AKCENT

Našoj vlasti su i fantomski kršćani važniji od oporbe

Do sada nije zabilježeno da zastupnici vladajuće većine ne žele čak ni sudjelovati u raspravi o amandmanima koje je predložila oporba
Marijana Petir
 Darko Tomaš/Cropix
Objavljeno: 26. studeni 2020. 20:12

Možda je izgledalo performerski, no oporba nije imala drugog načina nego masovnim izlaskom na Markov trg skrenuti pažnju javnosti i građanima ukazati na odnose koji vladaju u Saboru.

Odbili su sudjelovati u glasanju o proračunu te demonstrativno izašli iz parlamenta i vani objasnili svoj čin. "Od 331 amandmana, Vlada je prihvatila samo nekoliko, ni jedan suštinski, čime je pokazala potpuno nerazumijevanje situacije u kojoj se država nalazi", rekao je predsjednik SDP-a Peđa Grbin i dodao da su Hrvatska i svijet suočeni s najvećom mirnodopskom krizom nakon 2. svjetskog rata, ona je zdravstvena, ali i ekonomska. "Svakoga nam dana umiru dva školska razreda, a pravimo se da se ne događa ništa", nastavio je Grbin, zamjerajući Vladi što sve oporbene amandmane odbija bez obrazloženja.

"Dan i pol, dok je trajala rasprava o našim amandmanima, nije bilo ni jednog zastupnika većine, e sad kod glasovanja neće biti nas, odlučili ste napraviti sve po svom, bez dijaloga s oporbom", poručio je čelnik Zeleno-lijevog bloka Tomislav Tomašević. Slične izjave dali su i svi drugi oporbeni čelnici, od krajnje lijevih do krajnje desnih.

Nije ništa novo da vladajući prilikom izglasavanja proračuna ne prihvaćaju amandmane oporbe. Ovaj put su ih nekoliko čak i prihvatili, ali ni jedan bitan. Međutim, do sada nije zabilježeno da zastupnici vladajuće većine ne žele čak ni sudjelovati u raspravi o amandmanima koje je predložila oporba. Time su poslali vrlo ružnu poruku da ih ne zanima što oporba ima reći, što je na tragu despotskog načina vladanja.

U trenutku velike krize kojoj nitko ne može nazrijeti dubinu i kraj Vlada, koja nema čak ni tanku većinu, nego minimalnu, na primjeru donošenja rebalansa proračuna pokazuje da joj je draže pristajati na sulude zahtjeve i ucjene pojedinaca koji joj drže ljestve, nego pokušati postići konstruktivan dijalog s oporbom, ili barem njenim dijelom, i donositi odluke na korist hrvatskih građana.

HDZ-u je bilo draže prihvatiti zahtjev nezavisne Marijane Petir da se iz proračuna izdvoji milijun i pol kuna za progonjene kršćane (nitko ne može dokučiti što se pod time podrazumijeva), nego da se razmotri 300 amandmana oporbe. Možda država nije mogla prihvatiti amandman IDS-a, čiji je zastupnik Marin Lerotić tražio povećanje osobnih invalidnina za 250 kuna jer bi to bio ukupni izdatak od 107 milijuna, ali je među 300 oporbenih korekcija sigurno bilo onih o kojima je vrijedilo razgovarati.

Ali ne, draže im je iskeširati naših milijun i pol kuna za "progonjene kršćane" a da pritom nije rečeno tko ih progoni i zašto bi se, odakle i kako oni trebali naći u Hrvatskoj. Ako se već htjelo raspoređivati proračunski novac u skladu s kršćanskim naukom, moglo ga se korisnije usmjeriti. Recimo, financirati asistente za osobe s invaliditetom kojima je posebno teško u ovim uvjetima pandemije covida-19. Time bi sigurno učinili Bogu milo djelo i Marijana Petir bi mogla biti spokojna.

Ili da se milijun i pol kuna usmjerilo prema beskućnicima. U Hrvatskoj ih je oko 2000, a imamo samo 14 prihvatilišta sa 450 smještajnih jedinica. Vjerojatno nisu svi bez krova kršćani, ali je kršćanski pomoći im.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 00:57