Kako se dogodilo da zaboravimo četiri tisuće Hrvata koji su poginuli za našu slobodu?

Stvarno, znanje nije moć. Ono drugo pobjeđuje. Kada jednoj zemlji, jednom narodu ubiju četiri tisuće ljudi, nekih četiri tisuće poznanika, susjeda, prijatelja, nečije braće, sinova i očeva, onda to pogodi tu zemlju, mnoge generacije koje dolaze nakon njih. Kada pogine 597 žena, onda se svaka sljedeća generacija žena brine da se to ne zaboravi. Kada se 535 Šibenčana ne vrati svojim kućama, onda bi to Šibenik trebao zauvijek pamtiti.

Kada 557 Splićana pogine, onda to Split ne bi trebao nikada zaboraviti. Sve se to dogodilo. I da je tri tisuće Dalmatinaca poginulo radi slobode svih drugih, i da su žene danas zanemarile to što je 597 drugih žena ubijeno, i da se malo tko sjeti 535 Šibenčana i da 557 Splićana imaju istu sudbinu zanemarenih, gotovo neželjenih...