Facebook stranica "Halo, inspektore" objavila je rezultate ankete provedene među potrošačima koju su proveli 0-24 sata 5. veljače, a koja ukazuje na manipulacije u interpretaciji ankete koja je metodološki suspektna. Prema tvrdnjama šefa udruge Europskog centra izvrsnosti potrošača Josipa Kelemena, lista trgovina dobivena tom anketom poslužit će kao lista meta za eventualni nastavak bojkota. Interpretacija rezultata ankete inicijative "Halo, inspektore" na njihovoj oficijelnoj stranici toliko je pak neuredna i nelogična da se otvara pitanje zašto netko tko vodi Europski centar izvrsnosti potrošača, a predstavlja se kao savjetnik inicijative "Halo inspektore", na čudan način interpretira ionako potpuno nevjerodostojne rezultate ankete koja nije bazirana na bilo kakvim uobičajenim statističkim pravilima koja jamče minimum vjerodostojnosti. Radi se, naravno, o Josipu Kelemenu. Pitanje glasi: koliko je odgovorno voditi bojkot protiv trgovina, koji hrvatskom društvu kroz indirektne učinke može odnijeti stotine milijuna eura BDP-a, na temelju iskrivljenih podataka, dobivenih neprofesionalnim istraživanjem mišljenja hrvatskih potrošača?
Priča o propustima (ili manipulacijama) gospodina Kelemena nipošto, treba naglasiti, nije osporavanje opravdanog i ogromnog akumuliranog nezadovoljstva hrvatskih građana zbog divljanja cijena, što je bilo najvidljivije u provom, zapravo spontanom bojkotu s dramatičnom porukom vlastima, trgovcima, dobavljačima, proizvođačima, ali i - samima sebi. Krenimo redom u s 4 hipoteze koje nam govore da savjetnik "Halo, inspektore", svjesno ili nesvjesno (u svakom slučaju, neodgovorno muti vodu).
Prvo, sve web ankete koje ne brinu o izboru ispravnog statističkog uzorka (spol, dob, obrazovanje, starost, mjesto života...) potpuno su nepouzdani alati za donošenje zaključaka o bilo kakvim akcijama. To je jako dobro poznato svim novinskim redakcijama. Primjerice, neke od anketa s hrvatskog web prostora govorile su da Dragan Primorac ima visoke šanse pobijediti Zorana Milanovića, dok su druge ukazivale da će opozicija na parlamentarnim izborima uništiti HDZ. Svima je bilo jasno kako 90 posto glasova za opoziciju na internetu jednog lijevog medija uopće ne znači da doista postoji 90 posto šanse za pobjedu lijevih snaga na parlamentarnim izborima, a kamoli da će osvojiti 90 posto mjesta u parlamentu. Zbog čega onda mediji, koji dobro znaju da su ankete koje rade više alat dizanja čitanosti nego pouzdana metrika stvarnog raspoloženja u društvu prema bitnim političkim, ekonomskim, socijalnim, sportskim, kulturnim... pitanjima, prešućuju da Kelemen vodi bojkot s visokim ekonomsko-socijalnim implikacijama na površan način? I zbog čega prevladava vrlo tvrdi stav da je to što radi Kelemen relevantno i pošteno, iako je u konačnici možda vrlo skupo za sve, pogotovo one najsiromašnije?
Drugo, najlakše uočljiv problem s interpretacijom vlastitog istraživanja mišljenja potrošača kroz akciju "Halo, inspektore" jest grafička poruka iz koje proizlazi da je za bojkot Konzuma 31,7 posto. Tu namjerno ne piše na što se odnosi tih 31,7 posto. Radi se, naime, o tome da je za Konzum zapravo glasalo više od 60 posto potrošača, ali je Kelemenu, čini se, iz nepoznatog razloga finije reći da je to 31,7 posto, samo je nejasno zbog čega. Možda se ne radi o manipulaciji, tj. moguće je da svjedočimo potpunom statističkom analfabetizmu, što je problem ako se temeljem analfabetizma ne donose važne odluke.
Treće, oni koji su nešto češće pisali o statistikama poprilično su dugo zadržali obrve u podignutom položaju kad su na stranici "Halo, inspektore" ugledali grafikon s rezultatima i naslovom odnosno legendom da se prikazuje "postotak glasova u odnosu na broj ljudi". Čudno u naslovu tog grafikona jest to što se ne upotrebljava samo izraz "postotak" jer se, naravno, podrazumijeva da se taj postotak odnosi na ljude - potrošače, a ne na vrapce ili komarce. Pri tome je poznavateljima statističkih interpretacija bilo jako zanimljivo da je u tom grafikonu netko propustio istaknuti da je Konzum, u nevjerodostojnoj anketi, "pobijedio" s više od visokih 50 posto "glasova" "ljudi", što je vidljivo i na grafikonu, ali jednostavno nije jasno napisano. Jesu li se organizatori bojkota prepali opravdanih kritika da ne raspolažu adekvatnom analitikom za nešto tako ozbiljno kao što su javni pozivi na bojkot trgovina, pa su organizirali anketu, te su se, valjda, prepali rezultata koji su u prvi plan gurnuli dva domaća trgovinska lanca, Konzum i Plodine?
Podsjetimo da je Kelemen u prethodnom bojkotu demonizirao strane trgovine (Lidl, DM i Eurospin) iako je bilo jasno da nisu najskuplji na tržištu. Sada je nereprezentativnom anketom pod svjetla reflektora gurnuo dvije domaće trgovine; one s vjerojatno najvećim udjelom domaćih proizvoda. Konzum se, k tome, suočava s cijenom refinanciranja od 18 posto te je vrlo upitno koliki mu je manevarski prostor za pojeftinjenja.
