SUĐENJE U MÜNCHENU

ISKAZ KLJUČNOG SVJEDOKA 'Nisam znao tko je to, a onda mi je Perković poslao slike Đurekovića'

Priznao je da je bio Perkovićev doušnik i izvještavao ga o Đurekovićevim poslovima
 Davor Pongračić/CROPIX

Stjepan Đureković nije mi govorio da bi zbog bilo kakvih privatnih motiva pobjegao iz Jugoslavije. Nije spominjao nikakvu povezanost s bilo kojom tajnom službom, njemačkom ili nekom drugom. Govorio je o političkim motivima i činjenici da je njegov sin Damir godinu, dvije prije već pobjegao u Njemačku kako ne bi služio vojni rok u JNA. Đureković se politički angažirao u emigraciji, a mislio je da će svojim knjigama, barem mi je tako govorio, zaraditi milijune.

Bez reakcija

Jako je cijenio vlastite knjige, čak mi je dao pismo da ga pošaljem u Švedsku i nominiram za Nobelovu nagradu - ispričao je u srijedu Krunoslav Prates, svjedočeći pred vijećem Vrhovnog suda u Münchenu u postupku protiv bivših šefova jugoslavenske tajne službe Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.

I danas je priznao da je bio svojevrsni Perkovićev doušnik te da ga je povremeno izvještavao o tome što je Đureković radio nakon dolaska u Njemačku, o čemu je pisao i što je sve planirao. Od Perkovića nije dobivao povratnu informaciju niti je reagirao na bilo kakav način.

- Gospodin Perković ni na raspravi ne pokazuje nikakve reakcije, osim u iznimnim slučajevima... Evo sada... - našalio se sudac dr. Manfred Dauster, a Perković se lagano nasmiješio. Prates je ispričao kako je Đureković 1982., kada je stigao u Njemačku, kontaktirao dr. Ivana Jelića.

- Rekao je da dolazi iz Hrvatske, da mu ima nešto važno reći i da mu ne može reći kako se zove. Dogovorili su susret u Bayerischer Hofu na kojemu sam bio i ja s dr. Jelićem. Đureković, s kojim je bio i sin, ni tada nije rekao svoje ime, nego da je napisao više knjiga, da ih želi tiskati i tražio da mu pomognemo. Dao nam je rukopis da pročitamo - izjavio je Prates.

Prosječna literatura

Prema njegovim riječima, dr. Jelić je nekoliko dana poslije rekao da to ništa ne valja, a Prates je knjigu ocijenio prosječnim literarnim uratkom, no smatrao je da bi to mogla biti dobra propaganda za njihove ciljeve. Zato su i odlučili pomoći Đurekoviću u tiskanju. O kome se radi doznao je tek kad mu je Đureković došao s tjednikom Danas pod rukom u kojemu je bio velik članak o njemu s fotografijom.

Piratska radiopostaja

Potvrdio je da se Đureković odlučio kandidirati za predsjednika krovne emigrantske organizacije te da je najavljivao da će organizirati piratsku radiopostaju s broda u Jadranu koja bi se čula u cijeloj Jugoslaviji. O svemu je Prates izvještavao Perkovića. Prates tvrdi da je Đurekovićev strah od Udbe držao pretjeranim jer iz iskustva zna, rekao je, da nisu ubijali pisce.

Nakon predočavanja ranijih iskaza Prates se prisjetio da je Perkovića izvijestio o dolasku “važne osobe” u München. Nije znao o kome se radi. No, ubrzo je u poštanskom sandučiću našao kuvertu s dvije fotografije. U prvom sljedećem kontaktu Perković ga je pitao jesu li to te osobe iz iz Bayerischer Hofa, a Prates je potvrdio. Na Perkovićev zahtjev, zatim je poslao kopiju Đurekovićeve prve knjige poštom u Zagreb.

EMIGRANTSKI KRUG Podrška Udbe jer se nismo bavili nasiljem

Prates je ispričao da je Perkovića izvještavao o svom i radu povezanih osoba u emigrantskom krugu HNO-a kako bi mu pokazao da u njihovu djelovanju nema ničega problematičnog.Perković ga je pak upozoravao na kriminalce koji su im dolazili te mu čak sugerirao da upozori dr. Jelića na korake koji su bili štetni za njihovu organizaciju. Davao im je i manje novčane iznose. - Niste ga pitali zašto podržava novine koje su bile protiv njegova poslodavca - upitao je sudac. - Ne, ali on je htio da ovakav HNO, jer se nismo bavili nasiljem, postoji - odgovorio je Prates.

- Možda je podržavao svog agenta u toj organizaciji - nadovezao se sudac.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 08:50