PRO ET CONTRA

KOMENTAR IVANKE TOME I Beljak će, kao i Milanović, razoriti svoju stranku - samo da bi vladao

 Robert Fajt / HANZA MEDIA

Uopće ne treba sumnjati u riječi Kreše Beljaka, šefa HSS-a, kada govori da ima svesrdnu podršku i razumijevanje Zorana Milanovića za vrludanja i kontradiktorne poteze oko pozicioniranja HSS-a pri formiranju buduće Vlade. - Apsolutno shvaća taj potez, mislim da je to demokratska praksa i mislim da bi on isto napravio da je u mojoj poziciji - sažetak je telefonskog razgovora koji je Beljak vodio s odlazećim predsjednikom SDP-a, a onda sadržaj prenio medijima. Pet zastupnika u novom sazivu Sabora HSS imat će isključivo zahvaljujući Milanoviću koji je Beljaku de facto poklonio te mandate repozicionirajući SDP-ovce na lošija mjesta po izbornim listama. S te je strane razumljiva Beljakova potreba da nazove Milanovića i pospe se pepelom jer je ljude koji su ušli u parlament na glasovima SDP-ovih birača stavio u funkciju Andreja Plenkovića. Ali je nejasno što je Beljak želio postići javnom objavom da njegove kontroverze odobrava najveći politički luzer, čovjek koji je drugi put izgubio parlamentarne izbore koje je držao u rukama. Prvi put Milanoviću je to uspjelo 2007., kad je SDP s ogromnom prednošću krenuo u kampanju, te sada kad je u izbore ušao, kako je sam volio isticati, kao iskusni, prekaljeni političar i državnik.

Želi li to Beljak reći da mu je Milanović mentor, ili se radi samo o tome da je u ovome trenutku jedina osoba na hrvatskoj političkoj sceni s kojom se može identificirati? Vjerojatnije je ovo drugo. Veže ih bitna zajedničkih osobina.

A svodi se na to da su obojica relativno mladi postali lideri političkih stranaka, da se prije toga ni u čemu drugom nisu ostvarili, niti su si stvorili uvjete da se nakon vođenja stranke bave nečim drugim. Pojednostavljeno rečeno, ni jedan od njih dvojice nije si uspio naći poziciju koja bi im bila prihvatljiva nakon silaska sa stranačkog trona. Zato se grčevito drže pozicije u stranci i nema toga što neće biti u stanju učiniti samo da bi se održali na vlasti. Pomest će svakog tko im se nađe na putu, ako treba razoriti vlastitu stranku, mijenjati političke stavove ko čarape i tvrditi da je to demokratično i državnički.

Da bi uopće došao na čelo HSS-a, Beljak je najprije morao pokoriti polovicu stranke. Vjerovao je da mu je to uspjelo, pa je digao cijenu HSS-a i od Milanovića dobro naplatio prevođenje HSS-a iz HDZ-ova u SDP-ov tabor. Beljak je uzletio prilično visoko, i za razliku od bezličnog i neprepoznatljivog prethodnika Branka Hrga, osvojio medijsku scenu, smiješio se sa svakog televizijskog kanala, te postao zvijezda predizbornih skupova na kojima je čak i Milanovića potisnuo u drugi plan. Onda je uslijedio hladan tuš. Najprije se suočio s činjenicom da se svrstao uz gubitnike, a potom je shvatio kako je dobar dio HSS-ovaca bojkotirao njegovu politiku i na izborima apstinirao, ili čak glasao za HDZ. Bez puno razmišljanja Beljak se dohvatio mača i krenuo u sječu. Suspendirao je najžešću oponenticu Marijanu Petir, pa onda sve koji se nisu pokorili njegovoj politici. Ali ni to nije pomoglo. Saborski zastupnici slobodno raspolažu svojim mandatima, a HSS-ovi su, kako se ispostavilo, vrlo skloni tome da se prebace u pobjednički - HDZ-ov tabor.

Beljak je osjetio da gubi tlo pod nogama i hitno je morao nešto poduzeti. Otud izjava da će Plenkovića podržati kao mandatara, a da će mu nakon 100 dana opet biti žestoka oporba. Ova besmislica sročena u panici lansirana je samo da bi sebi kupio mjesec dana vremena i do izborne skupštine HSS-a izbacio iz stranke sve koji misle desno, te si osigurao vodeću poziciju za naredne četiri godine.

Neodoljivo podsjeća na Milanovića koji već jako dugo govori kako se zasitio politike i da bi se povukao, ali nije našao ni jedan posao koji bi bio u rangu predsjednika stranke i Vlade, i koji bi usto bio bolje plaćen. Zato što za sebe osobno nije imao drugo rješenje nije se povukao nakon prošlih izbora kada nije uspio formirati Vladu, već je svu energiju uložio u još jedan mandat na čelu stranke. Rezultat je bila unutarstranačka kampanja koja je sličila na bratoubilački rat ii doslovno razorila SDP, što je u velikoj mjeri pridonijelo gubitku izbora.

Milanović je SDP podredio vlastitim interesima i u tu ga je svrhu kadrovski devastirao i politički i svjetonazorski dezorijentirao. Pokazao je kako je spreman na sve i svakog samo da osvoji vlast. Isto sada čini Beljak. Mandat na čelu HSS-a nije uzeo da bi stranku duboko podijeljenu na lijevu i desnu frakciju ujedinio i pokušao izgraditi prepoznatljivu stranačku politiku, već samo zato da bi vladao. Ali se karte nisu posložile kako je priželjkivao pa sada vrluda istodobno pokušavajući biti vlast i oporba. A to ne ide. Može podržati Plenkovića i pomoći HDZ-u da formira stabilnu Vladu, ili biti oporba. Trećeg nema.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 01:01