Koliki su izgledi da Hrvatska dobije spor s MOL-om i što bi značilo odustajanje od arbitraže?

Što bi se dogodilo kad bi Hrvatska i MOL paralelno odustali od arbitražnih tužbi, kako je predložio Karamarko?

Obostrano odustajanje Vlade i MOL-a od arbitražnih tužbi u slučaju Ina Hrvatsku bi zaštitilo od moguće odštete teške više milijardi kuna, ali bi je i trajno lišilo bilo kakve mogućnosti da promijeni upravljački model, podjelu prava upravljanja i bilo koji drugi aspekt Međudioničarskog ugovora koji je s Mađarima sklopila Vlada Ive Sanadera. Razlog tome krije se u institutu zastare, koji je na temelju odredbi hrvatskog Zakona o obveznim odnosima već nastupio u oba slučaja. Pojednostavljeno rečeno, MOL više ne bi mogao utjerati navodni dug nastao jer Hrvatska nije ispoštovala odredbe Glavnog plinskog ugovora i preuzela gubitaški dio Inina plinskog biznisa, a Hrvatska - bez obzira na budući ishod novog suđenja za korupciju bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu i čelniku MOL-a Zsoltu Hernádiju - više ne bi imala pravne mogućnosti promjene ugovora koji su njih dvojica u potencijalno kriminalnom aranžmanu dogovorila, niti posljedica koje iz njega proizlaze, osim onih vezanih uz plinski biznis. Utoliko, može se zaključiti da bi obostrano odustajanje od tužbi u ovom trenutku, kad je o Ini riječ, značilo konačnu legalizaciju MOL-ova preuzimanja kompanije.

Postoji li način, osim arbitraže, da hrvatska pravnim putem vrati dio upravljačkih prava u Ini?

Ne postoji. Međudioničarskim ugovorom je određeno da se sporovi između ugovornih strana rješavaju pred arbitražnim sudom UNICTRAL-a.

Je li izvjesno da će Hrvatska izgubiti arbitražni spor koji je pokrenuo MOL?

Neosporno je da je hrvatska pozicija u sporu koji je MOL pokrenuo lošija naprosto zato što postoji potpisani ugovor čiju odredbu Vlada nije ispoštovala, no ta pozicija nipošto ne podrazumijeva gubitak spora. Hrvatska tu, naime, ima osnove dokazati kako spornu transakciju nije poduzela zato što bi joj takav ugovor izazvao štetu, zato što su njegove odredbe bile nerazumne i tržišno neutemeljene i zato što je bio sklopljen u korupcijskom aranžmanu. Na koncu, Hrvatska može argumentirano i smanjiti iznos MOL-ova odštetnog zahtjeva.

Što će biti s MOL-ovom arbitražnom tužbom ako Hrvatska dobije spor koji je pokrenula protiv MOL-a?

U svojoj tužbi Hrvatska traži de facto poništenje “Sanaderova” Međudioničarskog ugovora i odštetu od MOL-a na temelju argumentacije da je ugovor bio korupcijski, štetan za Hrvatsku, te da je MOL nanio štetu Hrvatskoj i neizvršavanjem svojih obveza koje je preuzeo kao strateški partner. Rješenjem tog spora u skladu s tužbenim zahtjevom Hrvatske faktički bi bila riješena i MOL-ova arbitraža jer bi i plinski ugovor na kojem je mađarska kompanija temeljila svoju tužbu bio poništen.

Može li Hrvatska dokazati koruptivnost s obzirom na to da je presuda protiv Ive Sanadera za korupciju poništena?

Hrvatska bi lakše dokazala svoje tvrdnje da je presuda Sanaderu ostala na snazi, no to nije presudan dokaz. Procedura arbitraže je takva da sud sam presuđuje o eventualnoj koruptivnosti na temelju iznesenih dokaza i svjedoka. Kako će u sklopu procesa biti izneseni dokazi na temelju kojih je Sanader u Hrvatskoj pravomoćno osuđen (prije nego što je Ustavni sud srušio presudu iz proceduralnih razloga), moguće je da će ih i arbitražni sud ocijeniti na jednak način. Isto tako, u procesu ocjene pravičnosti ugovora sud se vodi i načelom “ravnomjernosti odnosa obveza i prava” ugovornih strana. Ako je disbalans između njih prevelik, to je također indikator da je odnos protupravan, čak i ako je sklopljen na zakonit način. Laički rečeno, to je osnova po kojoj bi sud poništio lihvarski ugovor, iako je dužnik svjesno pristao na njega.

Postoje li uvjeti u kojima bi Hrvatskoj bilo oportuno pristati na obostrano odustajanje od tužbi?

Postoje dva uvjeta. Prvi je kad bi imala realnu procjenu da će oba procesa izgubiti jer bi na taj način spriječila barem plaćanje odštete za plinski biznis. Drugi je kad bi MOL prethodno kroz pregovore pristao na ispunjenje nekih ključnih hrvatskih zahtjeva - ravnomjernije podjele upravljačkih prava u Ini, uspostave upravljačkog modela u skladu s hrvatskim zakonima i dogovora razvojne strategije Ine za sljedećih pet do deset godina. Ipak, vrlo je upitno bi li MOL na takve zahtjeve pristao jer bi oni vjerojatno značili značajan gubitak za njegove dioničare kroz dekonsolidaciju Ine, ali i neizravno priznanje nepravilnosti u Ini koje bi se moglo pokazati kao problem u nadolazećem suđenju Hernádiju pred hrvatskim sudom.