JOSIPOVIĆ ZA JUTARNJI 'Milanović zatvara priču o ćirilici. Ne uspije li, morat ću se opet uključiti'

Podržavam odluku premijera Zorana Milanovića da ode u Vukovar i razgovara s onima koji se protive postavljanju dvojezičnih, odnosno ćiriličnih ploča. Drago mi je što se nakon toliko otpora, pa i tvrdnji kako bi razgovori predstavljali podršku onima koji ‘dižu bunu’, susret ipak dogodio - kaže odmah, na početku intervjua, Ivo Josipović koji je od početka pozivao da se problemi u Vukovaru rješavaju dijalogom.

Predsjednik Republike upravo se vratio iz službenog posjeta Srbiji, čime je okončano razdoblje “hladnog mira” koje je u odnosima između Zagreba i Beograda nastupilo nakon što je nekadašnji radikal Tomislav Nikolić postao predsjednik susjedne zemlje.

Kako objasniti da je premijer Milanović napokon ipak prihvatio vašu sugestiju da otvori razgovore s antićiriličnim Stožerom, ali nikako ne želi da i vi u njima sudjelujete?

- Moje sudjelovanje zaista nije nužno. Nema ni potrebe ni osnove da bih se uključivao u Vladine razgovore. Kao što ni Vlada ne sudjeluje u mojim razgovorima ako za to nema nekog posebnog razloga. Pozivao sam na dijalog jer ga uopće nije bilo. Složene društvene probleme nije moguće rješavati medijskim porukama ni zabijanjem glave u pijesak. Vlada je u prilici da, koristeći svoj politički autoritet i raspoložive ovlasti, zatvori priču o ćirilici. Taj će test položiti rezultatima, ne okrivljavanjem drugih. Vidim li da situacija nije dobra ili se zaoštrava, ponovno ću se uključiti.

U Stožeru, koliko vidim, izražavaju želju da predsjednik Republike sudjeluje u razgovorima?

- Stožer me pozvao na okrugli stol koji će se na temu Vukovara i ćiriličnih ploča održati ovih dana u Zagrebu. Zbog svojih obaveza nije sigurno da ću se moći odazvati, ali delegirat ću nekog od svojih savjetnika. Jer, mene zanima što ti ljudi misle.

Jednom ili dvaput su predstavnici Stožera bili na Pantovčaku?

- Točno, bili su jednom ovdje u uredu, i to još početkom veljače. Nakon toga, u svibnju u Vukovaru na njihov smo poziv u opuštenom i korektnom razgovoru popili kavu.

Kakvi su dojmovi?

- Sigurno, nije riječ o sasvim homogenoj grupaciji. U razgovoru sa mnom posebno su inzistirali na tome da oni nisu dio ničijeg stranačkog projekta, nego su autonomna skupina s vlastitim viđenjem rata i domoljublja, koje za posljedicu ima odbojnost ili neprihvaćanje ćirilice u Vukovaru. Osobno sam im nastojao objasniti da Hrvatska, kao demokratska država za koju su se i oni borili, mora uvažavati različitosti i poštovati manjinska prava. Podsjetio sam ih da je više od deset tisuća Srba sudjelovalo u obrani Hrvatske. Također, da je ćirilica bila i hrvatsko pismo te da proskribiranje pisma nema smisla. Izgledalo je da imaju određeno razumijevanje za takav pristup, ali očito se na dulju stazu nisu pokolebali. Svejedno, mislim da se njihovi argumenti moraju čuti kako bi se problemi pokušali riješiti bez ekscesa. Važno je da se razgovori, ne samo o ćirilici, nego o ukupnim međunacionalnim odnosima, vode na široj osnovi, ne samo sa Stožerom, nego i uz sudjelovanje srpske zajednice. Također, da se vode tako da se u njima nitko ne osjeti pobijeđenim.

Upozorili ste na pogoršavanje međunacionalnih odnosa?

- Upozorio sam da je eskalacija nasilja nedopustiva. Bilo bi strašno da se nakon ploča počnu razbijati glave. Sukobe oko ćirilice vidim kao manifestaciju generalno poremećenih međunacionalnih odnosa. Načelno smatram da je za njih u svakoj državi najodgovorniji većinski narod - rekao sam to i sada u Srbiji u razgovorima s predsjednikom Nikolićem - ali svoj dio odgovornosti ima i manjina. Svi odlučujemo hoćemo li graditi društvo u kojemu ljudi različitih nacionalnosti žive tek jedni pokraj drugih ili zajedno. Nije dobro da u Vukovaru i još nekim mjestima postoje ‘hrvatski’ i ‘srpski’ kafići, da postoje odvojeni vrtići, škole, nogometni klubovi... To nosi potencijal nerazumijevanja i sukoba.

Što se može zamjeriti srpskoj manjini u Hrvatskoj?

