Mama: Moja Lara ima 16 godina i dosad je 23 puta pobjegla od kuće. Što ako se jednom više ne vrati?

Dok kod većine roditelja sama pomisao da bi morali prijaviti nestanak svog djeteta izaziva grč u želucu, za jednu majku iz Zagreba to je potpuna rutina. Njezina 16-godišnja kći Lara (stvarno ime poznato redakciji) nestala je tijekom ove i prošle godine ukupno 23 puta! Od toga je samo ove godine Lara nestala već osam puta. Njezin je slučaj enigma za cijeli sustav, koji ni u jednom segmentu nije predvidio takvu situaciju. Policija, liječnici i socijalni radnici u praksi se susreću samo s maloljetnicima koji jednom ili dvaput pobjegnu od kuće. S njima se razgovara, situacija se smiri i priča je završena. No, ovakav slučaj nisu imali. Sve što se može učiniti jest da policija djevojku vrati zabrinutoj majci, nakon čega ona opet pobjegne.

Zasad nije ovisnik

Policija uvijek zaprimi prijavu i objavi Larinu fotografiju na web stranicama Nacionalne evidencije nestalih osoba ( www.nestali.hr ). Na njima su trenutno fotografije čak 2530 nestalih osoba za kojima policija aktivno traga. U posljednje vrijeme zaredali su nestanci tinejdžera, samo u proteklih nekoliko dana nestale su tri maloljetnice, no stručnjaci s kojima smo razgovarali kažu da je Larin slučaj ipak jedinstven.

Razgovarali smo s Larinom majkom, koja naprosto više ne zna što učiniti. I sama kaže da joj je već neugodno odlaziti u policiju i prijavljivati nestanak, no ne zna kako riješiti problem s kćeri koja je, kaže, upala u loše društvo, konzumira drogu i alkohol te ni sama ne zna gdje provodi dane.

- Tijekom tjedna situacija se donekle smiri, ali u petak Lara se naprosto ne vrati iz škole. Nemam pojma gdje je. Pokušavam doznati preko Facebooka, prijavljujem nestanak, policija traga za njom. Naposljetku ju pronađemo ili se vrati. Nekada prođu dva-tri dana, a jednom je bila odsutna punih 17 dana. Nisam imala pojma gdje je. Umrla sam od brige - priča nam očajna majka, koja uz 16-godišnjakinju ima još dvije, mlađe kćeri.

Razvod roditelja

Problemi su eskalirali 2011., nakon mučne brakorazvodne parnice Larinih roditelja. Laru su institucije neko vrijeme dodjeljivale malo ocu, koji je u međuvremenu počeo živjeti s novom ženom, a malo nezaposlenoj majci, koja je - da stvar bude ironičnija - nezaposlena savjetnica za odgoj i obrazovanje. Sve to Lara je teško podnijela. Osobito ju, priča majka, smeta pad standarda koji je imala dok je obitelj živjela zajedno, a teško se miri i s činjenicom da će majka zbog financijskih problema uskoro otkazati podstanarski stan u Zagrebu, zbog čega će se svi zajedno morati preseliti u 40-ak minuta autobusom udaljeno malo mjesto.

- Larin način da se s tim problemima nosi je bijeg od kuće, droga, klubovi, alkohol - otvoreno govori majka. U svakodnevnom je kontaktu s policijom, psihijatrima za mladež i socijalnim radnicima, no nitko nema odgovor na pitanje kako riješiti tu situaciju, koja je iz dana u dan gora.

Ustanova nije rješenje

- Jednog dana, kad me nije bilo doma, nazvala me policija. Rekli su mi da su u mom stanu uhitili tri odrasla muškarca i moju kći s digitalnom vagom i velikom količinom opijata te da mi je stan zapečaćen. Nisam znala što bih sa sobom. Sada nas čeka sud i za to - smireno nam je prepričala majka jednoipolgodišnju dramu zbog koje mjesecima obija vrata svih institucija.

Društvo nudi samo jedno rješenje - strpati Laru u neki od odgojnih zavoda, kolokvijalno - popravne domove. Majka to ne želi jer vjeruje da bi djevojka tamo upala u još gore društvo.

- Tamo će tek postati kriminalka, želim ju spasiti, a ne uništiti - kaže majka. Pretpostavlja da Lara ima starijeg dečka koji ju financira, no da ga ne želi otkriti. Lara tako ni policiji u većini slučajeva nije ispričala gdje je i s kime bila, a kada i jest, lagala je.

Problem su i maloljetnici koji bježe iz odgojnih ustanova i zavoda, takozvanih popravnih domova. Nedavno se tragalo za troje tinejdžera koji su istog dana pobjegli iz Odgojnog doma u Ivancu. Dom u Ivancu ustanova je otvorenog tipa pa su bjegovi česti. No, maloljetnici koji su tamo smješteni uglavnom bježe kućama ili k prijateljima pa ih policija često lako pronađe.

- Ima i onih roditelja koji svoju djecu, kada policija dođe, sakriju jer ne žele da budu u domu - kažu nam u ustanovi u kojoj su smještena djeca i maloljetnici koji su upali u probleme sa zakonom, najčešće zbog krađa, maloljetničkog nasilja ili drugih delikata. Mnogi dolaze iz nesređenih obitelji, neki se nemaju kamo vratiti ni za praznike, a u domu pohađaju i školu.

Stalno kod psihijatra

Ustanova svaki nestanak maloljetnika prijavljuje policiji, koja ih evidentira u nacionalnoj bazi nestalih i za njima traga. No, jednom kada ih pronađe, malo se toga može učiniti. Policija ih dovede u najbliži prihvatni centar, djelatnici Ivanca dođu po njih, dopreme ih u dom, a oni opet - pobjegnu.

No, iako su nestanci iz takvih ustanova relativno česti, a policija tinejdžere uvijek nađe i vrati ih u ustanovu kojoj pripadaju, povećava se broj tinejdžera koji bježe od obitelji.

Majka s Larom redovito odlazi u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež u Kukuljevićevoj, gdje je djevojci dijagnosticiran poremećaj osobnosti. Želja joj je da se tamošnji tretman nastavi.

Od čega zapravo bježi

- Dolazit ću po nju svakog jutra, odvoditi je u školu, a popodne dovoditi natrag u bolnicu. Ne vidim drugo rješenje. Želim da barem srednju školu završi, to je moja odgovornost - govori majka.

Voditelj bolničkog odjela dr. Zoran Juretić ističe kako ne može govoriti o konkretnom slučaju, no da oni nisu rijetki kako bi se na prvi pogled moglo zaključiti. Uglavnom se radi o djeci s teškim obiteljskim problemima ili s poremećajem osobnosti koji ih tjera da uporno bježe.

- Takvu djecu pokušavamo uključiti u terapiju, bilo kroz ambulantno, bolničko ili dnevnobolničko liječenje. Teško je.

Djeca koja k nama dolaze uglavnom imaju ozbiljne probleme i s njima nije lako raditi. Nekada pobjegnu pa se skrivaju u napuštenim zgradama, izlažu se riziku. Drugi put su kod prijatelja - objašnjava dr. Juretić.

U Larinu slučaju prisutni su svi elementi od kojih bi se drugim roditeljima digla kosa na glavi, od narkomanije i lošeg društva do izostanaka iz škole i bjegova od kuće. Larina majka samo želi osigurati što bolju budućnost svojoj kćeri, no teško je kada ona to ni sama ne želi. Gdje je u svemu tome Larin otac?

- Rekao je da će si radije odsjeći ruku nego imati kćer narkomanku. I digao ruke od nje. Sama sam u ovome - zaključuje Larina majka.