BEZ DLAKE NA JEZIKU

Legendarni splitski liječnik odlazi u mirovinu: ‘Puna mi je kapa svega, ne mogu izdržati ovo ludilo!‘

Ivo Ivić je čovjek koji je, osim što je vrhunski liječnik, infektolog i vrhunski sugovornik

Ivo Ivić

 Joško Ponoš/CROPIX

Puna mi je kapa, morao sam otići u mirovinu, više nisam mogao izdržati ovo ludilo.

Situacija u zdravstvu je teška, sve teža iz dana u dan i zaista ne znam kako će sve to završiti – kazuje izv. prof. dr. sc. Ivo Ivić, bivši šef Klinike za infektologiju KBC-a Split i zasigurno jedan od najomiljenijih splitskih liječnika, piše Slobodna Dalmacija.

Doktor Ivić mogao je u mirovinu već nakon 22. lipnja prošle godine, kada je stekao uvjete za nju, ali je zbog inzistiranja iz bolnice ostao raditi, da bi 22. ožujka otišao u "pravu mirovinu".

Sugovornik novinara Slobodne je čovjek koji je, osim što je vrhunski liječnik, infektolog i vrhunski sugovornik za svakog novinara, i čovjek bez dlake na jeziku, koji spada u onu skupinu ljudi koji kažu sve što misle.

Dobitnik je Nagrade Grada Splita 2022. godine i zasigurno je, uz sve svoje kolege na Klinici za infektologiju KBC-a Split, iznio najveći posao s COVID-om 19 u Splitu (uz djelatnike Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije).

Medicinu je diplomirao 1982. godine na Sveučilištu u Zagreb. Odmah je počeo s radom, najprije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i Hitnoj pomoći, a 1987. je dobio specijalizaciju iz infektologije, te je 1991. godine položio specijalistički ispit.

I od te godine je bio na splitskoj Infektologiji.

– I eto, nakon toliko godina iskustva mogu reći da je prije 20 ili 30 godina bilo neusporedivo lakše raditi nego danas. Ma, to se uopće ne može usporediti.

Danas je opterećenje svih bolničkih hitnih prijama nemjerljivo veće negoli je to bio slučaj prije 20 ili 30 godina. A, što je najgore, znali smo da će se s hrvatskim zdravstvom dogoditi ovo što se događa danas. Naime, stanovništvo je u Hrvatskoj ostarjelo, rađa se sve manje djece, mladi su ljudi otišli raditi u inozemstvo, a ne smijemo zaboraviti ni da je puno mladih ljudi poginulo u Domovinskom ratu.

Uz to "uništena" je primarna zdravstvena zaštita, koja je prije, u neka bolja "zdravstvena vremena", bila brana prema bolnicama i koja je obrađivala dvije trećine pacijenata. A danas?

Danas se situacija promijenila. Sada bolnice i hitni prijami u njima obrađuju 60 posto stanovništva jer u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nema liječnika. To je neizdrživo i zato ljudi pucaju po šavu – govori dr. Ivić.

Za dr. Ivića nema sumnje tko je kriv zbog stanja u zdravstvu.

– Vlast je kriva, ma koja god ona bila. Mi liječnici smo prije 20 ili više godina vidjeli da ćemo doći u ovo stanje. Opominjali smo, ukazivali na probleme, ali sve su se vlasti oglušivale.

image
Joško Ponoš/CROPIX

Govorili smo da treba zapošljavati mlade ljude, da treba raspisivati specijalizacije, da treba obnavljati kadar, kao i opremu, ali nitko nije slušao. Prije 20 godina vidjeli smo da će nastati generacijski jaz, koji se sada i dogodio – kaže dr. Ivić.

Da malo karikiramo, sada i s jedne i s druge strane u ambulantama imamo stare ili starije ljude.

– Upravo tako. Na hitne prijame dolaze sve stariji i bolesniji pacijenti, jer smo postali "stari narod", koji su toliko preživjeli i proživjeli, prvenstveno zbog napretka medicine, koja ih je novim medikamentoznim terapijama i mogućnostima liječenja i održavala na životu.

I sada su oni teški bolesnici s kroničnim bolestima u 80-im ili 90-im godinama života. A stari ljudi padaju, ozljeđuju se, obolijevaju.

S druge strane, liječnici koji bi ih trebali liječiti također su stariji. I oni su u nekim godinama kada im je "puna kapa" svega, a ako uz to još i vide da nema gotovo nikakvog organizacijskog napretka, tada, ako su stekli uvjete, odu u mirovinu.