- Manjini kao takvoj ništa. Ali, politički predstavnici srpske zajednice svakako bi trebali razmisliti o modelima međunacionalnih odnosa koji faktično ne vode u razdvajanje i segregaciju. Na primjer, predstavnici Srba u Vukovaru protive se projektu norveške vlade o stvaranju takozvane zajedničke škole. Norvežani su je spremni financirati, ali pregovori o tome nikako da se maknu s mrtve točke. Integrirana škola bila bi izborna, a ne obavezna. Ali, ljudima se ne omogućava pravo na izbor.

U recentnim kritičkim raspravama oko ćirilice Srbima se posebno zamjera da šute, odnosno ne žele pomoći u traganju za nestalima?

- Ne bih generalizirao na način koji baca stigmu na cijelu manjinsku zajednicu. U zločinima je, kao što znamo, sudjelovao tek manji broj ljudi, pa je nemoguće govoriti o tome da Srbi kao zajednica znaju podatke o nestalima, ali ih ne žele otkriti. Pitanje je kako one pojedince koji raspolažu nekim informacijama potaknuti da progovore.

Ministar branitelja Matić najavio je da će uskoro, na obljetnicu pada Vukovara, u Kolonu sjećanja pozvati i predstavnike srpske zajednice?

- Uvijek su dobro došli. Poznato je da sam predstavnike srpske zajednice osobno lani doveo u Knin, na obilježavanje Oluje. Ista je ekipa bila i ove godine, ali više nitko to nije smatrao nekom senzacijom, što je dobro. Silno je važno da se pripadnici srpske zajednice pojave i u Vukovaru. Nadam se da će braniteljska populacija znati cijeniti taj neizmjerno važan čin. Ali, volio bih da mi se neki naši političari, pa i branitelji pridruže kad idući tjedan posjetim jednu od grobnica u kojoj su stradali srpski civili.

Na koji bi način trebalo organizirati Kolonu sjećanja da se i Srbi u njoj osjete pozvanima sudjelovati?

- Kolona sjećanja uvijek je bila dostojanstvena. Otkako u tom mimohodu kao predsjednik sudjelujem, nikada nije bilo politiziranja ni bilo kakvih neprimjerenih napada na srpsku manjinu. Odluči li netko ove ili neke od idućih godina politizirati, po bilo kojem kriteriju, prema Srbima, prema Vladi ili političkim strankama, napravit će veliku štetu, pa, rekao bih, i zločin.

Bi li premijer Milanović, nakon razgovora sa Stožerom, trebao otvoriti i razgovor sa šefom HDZ-a Tomislavom Karamarkom, i to upravo na temu međunacionalnih odnosa?

- Ne bih premijeru davao savjete. Uvjeren sam da dobro zna što treba raditi. Osobno sam uvijek za razgovore. Od njih može biti samo koristi.

Kako ocjenjujete svoj upravo završeni posjet Srbiji, prvi od izbora predsjednika Tomislava Nikolića prije godinu i pol?

- Generalno, razgovori su bili jako dobri. Moram reći da je predsjednik Nikolić - naravno, uz neke stavove s kojima se ne možemo složiti, ali to je normalno, kao što i mi imamo stavove s kojima se on ne slaže - pokazao za mene iznenađujuću otvorenost i dobru volju. Dojmljivo je bilo vidjeti kako su kroz cijeli Beograd bile postavljene stotine hrvatskih zastavica, uz velike na nekoliko mjesta. Niti jedna nije skinuta, ni oštećena. Nije bilo nikakvih prosvjeda u povodu mog dolaska. Medijska je pozornost bila iznimno velika, posve suprotno od onoga što su tvrdili neki hrvatski mediji. Način na koji su o mom posjetu Srbiji izvijestili pojedini mediji sugerira da u dijelu hrvatske javnosti postoji određen otpor prema bilo kakvom kontaktu sa susjednom državom. U Srbiji takav otpor prema Hrvatskoj nisam primijetio.

Izgledalo je kao da se predsjednik Nikolić oko vas baš jako trudio?

- Predsjednik Nikolić bio je vrlo srdačan domaćin. Razgovarali smo posve otvoreno. On je meni vrlo otvoreno rekao što misli da su problemi na strani Hrvatske, a ja sam njemu na isti način, bez zadrške, izložio naše primjedbe. Ta obostrana iskrenost možda predstavlja i najveći iskorak u odnosu na dosadašnje stanje. Tijekom zajedničkog posjeta hrvatskoj zajednici u Vojvodini vrlo je pažljivo saslušao njihove probleme. Ja sam primio Srbe izbjegle iz Hrvatske, koji su mi predali listu svojih zahtjeva.

Lista je ispisana ćirilicom. Znali ste je pročitati?

- Apsolutno. Meni ćirilica nije problem. Drago mi je što je znam. Moram reći da su mnogi od tih zahtjeva potpuno osnovani i razumni.

Na primjer?

