Je li inflacijski fenomen na čudan način postao kohezivna sila hrvatskog društva? U hrvatskoj je povijesti malo kada vladao toliko visok konsenzus oko bilo kojeg problema kao oko rasta cijena. Oko toga da je inflacija u suštini brdo ekonomskih, socijalnih i političkih nevolja složit će se u javnom razgovoru čak i trgovci ili dobavljači koji su najagresivnije dizali cijene posljednjih pet godina. Vlada RH je pak obračun s rastom cijena digla na pijedestal svetog političkog cilja. Premijer i ključni ministri načelno su podržali prosvjed građana u organizaciji udruge Halo inspektore. Već prvi bojkot dao je konkretan rezultat; svjedočimo invaziji reklama za sniženja trgovačkih lanaca. Što dalje? Kupovati po prihvatljivijim cijenama ili održati novu "lekciju" trgovcima, kako sugerira Kelemen?
Mnogima se čini da smo u prvom bojkotu kroz lik i djelo savjetnika udruge Halo inspektore već dobili novog nacionalnog lidera sa sjajnim političkim perspektivama. To je legitiman stav. Utjecaj gospodina Kelemena, ako ovako nastavi marširati hrvatskom političkom pozornicom, vrlo se lako može pretvoriti u treći hrvatski put; novu populističku opciju/pokret negdje između Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića, sposobnu da nas sve smireno i autoritarno vodi za ruku, kao roditelj zločesto dijete iz dućana.
Jesu li sve Kelemenove ideje put prema pravednijoj i uspješnijoj Hrvatskoj? Mi smo preko noći na političkoj i ekonomskoj sceni dobili osobu koja javni kredibilitet crpi iz sposobnosti da zaustavi trgovinu i uspori rast BDP-a, a ta osoba nam je poručila da jedan dan ništa nigdje ne kupujemo te dodatno pozvala na sedmodnevni bojkot Lidla, Eurospina i DM-a. Razumije li vrač za pravdu u hrvatskoj maloprodaji Kelemen doista uzroke inflacije u Hrvatskoj kad rast cijena adresira pozivom da se tjedan dana ništa ne kupuje u tri specifične trgovine?
Kelemen ne posjeduje bilo kakvu ozbiljnu analitiku cijena ni uzroka njihova rasta, nego tvrdi da je Lidl "kriv" jer ima više cijene nego što bi "trebao imati", za što su dokaz cijene više u RH nego u Lidlovim dućanima u bogatijim članicama EU. DM je pak, tvrdi Kelemen, kriv zato što navodno pojedine proizvode prodaje po 100 posto višim cijenama nego u Njemačkoj, Sloveniji ili Italiji. Uzmimo da je točno sve što Kelemen govori. Strahota, jeza, blamaža itd., itd… Je li stoga odgovorno pozvati na bojkot čija se financijska destruktivnost u konačnici, na nacionalnoj razini, može mjeriti stotinama milijuna eura?
PROČITAJTE VIŠE Ovo su sad već opasne ciljane hajke! Kriv je HNB, Vlada je kasno shvatila, a od svega profitira ‘nacionalni guru za cijene‘
Gospodin Kelemen misli da je on taj koji će propisati točnu ulogu pojedinih trgovina na hrvatskom tržištu jer, valjda, nitko ne smije ispadati iz okvira koji se podrazumijevaju. U osnovi se Kelemen ponaša kao dizajner odnosa u hrvatskoj maloprodaji. Spar, Kaufland, Plodine, Konzum i drugi bi, valjda, trebali biti trgovine za baš sve, ali s dovoljno širokom ponudom za srednji sloj.
Za razliku, Kelemen, izgleda, vidi Lidl kao lanac dućana "zadužen" za "socijalnu" opskrbu siromašnijih slojeva. Znači li to da Lidl kao sudionik tržišne utakmice nema baš ista prava na slobodno tržišno pozicioniranje jer "mora" imati specifičnu socijalnu misiju? Vode li Lidl najgori zlikovci hrvatske trgovine zbog toga što su shvatili da uz postojeću konkurenciju mogu brutalno dizati cijene jer će ionako zadržati impresivne ukupne promete? Bi li se itko od menadžera drugih trgovačkih lanaca ponašao drugačije? Joj.
