ISPOVIJEST ČOVJEKA KOJI ČEKA 202 MILIJUNA KUNA, NAJVEĆU OVRHU U POVIJESTI HRVATSKE 'Vjerujte, do jedne mi je stvari više stalo nego do tog novca...'

Ivan Peša, čovjek iz Zagreba koji bi po nalogu suda trebao ovrhom dobiti 202 milijuna i tako staviti ključ u bravu tri hrvatske kompanije, kaže kako njemu zapravo ni nije toliko do novca. Želi, tvrdi, samo da pobijedi istina.

Podsjetimo, Jutarnji je u nedjelju otkrio slučaj “najveće ovrhe u povijesti”, a kojom se Peši određuje taj golem iznos na ime odštete za prometnu nesreću koju je, kao vozač kamiona javne tvrtke, doživio još 1989.

Različiti financijski vještaci utvrdili su da je dug sve ove godine toliko narastao, pa je rješenje o ovrsi stiglo tvrtkama Croatia Protekt te autoprijevoznicima Čazmatrans Nova i APP Požega, a prošle je godine 22,9 milijuna kuna skinuto i s računa Zagrebačkog holdinga. Sve te tvrtke Pešini odvjetnici smatraju pravnim sljednicima tvrtke Croatiatrans-Grup za koju je Peša radio kada je doživio nesreću.

Susret kod odvjetnika

Baš u vrijeme kada su se direktori ugroženih kompanija sastajali s ministrom pravosuđa Draženom Bošnjakovićem, tražeći njegovu pomoć u slučaju ovrhe u slučaju za koji su tek doznali prije desetak dana, Peša je pristao sastati se s novinarima Jutarnjeg u uredu svog odvjetnika Mate Krmeka. Kaže kako mnogo toga što se o njemu piše nije istina, a iz gotovo dvoipolsatnog razgovora pokušat ćemo izdvojiti njegov pogled na ovaj zamršen pravni slučaj star tri desetljeća. Peša tako priča kako je do prije nesreće bio najplaćeniji vozač tvrtke Croatiatrans-Grup. Vozio je teške ture “koje nitko nije htio ili se usudio raditi”.

- Vozio sam u zemlje Perzijskog zaljeva, u Siriju, Iran, Jordan... Prevozio sam hranu, raznu robu. Bili su to teški i opasni poslovi, ali se dalo dobro zaraditi. Nisam imao fiksnu plaću nego postotak od vožnje, a moje su vožnje znale imati vrijednost i po 150 tisuća dolara. Na terenu bih provodio između 12 i 17 dana tijekom jedne vožnje, a jednom sam, zbog administrativnih problema, jednu turu vozio čak 29 dana. Živio sam u kamionu, a do te nesreće nisam nikad ni retrovizor razbio - prisjeća se Peša života prije kobne nesreće.

Zbog, kako kaže, tehničkog kvara na kotaču kamiona te je 1989. sletio s ceste u Italiji, a tvrdi da ima potvrdu policije u Veroni kako za nesreću nije kriv. Nakon dugotrajnog bolovanja, ustanovljeno je da mu je smanjena radna sposobnost, a oduzete su mu i profesionalne kategorije u vozačkoj dozvoli.

Braniteljski staž

Zbog toga više nije mogao voziti pa je premješten na razna administrativna radna mjesta. Otišao je u Domovinski rat, a kada se vratio, za njega u poduzeću više nije bilo mjesta. Ono se u jednom trenutku raspalo na čak 17 ili 18 (ovisno o pravnom dokumentu) poduzeća. Ni u jednom nije bilo mjesta za Pešu.

- Odveli su me u mirovinsko i natjerali me da odem u mirovinu. Sa 35 godina, u naponu snage! Uzeli su mi čitav život. Rekao sam da je to suludo, a oni su me pitali želim li radije biti na ulici, bez zdravstvenog osiguranja i ikakvih prihoda - prisjeća se Peša.

Osim što je izgubio posao, Peši je narušeno i fizičko te psihičko zdravlje. Za to mu je sud 1994. dosudio 38 tisuća kuna te četiri tisuće njemačkih maraka odštete. Primio je dio tog novca, priznaje.

- Sveukupno mi je isplaćeno sedamdesetak tisuća kuna. Tako sam 21. prosinca 1994. primio 38.607,45 kuna, a 3. ožujka 1995. 47.425,11 - kaže, dodajući da mu nije isplaćena razlika u prihodima koje bi ostvario da je nastavio voziti svoje, dobro plaćene inozemne ture. A onda su mu iz tvrtke rekli da mu je greškom preplaćeno odštete u iznosu od 700 njemačkih maraka. On je to iznio svom odvjetniku te su ponovno završili na sudu gdje se odlučivalo tko je u pravu.