Četvrto, očito je da Kelemen u prvi plan gura grafikon s rezultatima koji govore da su prema tobožnjoj percepciji građana/potrošača najveći krivci za inflaciju u Hrvatskoj Konzum, Plodine i Studenac. Taj je grafikon samo naoko statistički korektniji, ali je zapravo groteskniji. U tom grafikonu više dolazi do izražaja, s obzirom na to da se tobože radi o "postotku glasova po trgovinskim lancima", da se radi o uspoređivanju krušaka s jabukama. U konkurenciji za "najgrozniji" hrvatski lanac su, recimo, rame uz rame Kaufland i Pevex. Kakve veze Pevex ima s Kauflandom? Nejasno je, isto tako, kakva su točno konkurencija Emmezeta ili Bipa Intersparu, a pogotovo "slavnom" lancu trgovina Boso. U statističkom svijetu Kelemena & Co. Tisak se tako žestoko za tržište tuče s, citiramo, "Mlin i Pekarama". Potpuno je nejasno zašto u akciji "Halo, inspektore" procjenjuju da bez kreiranja adekvatnog uzorka, te uz pristup uspoređivanja krušaka s jabukama, treba "uprljati" prvi bojkot, onaj koji je demonstrirao potencijal postizanja racionalnog nacionalnog konsenzusa o tome da je zaustavljanje inflacije nacionalni prioritet br. 1. Taj cilj već je postignut, a sada pred sobom imamo grafikon čije pravo značenje ne mogu objasniti ni velikani statističkih istraživanja.
U grafikonu ispod nejasno je, naime, kako su uopće izračunali "postotke prikupljenih glasova po trgovinskim lancima", koji dramatično odudaraju od postotka glasova koje su potrošači očito dali pojedinoj trgovini. Ako je, recimo, Konzum dobio više od 50 posto glasova, kako je u drugom grafikonu na nešto više od 30 posto, a imamo 211 tisuća "glasova" 144 tisuća "glasača"? Što uopće znače postoci u grafikonu ispod - tko će ga znati!?
Čini se, naime, da su se Kelemen & Co. spotaknuli o vlastitu ideju prema kojoj su građanima (nereprezentativni uzorak) ponudili izjašnjavanje o trgovinama različitih specijalizacija (kruške i jabuke), a u tom amaterskom pristupu još su bili previše ambiciozni te su potrošačima omogućili da glasaju za više od jedne trgovine, što im je potpuno onemogućilo suvislu interpretaciju vlastitog kvaziistraživanja mišljenja potrošača. Ako tvrde da je glasalo oko 144 tisuće "glasača" s ukupno 211 tisuća glasova, zapitajmo što uopće može značiti distribucija "glasova" Kelemenovih glasača po rang-listi trgovina na koje su građani najviše ljuti? Nešto ili baš ništa, nešto između nešto i ništa?
Zaključno, treba naglasiti da je potpuno bizarno kako akcija "Halo, inspektore" na svojoj stranici tvrdi da njihovo važno istraživanje mišljenje potrošača nije i ne može biti reprezentativno, između ostalog, zbog tehničkih razloga. Kažu, citirajmo:
"Anketa je provedena u vremenu od 00-24 sata dana 5. veljače 2025. Nažalost, tijekom razdoblja glasanja dva puta je zbog velikog odziva došlo do pada servera, te je istoga dana i teleoperater HT imao telekomunikacijskih problema koji su otklonjeni oko 13 sati. Zbog navedenih razloga pristup anketi nije bio moguć više od pet sati, što je dijelom utjecalo na reprezentativnost." Samo dijelom?
Teoretski je moguće da Kelemenova anketa otkriva dio raspoloženja građana, ali on nipošto ne može znati jesu li podaci dovoljno robusni za nastavak hajke potrošači vs. trgovci. Akcija "Halo, inspektore" proglasila je da su rezultati metodološki opskurne ankete "referentna lista" za buduće bojkote:
"Lista trgovačkih lanaca koja je nastala na ovaj način, voljom svih koji su sudjelovali u anketi, referentna je za sljedeće tjedne bojkote. Nastave li se prosvjedi potrošača protiv previsokih cijena i postojećih trgovačkih praksi tjednom dinamikom, nakon prvog tjedna i prvog trgovačkog lanca, svaki sljedeći tjedan potrošači će bojkotirati trgovački lanac prema redoslijedu s ove liste, kako su sami odredili."
Obratimo pozornost da Kelemen, savjetnik udruge "Halo, inspektore", govori potrošačima da su oni sami odredili listu. Ta tvrdnja nije legitimna. Listu je odredila nereprezentativna odnosno metodološki blago rečeno kontroverzna anketa jedne fejs-stranice koju savjetuje gospodin Kelemen. A kakav "feeling" za pravdu ima gospodin Kelemen, podsjetimo radi utvrđivanja činjenica, puno nam govori to što je osobno pozvao na tjedni bojkot stranih trgovina dok je njegovo "istraživanje" u prvi plan gurnulo domaće. Čini se da i u statistici postoji ono što u šali nazivamo kozmičkom pravdom ili instant-karmom.
Ono što Kelemenovoj anketi daje težinu jest broj osoba koje su "glasale". Kako se interpretiraju njihovi glasovi, odvojeno je pitanje.
Što uopće znači broj glasova, a što broj glasača? Da 1 glasač ima (oko) 1,4 glasa? Ili...?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....