Mirela Ljutak, prvo dijete koje je stradalo u Domovinskom ratu, na današnji je dan trebala proslaviti 44. rođendan. No, granata koja je tog kolovoza 1991. pala na Daruvar, uskratila joj je sve radosti života. Ta je granata osim nje, ubila i njezinog oca Ivicu, a teško ranila majku Veru i sestru Danijelu, prenosi MojPortal.hr.
Mirela je tog 26. kolovoza imala svega 10 godina.
Danas, gotovo 34 godine nakon tragičnog događaja, Mirela je napokon dobila i simbolično obilježje u svom Daruvaru. Na igralištu gdje se najviše voljela igrati, sada stoji Mirelina klupica čiji je dizajn osmislila Suzana Ivanković Milošević.
Mirelina klupica je u obliku košare jer ih je obitelj Ljutak proizvodila. Na samoj klupici stoji decentan natpis "Mirelina klupica", a na njezinom luku natpis: "Samo posebni ljudi dobiju priliku upoznati svoga anđela". Luk klupice predstavlja ručku košare, ali i personifikaciju cjelovitosti i homogenosti duha, zemlje i neba te simbol cikličkog kretanja života kao čuda vječnog postojanja.
- Krug je jednako tako simbol čistoće i savršenstva s kojim kao djeca dolazimo na svijet i za koje smo samom kreacijom predodređeni - kaže Suzana Ivanković Milošević.
Danas su se na otvorenju "Mirelinog igrališta" okupili članovi njezine obitelji, prijatelji i prijateljice, predstavnici daruvarskih branitelja, učenice i učiteljice OŠ Vladimira Nazora, predstavnici Grada Daruvara i Županije te oni koji su jednostavno smatrali da u ovom trenutku trebaju biti tu.
Za Mirelu.
I gotovo da nije bilo osobe kojoj oči nisu zasuzile. Neka nova djeca koja su se u tom trenutku na igralištu igrala, otprilike Mirelini vršnjaci u dobi u kojoj je ona stradala, odjednom su se umirila i u tišini osluškivala što se događa.
Treba reći i da desetljećima nije bilo sluha za Mirelu i njezinu tragediju. Kao što je Josip Jović postao simbolom obrane Hrvatske kao prvi hrvatski vojnik koji je poginuo, tako je i Mirela simbol nesreće rata i sve one djece koja su nevina stradala tijekom Domovinskog rata.
No, njezina pogibija desetljećima se nije ni na koji način službeno obilježavala. Samo jednom su predstavnici njezine škole položili vijenac na njezin grob, a tek 2021. predstavnici gradske vlasti prvi su put službeno položili vijenac i zapalili svijeću na njezinom posljednjem počivalištu.
Tijela Vlade RH nisu smatrala potrebnima da neku, za državu bezveznu količinu novca treba potrošiti na nešto što bi trebalo obilježiti i podsjećati na prvo dijete stradalo u Domovinskom ratu. Grad je tri puta prijavljivao projekt i ni jednom nije bi odobren.
Tako da su na kraju zajedničkim snagama Grad Daruvar uz podršku Bjelovarsko-bilogorske županije realizirali "Mirelinu klupicu". Još su uskočili i sirački Suvenir Arbor kao i trgovina JYSK koji su omogućili da se na igralištu instalira "Mali kutak radosti" iz kojega će svako dijete moći posuditi igračku, poigrati se i vratiti je nazad za nekog drugog mališana.
Kad smo već kod političara, na otvorenju su bili župan Marko Marušić, njegova zamjenica iz redova češke nacionalne manjine Tanja Novotni Golubić, gradonačelnik Damir Lneniček te njegova zamjenica Vanda Cegledi. I nisu htjeli držati nikakve govore.
No, govor je održala Zvjezdana Drašner, koja je kao djevojčica odrastala s Mirelom, bila joj mala, velika prijateljica. Zvjezdana i njezina majka Sofija Drašner, inače su bile i inicijatorice postavljanja spomen obilježja koje je danas, na Mirelin rođendan, napokon realizirano.
Zvjezdanin govor Mireli rasplakao je prisutne, kao i samu Zvjezdanu. A ovako je išao...
"Bili smo djeca, te 1991. zajedno smo proslavile veliki 10. rođendan, nasmijane, zaigrane, sve važne, jer ipak sad imamo već 10 i krećemo u velike razrede.