Nalaz vještaka

- Onda je sudski vještak Jozo Marinčević procijenio da mi na ime tih neisplaćenih osobnih prihoda, koji su s godinama narasli zbog kamata, a tadašnji je zakon omogućavao i da se sa svakom kamatom teoretski uvećava osnovica na koju se dalje obračunavaju kamate, pripada 5,7 milijuna kuna - kaže.

Drugi vještak, danas pokojni Ivan Tkalec, kojeg je angažirala suprotna strana, procijenio je da taj iznos nije točan i da Peši pripada 5,17 milijuna kuna. Obojica vještaka usuglasila su se da je Tkalecovo vještačenje pravilnije. Peša napominje kako nije on proizvoljno rekao da mu pripada taj novac, već je to rezultat vještačenja ovlaštenih sudskih vještaka.

Taj iznos s kamatama se do 2012. popeo na čak 80 milijuna kuna, pa je s takvim ovršnim rješenjem ovršio Holding 2013. godine. Možda to, kaže, i ne bi učinio, no tvrdi da su mu tako sugerirali u Holdingu te u Gradu Zagrebu.

- Poznavao sam tadašnjeg predsjednika zagrebačke Skupštine, pokojnog Borisa Šprema, i predstavio mu svoj problem. On je rekao da bi se to moglo riješiti na zadovoljstvo svih. Rekao je da Zagreb i Hrvatska moraju riješiti problem sa Srbijom, odnosno Jugoslavenskim aviotransportima (JAT) koji su uknjižili zabilježbu na nekretninu Autobusnog kolodvora. Rekao mi je da odem kod Bajića (Mladen, tadašnji glavni državni odvjetnik, nap.a.), a on me i primio. Dogovoreno je da njima najbolje odgovara da nastavim ovršni postupak jer bi se tako iskristalizirala i situacija oko JAT-ove zabilježbe. Tako mi je rečeno i na sastanku u Holdingu 2012. gdje su bili nazočni Tomislav Bilić, Alenka Košiša Čičin-Šain, a povremeno bi prošetala i Vlasta Pavić - tvrdi Peša.

Kaže da je i njemu dogovor bio u interesu, jer je zapao u financijske probleme uz bolesnu suprugu koja je kasnije preminula.

- No umjesto da se dogovorimo i da mi daju barem dio novca, izvarali su me, zaustavili ovrhu instrumentom odgode i novac im se vratio na račun te je sada na posebnom računu do kraja spora. Pokušavaju otjerati slučaj u zastaru, raznim makinacijama dokazati da oni nisu sljednici Croatiatrans-Grupa iako papir (koji nam pokazuje, nap.a.) Hrvatskog fonda za privatizaciju pokazuje da jest... Svjestan sam da novac neću tako brzo dobiti, ali neću ni odustati dok sve ne istjeram na čistinu - kaže Peša.

Otkako mu je fotografija izašla na naslovnici Jutarnjeg, kaže da ga svi zovu kako bi vidjeli je li on doista taj čovjek koji bi po nalogu suda trebao dobiti više od 200 milijuna kuna. Pa i za našeg razgovora mobitel svako malo zazvoni, a zvuk telefona je prigodno pjesma Miroslava Škore “Sude mi”. Vidi se da je dugogodišnji sudski spor njemu do najmanjeg detalja u glavi, spremno recitira brojeve spisa, datume dokumenata, iznose... Borba za milijune sada je njegov život.

Stvar principa

- Ali, kažem vam, nije mi čak toliko do novca već do istine. Želim da se vidi što su sve radili u ovom slučaju. Stranice su nestajale iz spisa, lažirale su se potvrde, pokrenuo sam kaznene postupke koji i dalje traju - otkriva Peša koji tvrdi da je sve ove godine pod prismotrom policije, ali i agenata tajne službe SOA-e.

Nije nam jasno zašto se tek sada odlučio krenuti, nakon višegodišnje bitke s Holdingom, u postupak naplate svog duga od triju drugih kompanija. Kaže kako je to jednostavno zato što su oni također pravni sljednici raspadnutog Croatiatrans-Grupa. No, kako može potraživati 202 milijuna od njih, a još 80 od Holdinga? Koliki je onda dug i zar bi ga svi trebali platiti?

- Oni su solidarni dužnici. Što se nas tiče, dug može otplatiti samo jedan i to u iznosu koji odredi sud, a onda neka se oni dalje dogovaraju kako će to međusobno riješiti - objašnjava Pešin odvjetnik Krmek.