'Na dan imam 80 pacijenata, dežuram u Hitnoj i na autocesti'

ZADAR - Već tri godine u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje stalno je otvoren natječaj kojim se traži drugi liječnik za rad u Posedarju. Na oglas se nitko ne javlja. Istodobno, u ambulanti tog mjesta u zadarskom zaleđu trenutačno jedina liječnica, 46-godišnja Danijela Grubišić Kadić, svaki dan radi posao koji vjerojatno izgleda nemoguć onima koji pišu zdravstvene zakone i određuju normative primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj .

Ježi se početka sezone

Samo u jednoj smjeni ta liječnica primi čak 80 pacijenata, u njezinoj ordinaciji prometnije je nego na kolodvoru, a o pola sata vremena za svakog svog pacijenta može samo sanjati. Sa 2400 upisanih pacijenata, što je maksimum, to je luksuz koji se ne može priuštiti. Međutim, priča tu tek počinje. Onog trenutka kad joj završi “normalna” smjena u ambulanti, doktorici u Posedarju počinje dežurstvo u timu Hitne pomoći koji pokriva područje gotovo do Karlobaga, ali i autocestu Zagreb - Split do tunela Sveti Rok.

Dežurstvo traje sve do sedam sati ujutro, kad je njezina čekaonica već puna pacijenata koji željno iščekuju da doktorica Kadić ponovno otvori vrata svoje ambulante. Ukratko, njezin radni dan traje točno 32 sata, a s osam ovakvih dežurstava mjesečno posedarska doktorica i njezin tim obaraju sve rekorde.

- U posljednjih 12 godina, točno tri i pol godine provela sam ovdje u dežurstvu umjesto sa svojim djetetom. Vjerujte mi, ježim se početka sezone jer onda svakodnevno imamo neugodna iznenađenja, ali daleko najgore su mi intervencije kad se dogodi prometna nesreća na autocesti, to je najteži dio posla.

Svake godine se uzaludno nadam, već od Uskrsa počinjem nazivati Dom zdravlja da mi pošalju još jednog kolegu u pomoć, ali svake godine je isti odgovor. Liječnika nema - kaže doktorica Danijela na početku još jednog dežurstva. - Što me drži?

Nemaju nikog osim mene

Jedno hvala mojeg pacijenta ili kad me se netko sjeti da sam mu pomogla prije pet godina. Meni je ovakvo stanje već postalo normalno , prihvatila sam da tako mora biti, da je ovdje uvijek strka, hitnoća i da nema stajanja. Znam da pacijenti nemaju nikog osim mene, što god da se dogodi, ja sam tu. A kad radite ovako u terenskoj ambulanti i u manjoj sredini, puno je drukčije nego da radite na Kalelargi - zaključuje dr. Kadić koja će uskoro opet nazvati Dom zdravlja da provjeri je li se tko javio na natječaj.

Lovre iz Maslenice: ‘Nikad joj ništa nije teško’

Nije prošlo ni deset minuta od početka dežurstva, već dolazi prvi pacijent. Lovre iz Maslenice, u kojoj nema liječnika, pomoć traži na Hitnoj u Posedarju. - Svaka čast doktorici na ovome što radi, drugdje te odbiju primiti kad nisi njihov pacijent. Pa ljude iz Obrovca šalju u Posedarje, a njoj nikad nije teško iako je preopterećena - kaže 26-godišnji Lovro.