Problem je što na malom hrvatskom tržištu nema konkurencije koja bi osigurala natjecanje za potrošače rušenjem cijena. A gospodin Kelemen pretvorio je udrugu Halo inspektore u tvornicu za proizvodnju toksične političke atmosfere; one koja će više mutiti nego bistriti.
Hrvatski je, naime, problem u tome što nema više lidlova. Kelemen, čini se, ne razumije da bi situacija u RH bila bolja kada bi nam maloprodaja strukturom više nalikovala na onu u Njemačkoj, gdje diskonteri - Aldi, Lidl, Neto, Penny… - drže enormnih 35-45 posto tržišnog udjela. Strateški cilj trebao bi nam biti konkurencija lanaca kao u bogatoj Danskoj, ili pak Španjolskoj, gdje diskonteri čine 20-35 posto tržišta. Problem jest to što je Lidl do prije samo dvije-tri godine bio jedini preostali diskonter s udjelom od 10-12 posto, pa je od tada do danas značajno profitirao tako što su menadžeri Lidla shvatili da ne moraju biti diskonteri. To se može riješiti jedino konkurencijom.
Kakve su sada šanse za ulazak još jednog ili dva velika strana diskontera na hrvatsko tržište? Tko će novi doći u Hrvatsku nakon što strani trgovci vide da Kelemen određuje cijene i govori kako moraju voditi svoje trgovine; one koje su stvorili svojim kapitalom ili kreditima? Kelemen će svima podijeliti zadatke što se smije, a što ne?!
Zapitajmo se kako ćemo točno povećati konkurenciju na hrvatskom tržištu napadom na Lidl i Eurospin - nevažan i potrošačima nepoznat lanac koji se tek pokušava etablirati na tržištu - a "kriv" je jer je obećao veće diskonte od onih koje nudi. Što mislite, koliko međunarodnih diskontera nakon Kelemenovih poziva na bojkot stoji u redu za investiranje u Hrvatsku? Je li Kelemenovim pozivom zapravo stvorena kolona diskontera na hrvatskoj granici koji samo čekaju da im zazviždi?
Baš svaki dan, potpuno neovisno od toga što se zbiva u glavi gospodina Kelemena, svaki hrvatski potrošač može donijeti odluku kod koga će (ili neće) kupovati. Pravo trgovaca da kreiraju vlastitu ponudu jest, zaboravili smo, ustavno-pravna pozicija. Koliko se sjećamo, Hrvatska još nije dogovorna ekonomija s diktiranjem dogovorenih cijena, ali nas Kelemen nagovara da napravimo odlučne korake natrag, u SFRJ. Zapravo su, gledajući modernu povijest, pritisci na trgovine u istočnoj Europi bili oblik neizravnog političkog pritiska građana na državno kontrolirane cijene, odnosno za promjenu neučinkovitog sustava. Što se sada točno zbiva?
Nitko ne može osporiti činjenicu da je prvi bojkot bio dobrodošao poziv na uzbunu. Od 2. svjetskog rata do danas podrške vlada potrošačkim bojkotima trgovačkih lanaca zbog radikalnog dizanja cijena bile su ekstremno rijetke, ali ne može se reći da vlade nisu javno prozivale proizvođače ili trgovce zbog previsokih cijena. Francusko ministarstvo gospodarstva pozivalo je, primjerice, lance i industriju na solidarnost s potrošačima. "Moral suasion" - pritisak ili poziv na odgovornost - samo je jedan od oblika strateškog pritiska na smanjivanje cijena kroz, recimo to nježno, socijalni dijalog.
