Ivan Mravak: Bojim se. Sanaderu se nije dobro zamjeriti

Sve je namješteno za Jurak

Kao predsjednik Uprave osigurao sam da se poslovi marketinga, što uključuje organizacije raznih domjenaka, tiskanja oglasnih materijala i raznih oblika oglašavanja dodjeljuju upravo Fimi-Mediji, i to na način da se ugovori sklapaju bilo izravnom pogodbom, bilo pozivnim natječajima, a ti natječaji stvarno su bili namješteni. Kada se namještaju pozivni natječaji, tada natjecatelj za kojega se natječaj namješta dostavi podatke o drugim društvima koja će se pozvati, pa se ta druga društva ili jave sa skupljom ponudom ili se uopće ne jave. Svakako, formalno gledajući papire, ponuda društva kojem se pogoduje je najpovoljnija. Tako je bilo i u slučaju poslovanja između HEP-a i Fimi-Medije... Ja sam kao predsjednik Uprave osiguravao da tvrtka Nevenke Jurak bez stvarno i regularno provedenog postupka javne nabave sigurno dobije posao.

Riječ bogova: Sanader, Barišić

Mi direktori javnih poduzeća znali smo međusobno komentirati kako smo potrošna roba. Kadroviranje u javnim poduzećima, i formalno i stvarno, blisko je povezano s politikom i političkim odnosima, a faktički u periodu od 2004. pa za vrijeme dok sam ja aktivno radio kao predsjednik Uprave o svim važnim pitanjima odlučivao je premijer. To je sasvim razumljivo, a na meni kao predsjedniku Uprave bilo je da izvršavam naloge vlasnika društva kojim upravljam, pa sam ja naloge visoke politike smatrao faktičkim nalozima vlasnika kojeg moram slušati. Činjenica je da sam ja, pa i neki direktori javnih poduzeća s kojima sam razgovarao bili itekako svjesni da nas nije teško smijeniti. Tako sam i ja zahtjev Mladena Barišića vezan za Fimi-Mediju shvatio kao jasnu direktivu... Pobrinuo sam se da se udovolji Barišićevu zahtjevu, jer mi je bilo jasno da bi suprotno postupanje moglo meni osobno stvoriti probleme.

Barišićev čovjek u HEP-u bio je njegov zet Ante Despot

Povlašteni tretman u sklapanju poslova s HEP-om Nevenka Jurak imala je zato što je to od mene tražio Mladen Barišić. Barišića sam upoznao sredinom 2005. Prije toga sam naravno čuo za njega, članovi smo iste stranke i bila je poznata svima, pa i meni činjenica da je on visokopozicioniran u stranci i da je blizak Sanaderu. O Mladenu Barišiću često mi je govorio i Ante Despot, tada član Uprave. Naime, Despota je u Upravu HEP-a doveo upravo Barišić. Morate razumjeti da je svaki od članova Uprave, to je naprosto bila politička realnost, imao svog mentora i političkog pokrovitelja. Tako je Barišić doveo sebi blisku osobu Antu Despota, a kasniji događaji pokazali su da je preko njega imao sve informacije koje su ga zanimale o poslovanju HEP-a i tako je vršio utjecaj na poslovanje. Kratko vrijeme nakon što sam upoznao Barišića, nazvao me jednom prilikom i rekao mi da bi bilo dobro da angažiramo tvrtku Fimi-Medija. Kada je to još jednom ponovio i rekao da vodim računa o njegovoj preporuci, to više nije bila samo sugestija nego i jasan nalog.

Maček: Ivane, daj malo i Premisi

Ivan Mravak izjavio je kako mu je jedan od članova Uprave sugerirao da za marketinške poslove angažiraju i poznatu agenciju Premisa. No, Mravak se na to oglušavao jer nije mogao drugima dati poslove Fimi-Medije.

- Mene je nazvao Ratko Maček, bivši glasnogovornik Vlade, i pitao me da li mogu nekako u te marketinške poslove ugurati i Premisu. Maček je znao da HEP za te poslove angažira Fimi-Mediju, a isto tako je znao da je intervenirao Mladen Barišić. Ja sam gospodina Mačeka zamolio da se na višoj razini dogovore oko podjele marketinških poslova i da to pita Barišića i tadašnjeg premijera. Maček me kasnije više nije kontaktirao.

Neugodno iskustvo s Ivom Sanaderom

Podređenima u HEP-u nisam spominjao Barišića, govorio sam da je preporuka za suradnju s Fimi-Medijom došla “od strane vlasnika”. Trebalo je paziti da se nalozi izvršavaju, ali i na diskreciju. Znalo mi se dogoditi da u nekom užem krugu nešto iskomentiram, pa da to dođe do osobe o kojoj sam govorio, a to kada je riječ o Barišiću svakako nisam želio. Tako mi je jednom i sam Sanader spočitnuo što sam govorio u nekom društvu, bio je uži krug osoba, ali je nekako došlo i do premijera. Nije se dobro zamjerati takvim osobama, a ja sam nakon neugodnog iskustva pazio što ću, pred kim i kako reći.

Bojao sam se odlaziti u Vladu

Moram reći da sam dosta naivno u početku svog mandata bio zadovoljan i počašćen kada bi me premijer zvao na sastanke, ali kasnije me iskustvo poučilo da je bolje da vas često ne zovu...

Za neke od sastanaka znao sam dobiti pisani poziv, ali bilo je i poziva telefonskim putem, kada se ne bi znao razlog sazivanja sastanka. Takvi pozivi, kada se ne bi znalo zašto me premijer zove, izazivali su uvijek nelagodu i uznemirenost, jer u pravilu kada idete i ne znate zašto, tada nešto nije dobro... Obično bih u takvim situacijama pokušao saznati razlog sazivanja sastanka, a ponekad bih to tražio i svoju tajnicu. Kada to ne bismo uspjeli saznati, nabrzinu bih prikupio aktualne podatke o poslovanju za slučaj da me se nešto pita. Ono što pouzdano mogu reći iz svog iskustva, a to je kada ste pozvani, a ne znate zašto, niste pozvani da bi vas se pohvalilo, nego da bi vas se klepilo po glavi.

Ostao sam direktor jer sam slušao Barišića

Svjestan sam da sam obavljajući poslove predsjednika Uprave HEP-a balansirao između želje da što bolje upravljam HEP-om i želje da udovoljim raznim intervencijama i traženjima, kao što je bila i ova intervencija Mladena Barišića. Nadam se da će se moje postupanje staviti u kontekst vremena u kojemu se zbivalo i političkih snaga i odnosa. Odbijanje postupanja po zahtjevu Mladena Barišića, kao visokopozicionirane stranačke osobe, bliskog premijerova suradnika, lako bi dovelo do mog smjenjivanja. Mladen Barišić bio je autoritet kojeg je bolje bilo slušati. Danas mogu reći da je tome što sam se duži period održao na mjestu predsjednika Uprave HEP-a najvjerojatnije više pridonijela činjenica da sam poslušno izvršavao zahtjeve Mladena Barišića, nego činjenica da je HEP, u vrijeme dok sam ja njime upravljao, poslovao s dobiti.