Onda je došao kolovoz... I zvijeri rata... I tebe odjednom više nije bilo.
Bio je ponedjeljak 26. kolovoza 1991. kada su negdje iza 20 sati na grad počele padati granate. Gađali su školu. Sa svojom obitelji, ocem Ivicom, majkom Verom i sestrom Danijelom te ujakom i ujnom i njihovim kumovima, Mirela je taman večerala u kući svoje bake i djeda u koju su se na početku rata sklonili iz Batinske Rijeke. Nakon prve eksplozije svi su krenuli prema skloništu, no na putu do istog odjeknula je druga eksplozija. Pred vratima je pala granata. Ivica je poginuo na licu mjesta, Vera i Danijela su teško ranjene, a Mirela je podlegla ranama i umrla u bjelovarskoj bolnici tri dana kasnije.
Mirela Ljutak je bila prvo od 402 dvoje djece koja su smrtno stradala u Domovinskom ratu.
Ispratili smo te na daruvarskom groblju 31. kolovoza, u podne. Nas troje iz razreda, Tatjana, Saša i ja oprostili smo se od tebe onako iskreno, dječje, zbunjeno, držeći govor nad tvojim lijesom, uz našeg dragog učitelja Mihajla. Bili smo djeca i kao djetetu bilo mi je teško shvatiti što se točno desilo.
Teško mi je i sada, skoro pa 34 godine poslije.
Svirepost napada naših dojučerašnjih sugrađana na školu, bezumlje toga da su na nišanu djeca teško mi je pojmljiva i danas kao odrasloj osobi. Činjenica da djeca sahranjuju djecu zvuči gotovo nevjerojatno, ali stoji kao opomena da je svaki rat zapravo rat protiv djece.
Pjegava moja, danas ti je rođendan i duže te nema, nego te ima. No, živiš i dalje, sigurno spremljena u srcima svoje Vere i Duce, u srcima svih s kojima si dijelila svoj zarazni osmijeh, u srcu svog malog grada.
A na ovom tvom igralištu, vjeruj mi, doći će neki novi klinci i donijeti nove dane i nastavit će tvoje igre i pjesme nedopjevane.
Tvoja Zeza."
Nakon Zezinog govora zavladao je muk. Ljudi su stajali, brisali oči i obraze, šutjeli, gledali malo u klupicu, malo u pod.
Potom je Zvjezdana Drašner s učenicom OŠ Vladimira Nazora prerezala vrpce 10 srcolikih balona. Bili su u vezani za Mirelinu klupicu. Deset srca poletjelo je prema nebu da bi, na nekih 20-ak metara od zemlje, s okolnih zgrada poletjele ptice i proletjele pokraj tih 10 srca što su plovila prema oblacima.
I ponovno je zavladao muk.
- Nije mi lako danas ovdje nešto pred vama reći. Jer i nakon toliko godina, tuga za Mirelom je neizreciva. Ne znam koliko je istine u tome da vrijeme liječi sve, mislim da je veća istina da čovjek nauči živjeti sa svojom tugom. Zato sam danas zahvalna prvenstveno Zvjezdani Drašner, Mirelinoj prijateljici iz razreda, što je neumorno svih ovih godina ustrajala u ideji da Mirela na simboličan način vječno živi u svom gradu. Hvala joj od srca. Hvala i Gradu Daruvaru što je realizirao ovu ideju i prepoznao važnost očuvanja sjećanja na najnevinije žrtve Domovinskog rata - poručila je Mirelina sestra Danijela Ljutak Jureković naglasivši kako je u Domovinskom ratu poginulo više od 400 djece, najviše u Slavonskom Brodu, njih čak 28. Kako njihova žrtva ne bi bila zaboravljena, u tijeku je zakonska procedura inicirana od strane Zajednice udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata Hrvatske i Ministarstva hrvatskih branitelja, da se 3. svibnja proglasi spomen danom na ubijenu i stradalu djecu u Domovinskom ratu. Mi kao svjedoci tih ratnih zbivanja, ali i sve buduće generacije, ne smijemo zaboraviti njihovu žrtvu - zaključila je Mirelina sestra, Danijela Ljutak Jureković.
Ljudi su se polako počeli razilaziti, a na Mirelinom igralištu, pokraj Mireline klupice, ostala su, kao što je Zeza rekla, rekla, neki novi klinci koji nastavljaju Mireline igre, piše MojPortal.hr.
Komentari
0