Mladih nema jer se nisu sve ove godine u dovoljnoj mjeri raspisivale specijalizacije, kako za primarnu, tako i za sekundarnu zdravstvenu zaštitu – kazuje dr. Ivić.

Ljudi, pacijenti, posljednjih su godina "navalili" na bolnice.

– Naravno da su navalili jer je u primarnoj sve manje liječnika koji se mogu brinuti o njima, a svaki taj liječnik ima po 2000 pacijenata. Pa je li to normalno? Tko se kvalitetno može brinuti o 2000 pacijenata. Zbog toga ljudi bježe u bolnice – govori dr. Ivić.

Kakvo je danas stanje u medicini, možda najbolje pokazuje stanje na Klinici za infektologiju.

– Prije 20 godina bismo u 24 sata rada imali oko 25 pacijenata u hitnoj ambulanti. Danas je ta brojka veća od 50, i to bez oboljelih od COVID-a.

S njima smo znali dnevno imati i više od 100 obrađenih pacijenata dnevno. Udvostručio se, ma što udvostručio, utrostručio se rad na hitnim bolničkim prijamima. I onda nam je "uletio" COVID, koji je bio atomska bomba za kompletan svjetski zdravstveni sustav.

I tada dobiješ situaciju da zbog COVID-a ljudi tri godine nisu dolazili u bolnice na kontrole, bilo da se radilo o teškim kroničnim ili onkološkim bolesnicima. I sada, kada je COVID malo splasnuo, oni su se, ako su preživjeli i poživjeli, počeli vraćati u bolnicu na preglede. I tu nastaje "pucanje po šavu" – kaže dr. Ivić.

Rad u bolnici je kao rad u rudniku.

– Istina. Kada dođemo ujutro na posao, odmah počinjemo raditi i ja sam osobno svih ovih mojih 30+ godina rada u bolnici radio 300 na sat. Nikada nisam imao vremena za odmor ili zabušavanje, skrivanje po odjelu. I tako svi radimo ili barem velika većina.

Ne govorim o onim kolegama koji vole "kliznuti" preko svoga redovnog radnog vremena i odlaziti raditi kod privatnika. Oni nisu problem.

Da sutra svima njima daš otkaze, ne bi se ni osjetilo u radu bolnice. Ponavljam, najveći problem u Hrvatskoj je primarna zdravstvena zaštita i kada se u njoj sredi situacija, sredit će se situacija i u bolnicama – mišljenja je dr. Ivić.

Kakav je osjećaj nakon 40 godina rada "spustiti ručnu", odmoriti se i znati da ujutro ne moraš otići u "rudnik".

– Ja sam jako zadovoljan sa svojih 40 godina rada i načinom na koji sam radio. Moja struka je iznimno dinamična, od početka mi je bilo savršeno raditi jer sam uživao u činjenici da pomažem ljudima. Naravno da je bilo i neuspjeha, ali kudikamo manje nego uspjeha.

Mogu svakome pogledati u oči, a to je ipak ono najvažnije u životu. Posljednjih 20-ak i više godina se u zdravstvenom sustavu stres, nas liječnika, ali i medicinskih sestara, umnogome povećao i psihičko opterećenje je iz godine u godinu sve veće. Znalo je biti i incidenata, uvijek bi iskrsnuo neki problem. Osobno sam čovjek koji ima niz zanimacija i vjerujem da će moja mirovina biti ispunjena i neće mi biti dosadno. Odmorit ću mozak – kroz šalu će dr. Ivić.

Infektologija, iako je mnogima koji studiraju medicinu bila neatraktivna specijalizacija, danas je vrlo tražena.

– Iznenadili biste se koliko studenata želi biti infektolog. I to studenata koji su najbolji na svojim godinama. Značenje infektologije vidi se najbolje danas, kada ima sve više teških infekcija na koje čak ni antibiotici nemaju odgovora.

Danas infekcije vrlo često ubijaju pacijente jer su bakterije postale otporne na antibiotike i općenito glavni neuspjeh liječenja je vezan uz infekcije. E, tu infektologija ima veliko značenje. Ostavljam splitsku Infektologiju u dobrim rukama i idem se odmoriti – zaključio je izv. prof. dr. sc. Ivo Ivić, piše Slobodna Dalmacija.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
30. studeni 2024 20:25