DEADLINE JELENE VELJAČE

Krenula sam ispočetka. Još jednom. Dijeliti život najljepša je igra i nema te igračke koja će pobijediti držanje za ruke

Luda vjera u to da je odnos vrijedan trajanja moguć i želja za pripadanjem, uvijek će nas tjerati da se odlijepimo s poda i vratimo u igru
Vjenčanje Jelene Veljače i Vite Turšića
 Marko Todorov/Cropix
Objavljeno: 12. lipanj 2021. 22:49

U eri kada se još smjelo putovati nesputano, spontano i obijesno, zalutala sam u jednu od onih ogromnih američkih knjižara koje su uspijevale biti križanac ogromne robne kuće magazinskog tipa i neobično umirujućih iako generičkih dnevnih soba, u kojima sam nerijetko susretala mladež koja bi čitala po podovima između polica i, surfajući kroz naizgled nepregledne odjele, naišla i na onaj koji nekako kao asocijaciju najviše vežemo uz Ameriku: selfhelp. Bilo je tu svega: i Isusa, i meditacije, i psihoterapije za amatere, i afirmativnih vradžbina, ali naslov koji mi se najviše urezao u pamćenje bio je tako bolno blizu, da upotrijebim još jedan tipično američki izraz, “homebasea”, da je bilo posve nemoguće ne primijetiti taj užas, taj intimni strah.

Bio je...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 05:40