadzori, budu kažnjavane firme, firma plati kaznu i ništa se dalje ne poduzima", kaže Josip Njegač.

Pet kilometara dalje, u Slatini, dvije godine bez dozvole radio je pogon za preradu otpadne plastike. Radili su vikendom, blagdanima i noći, kada znaju da im neće doći inspekcija. A baš navečer deseci djece svaku večer trenira nogomet. Oni trče, a smrad taljene plastike grize za pluća, govori trener.

Stanovnici su pisali peticije, prijavljivali, ali dvije godine bez ikakve dozvole za gospodarenje otpadom taj je pogon radio. Čak su im dva puta zabranjivali rad, ali oni su svejedno radili.

Novinarka Ema Branica pokušala je doći do svih prozvanih. Direktor bioplinare rekao je kako je on direktor od svibnja i kako ga je zatekao otpad, kako pokušava proizvodnju prebaciti na silažu. Svjesni su da smrdi.

"Da, točno. To je zbog količina biootpada koje jednostavno ne možemo procesuirati na adekvatan način jer trenutačna tehnologija koju imamo zapravo nije namijenjena za takav tip otpada i rezultira tim količinama, koje se jednostavno procesiraju dosta sporijim tempom od očekivanog", objasnio je Marko Gubo, direktor Biointegre.

Ističe da su ishodovali dozvolu za gospodarenje otpadom, i to krajem rujna. Sve ostalo vrijeme radili su bez dozvole.

Druga tvrtka, koja se bavi preradom boba i krumpira za proizvodnju škroba za proteine, pa im otpadne vode završavaju po lagunama i kanalima duž mjesta, govore da rade hranu budućnosti.

"Gledajte, sve naše emisije koje god imamo iz našeg pogona nisu štetne za okoliš, nisu štetne za zdravlje ljudi. Mi kontinuirano ulažemo u poboljšanje naših procesa i mi smo u zadnjih godinu dana zapravo uložili više od 13,3 milijuna eura u poboljšanje procesa i u efikasnost našeg pogona", pravda se Zvonimir Sedlić, direktor Nutrisa.

Uporabnu dozvolu nemaju, kažu, zato što su u probnom radu. I to već tri godine.

U tvrtki koja se bavi preradom otpadne plastike Provjereno je dočekao strani državljanin i Google prevoditeljem rekao kako se tvrtka odselila.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 00:11