Kninski performans Škore i ekipe: Domovina na jednu stranu, a Domovinski pokret na drugu

Domovina na jednu stranu, a Domovinski pokret na drugu, tako je djelovao kninski performans Miroslava Škore i ekipe. Trebalo je proteći dvadeset i pet godina, da bi u Hrvatskoj došlo do kakvog-takvog hrvatsko-srpskog konsenzusa, kako je Oluja bila oslobodilačka operacija, ali i da se osloboditelji trebaju stidjeti zločina kojih je bilo, a već se javljaju oni kojima sve to smeta. Oni će kazati da su protiv pomirbe, ali zapravo ih smeta normalizacija.

Miroslav Škoro, predsjednik Domovinskog pokreta i potpredsjednik Hrvatskog sabora, koji nije sudjelovao u službenom državnom protokolu obilježavanja Oluje, poručio je da njegova stranka ne pristaje na izjednačavanje žrtve i agresora te da nema razloga ni za kakvo pomirenje.

- Domovinski pokret neće pristati na izjednačavanje žrtve i agresora i uvijek će se zalagati za istinu - poručio je Škoro u Kninu nakon što je kao potpredsjednik Hrvatskog sabora odbio sudjelovati u službenom protokolu obilježavanja 25. obljetnice Oluje.

Nismo nimalo iznenađeni jer Škoro nije objasnio što je istina, koju je apostrofirao. Jer bi se zapetljao i vjerojatno ponovio da je Oluja bila velika vojna pobjeda, ali i kako je poslije bilo i likvidacija civila. U osnovnim crtama, to je jedna jedina istina, koju svi znamo, ali neki je još uvijek odbijaju izgovoriti, poput Miroslava Škore ili Aleksandra Vulina. Oni reže na prvi nagovještaj normalizacije, zato što je podgrijavanje netrpeljivosti, početak i kraj njihovog političkog djelovanja.

Pomirenje će u više navrata, recimo, zazivati jedan Ante Gotovina, koji je vodio Oluju i poslije proveo sedam godina u Haagu, a protiv pomirenja će biti bivši niže rangirani funkcionar Saveza socijalističke omladine, poput Škore, koji je u vrijeme agresije na Hrvatsku otišao u Ameriku i ondje oženio osobu za koju su mediji nedavno otkrili da je u prošlosti objavila članke u pročetničkom listu Američki Srbobran.

Ako je ljuta desnica u Hrvatskoj spala na takvog predvodnika, onda boljega i ne zaslužuje. Ali mainstream mediji bi morali razmisliti treba li davati prostor onima čiji se javno djelovanje svodi na zagovaranje netrpeljivosti.