IZJAVE BEZ RUKAVICA

LEX PERKOVIĆ PODIJELIO VRH DRŽAVE Nezadovoljnici iz SDP-a masovno hodočaste na Pantovčak

Da podjele postoje znalo se i prije, ali sada se oponenti više ne skrivaju u mišjim rupama
 Arhiva CROPIX

ZAGREB - Nakon predsjednika Republike Ive Josipovića, i drugi se čovjek hrvatske države, predsjednik Sabora Josip Leko sukobio s premijerom Zoranom Milanovićem.

Njegovu ideju o osnivanju saborskog istražnog povjerenstva koje bi trebalo rasvijetliti 30 godina staro ubojstvo hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića, a za koje Njemačka sumnjiči bivšeg korifeja jugoslavenskog, kao i hrvatskog obavještajnog aparata Josipa Perkovića, proglasio je ni manje, ni više nego besmislenom.

VLADIN ODGOVOR EU 'Mi smo u pravu. idemo do kraja, čak i ako nas kazne'

Na isti je način kvalificirao i zamisao puštenu iz premijerova kruga da bi Vlada raspisivanjem svog referenduma onemogućila realizaciju referendumske inicijative o ustavnom određenju braka kao heteroseksualne zajednice. Lekine izjave govore da je šef SDP-a dobio opoziciju unutar vlastite stranke. Ali to nije novost. Podjele su i dosad bile prilično vidljive. Novost je da se oponenti Milanovićevu vođenju stranke i države više ne skrivaju po SDP-ovim mišjim rupama.

Lekine izjave, kojima je, govoreći o idejama stranačkog šefa, suprotno svojoj praksi, skinuo rukavice, signaliziraju da antimilanovićevska raspoloženja u SDP-u rastu. Razočarani SDP-ovci masovno hodočaste na Pantovčak, tražeći kod predsjednika Josipovića rame za plakanje.

Rame za plakanje jer nitko od Milanovićevih kritičara ne vidi snagu koja bi šefa stranke i stanje u SDP-u mogla ozbiljnije promijeniti. Kako sada stvari stoje, Milanovićevu poziciju nitko ne može ugroziti. Potencijalni konkurenti iz stare garde na vrijeme su uklonjeni, marginalizirani ili politički eutanizirani, mlade snage kojima se okružio još mu nisu dorasle.

JOSIPOVIĆ NIJE ZABRINUT ZBOG PERKOVIĆA 'Neće doći do europskih sankcija Hrvatskoj'

Previranja i sukobi u SDP-u događaju se na dvije razine. Jedni problem vide isključivo u karakteru šefa stranke. Odnosno njegovoj konfliktnoj prirodi, koja isprovocira sukobe i tamo gdje ih ne bi trebalo biti, što osamljuje SDP. Argument su im sasvim nepotrebne Milanovićeve svađe i na međunarodnom i na domaćem planu.

Predsjednik Josipović premijerovom voljom radikalizirani džepni rat s Europskom komisijom nazvao je svojevrsnom talačkom krizom. Što implicira da Milanović cijelu zemlju drži kao zatočenika svog inata. Premda je Hrvatska u grdoj situaciji koja traži glave na okup, premijer odbija razgovarati s opozicijskim liderima, šefom HDZ-a Tomislavom Karamarkom izričito, jer smatra da bi mu u tom slučaju stradao ponos. S koalicijskim partnerima također je zaoštrio. S IDS-om u hladnom ratu, s HNS-om brak iz interesa: idila u kojoj se partneri međusobno drže za vratove.

Druga frakcija smatra da je Milanovićeva inatljiva priroda tek vršak, najvidljiviji dio čitavog konglomerata SDP-ovih problema. Po njima, problem više nije tek u karakteru prvog čovjeka, nego u karakteru cijele partije. Tako Zlatko Komadina tvrdi da je SDP nedovoljno lijeva stranka. Izjavljuje da sada prakticirani neoliberalizam ne može biti posljednja riječ socijaldemokracije. O potrebi reformiranja SDP-a znala je govoriti i Mirela Holly dok razočarana nije digla sidro i odjedrila svojim putem. Činjenica da Leko, kao predsjednik Sabora, nije informiran, još manje konzultiran o ideji da se slučaj Perković preda u ruke posebnom parlamentarnom povjerenstvu, govori o izvjesnoj autokratskoj, nedemokratskoj crti Milanovićeve vlasti.

Na koncu, SDP-ovi kadrovski deficiti najbolje se vide iz upravo zahuktalih izbora u Zagrebu. Za čelno se mjesto zagrebačke organizacije natječu tri čovjeka, sadašnji predsjednik Davor Bernardić te ministri Gordan Maras i Mirando Mrsić. Ali posve je svejedno tko će od njih pobijediti. Jer, među njima velike razlike zapravo i nema. Svaki na svoj način, ali svi su oni tek izraz SDP-ove političke nemoći. Ljudi bez političke imaginacije i liderskih kapaciteta. Socijaldemokratskoj stranci smiješe se opasne turbulencije. Borba za prijestolje još nije otvorena, ali krivca za neuspjehe počelo se tražiti. Vladajuća stranka koja ne nalazi način da beskrajno dugu krizu uhvati za rogove neminovno se izlaže unutarnjim neverama. Neugodan, škorpionski premijerov karakter i najuspješniju bi vladu sapleo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 19:57