- Na primjer, obračunavanje u Hrvatskoj odrađenog staža. Zašto se ne priznaje? Zašto nisu isplaćene neke mirovine? Zatim, neki pojedinačni problemi u postupku povratka i stambenog zbrinjavanja. Naravno, bilo je i nekih zahtjeva koji su nerealni. Nisu mogući, iz financijskih ili sustavnih razloga. Ali, razgovor s predstavnicima izbjeglih Srba bio je odličan. Nisam u njih osjetio ni trunke antagonizma prema Hrvatskoj. Nastupili su kao hrvatski državljani koji očekuju da država riješi postojeće probleme.

U Beogradu ste lijepo razgovarali, ali dogovorili niste ništa...

- Ne bih rekao...

Navodno ste uspjeli dogovoriti samo to da se s predsjednikom Nikolićem više ne ljubite?

- Da, to su ti šaljivi elementi kakvi jedan dio medija najviše vesele. Ako ćemo govoriti ozbiljno, mislim da smo puno toga dogovorili. Dogovorili smo, na primjer, da se osuđeni Veljko Marić iz lošeg premjesti u bolji zatvor. Dogovorili smo neka načela za buduća postupanja u sličnim slučajevima, koja mogu olakšati mnoge ljudske sudbine. Otvoren je novi put komunikacije hrvatske zajednice s predsjednikom Nikolićem. Gospodarstvenici su imali vrlo uspješan sastanak. Razgovarali smo o mnogim praktičnim pitanjima, ali naravno da ih u konačnici rješavaju vlade. Njih, na primjer, treba pitati zašto se neke od međuvladinih komisija sastaju vrlo rijetko, neke zadnji put prije dvije godine, i zašto su zaključci najčešće formalne naravi.

Zašto se komisije ne sastaju?

- Ne znam. Mislim da s obje strane stoji blokada, strah kako će reagirati javnost i oporba ako se ne ostvare maksimalna očekivanja. Ovoga trenutka taj strah kao da je s naše strane nešto veći. Premda, postoje neki problemi, primjerice pitanje sukcesije, za koje je očito da ih Srbija koči. U svakom slučaju, uvjeren sam da se moglo uraditi mnogo više.

Hrvatska uvijek ističe da je sudbina nestalih prvi problem koji želi riješiti u odnosima sa Srbijom. Ima li tu nekih pomaka?

- Ima, ali još je puno sudbina koje nisu otkrivene. Osjetno smo smanjili broj nestalih, i to upravo zahvaljujući suradnji sa Srbijom. Danas se traga za još 1689 osoba.

To je skupni broj, i Hrvata i Srba?

- Da, mi ih danas tretiramo potpuno jednako. Od toga su 953 osobe nestale početkom 90-ih pa se pretpostavlja da su to većinom, skoro svi, Hrvati. Iz 1995. je 736 nestalih. Smatra se da su to većinom Srbi. Vjerujemo da bi se u vojnim arhivima bivše JNA moglo naći podataka korisnih za rješavanje njihovih sudbina, naročito ako su grobnice izmještane. Predsjednik Nikolić obećao je da će prevrnuti nebo i zemlju, posebice kada je riječ o posmrtnim ostacima preseljenima u Srbiju. Znam da se rade neka iskopavanja. Ako bismo uspjeli riješiti sudbinu većeg broja nestalih osoba, to bi predstavljalo vrlo snažnu političku poruku.

Beograd je, s druge strane, najviše zainteresiran za sudbinu hrvatske tužbe za genocid. Povremeno se zna šuškati o tome da bi međusobno povlačenje tužbi bilo najpametnije rješenje, ali ništa od toga?

- Odluka o sudbini tužbe protiv Srbije u nadležnosti je Vlade. Podržat ću Vladu, što god odlučila. U političkim krugovima sigurno postoje elementi straha od mogućih reakcija: ako se tužba povuče, hoće li javnost razumjeti razloge. Ali, da bi se moglo naći političko i moralno opravdanje za jednu takvu gestu - jer je pravno uglavnom jasno kako će taj predmet završiti - potrebno je učiniti dodatne napore, poglavito u rješavanju problema nestalih. Krene li suđenje, obje će se države morati suočiti s mnogim neugodnim stvarima. Ako netko misli da će Sud u Haagu funkcionirati tako da ćemo mi bubati po Srbiji kao da je vreća za boksanje, jako se vara. I druga će strana udarati i, koliko vidim, dobro je pripremljena.

Kakve su bile reakcije na vaš govor u Skupštini Srbije? Prvi put se predsjednik hrvatske države obratio srbijanskom parlamentu.

- Govor u Skupštini Srbije bio je iznimno dobro primljen, što su zastupnici pokazali i svojim dugotrajnim pljeskom. Gotovo sva veleposlanstva zatražila su prijevod govora na engleski. Svojim obraćanjem htio sam pokazati da je Hrvatska moderna i otvorena zemlja, koja je svjesna prošlosti, ali to nije prepreka da u dobrim stvarima ne surađujemo sa Srbijom na zajedničku korist.