Vlade imaju širok spektar kratkoročnih mjera za suzbijanje inflacije. Mnoge od tih mjera mogu se definirati kao zakonski utemeljena represija nad dijelovima poslovnog sektora. Država npr. ide s istragama pa potom kaznama ako postoji sumnja na kartelizaciju dijelova tržišta. Isto tako, "price cap" i "price freeze" (zamrzavanje cijena) dobro su poznati mehanizmi koje su različite vlade primjenjivale kroz povijest, ali im se dugoročno ne pripisuju dobri rezultati, upravo suprotno.
Nažalost, u zapadnim liberalnim demokracijama, nipošto samo u RH, zamjećuje se sve veći skepticizam prema klasičnim makroekonomskim mjerama protiv inflacije, iako su dobro poznate.
PROČITAJTE VIŠE Ne znamo prebrojati stanovnike ni stanove, a pouzdamo se u brojke o inflaciji? Pa za jednu stvar tvrde da je poskupjela 0%
"Percipirana inflacija" u RH se najčešće doživljava otprilike kao situacija u kojoj potrošač smatra da je sve ili ponešto oko njega skuplje (ili jeftinije) nego što doista jest. No percepcija inflacije puno je više od potrošačke iracionalnosti. Ona je varijabla koja snažno utječe na donošenje ekonomskih odluka, kao i na društvenu i političku klimu. Ideja da službena statistika ponekad ne zahvaća kvalitativne ili psihološke aspekte troškova života (tehnološke promjene, standard novih proizvoda, "neostvarene transakcije" i slično) široko je prisutna u ekonomskoj literaturi, posebice u područjima bihevioralne i eksperimentalne ekonomije.
No za razumijevanje rasprave o važnosti percipirane inflacije trebalo bi nešto znati o hedoničkim prilagodbama indeksa potrošačkih cijena, o raznolikim načinima hvatanja "prosječnog" ili "reprezentativnog" potrošača u različitim statističkim kategorijama, o logici neostvarenih i (ne)željnih transakcija… Međutim, s obzirom na to da se u medijima, udrugama potrošača i nadležnim institucijama redom ponašaju kao da nitko nikada nije čitao ekonomske klasike sedamdesetih i osamdesetih - čak niti Garnerov "The Perception of Inflation" ili radove De Bruina iz Journal od Consumer Affairs o "osjećajnoj" inflaciji, a nipošto nekakve Daniele Kahnemane i Roberte Shillere - onda nema smisla niti usamljeno objašnjavati zašto uopće nije točno da je upravo rast cijena hrane odnosno špeceraja hrvatski nacionalni problem broj jedan.
Heuristika dostupnosti, efekt iluzije fokusiranja, averzija prema gubitku, referentne točke i tajming, uokvirivanje… sastavni su dio Shillerovih narativnih ekonomija, o čemu se svi skupa jako trudimo nemati nikakvog pojma. Pa dobro. Znamo da imamo očekivanja; u se, na se, poda se… Što nam više treba?
Dio hrvatskog društva imat će koristi od limitiranja cijena 70 proizvoda, od kruha do kelja, ali što ćemo s onim dijelom društva koji unatoč poskupljenjima može kupovati kelj i kruh, a uvjeren je da ga hrvatsko društvo ostavlja iza sebe? Je li takvih puno više?
Čitaju li šefovi potrošačkih udruga i političari bilo što od literature o političko-poslovnim ciklusima i temeljima političke-ekonomije? Puno toga napisano je između 1970. i 1990.; Nordhaus, Hibbs, Alesina, Sachs, Sargent, Powell… Što znaju o Rogoffu? U našem društvu nitko se neće spotaknuti o, recimo, "Populist Leader and the Economy", u osnovi dugi članak s primjerima kako i zašto populistički lideri nude brza, instantna rješenja za inflaciju. U tim opisima Funkea, Scvhularticka i Trebescha nekako je puno lakih i dojmljivih rješenja za inflaciju, nakon kojih su uslijedili politički preokreti. Sve je to postalo zanimljivo pratiti, onako iz prikrajka, bez potrebe za galamom, koju mnogi brkaju s istinskom raspravom.
Tko zna, možda smo doista posebni, pa ne trebamo strukturne reforme.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....