NENAD BAKIĆ: ČOVJEK IZA STEM REVOLUCIJE Dosad je svim aktivnostima došao do oko 45.000 djece u Hrvatskoj i više od 10.000 u Srbiji i BiH

U samo dvije-tri godine investitor i poduzetnik Nenad Bakić pokrenuo je nekoliko vrlo zapaženih platformi za distribuciju raznovrsnih edukacijskih sadržaja. Njegov Institut za razvoj i inventivnost mladih (IRIM) trenutačno gura veliki projekt obrazovanja uz pomoć micro:bit računala pod nazivom STEM revolucija, projekt STEM auta lansirao je u manje razvijenim sredinama, povezao se s HT-om u popularizaciji interneta stvari, a ovaj je tjedan najavio i novo veliko napredno robotičko natjecanje u regiji - WER. IRIM financira obiteljskim novcem, odnosno zaradom od svojih biznisa, a dobivaju i nešto manje donacija sa strane. To uključuje i opremu i redovito poslovanje, a sada već, uz Nenada Bakića i njegovu suprugu, imaju šest zaposlenih. Jedini značajniji izuzetak po pitanju izvora financiranja nedavna je akcija STEM revolucija za micro:bitove gdje su prikupili većinu novca od javnosti, ali i tu su uložili značajna vlastita sredstva.

Na pitanje koliko je svojeg novca potrošio na aktivnosti IRIM-a, odgovara kako smatra da je nepristojno govoriti o ukupnim iznosima, ali otkriva da su mjerna jedinica milijuni kuna. Za pojedinca je to, kaže Bakić, velik novac, za društvo nije. “I pokazuje da nije stvar u novcu, nego u stavu. Što se tiče dizanja cijelog školstva u ovom velikom i ključnom dijelu, mora se, naravno, uložiti jako puno, ali opet znatno manje nego što se priča. Vjerujem da ćemo već u idućem valu koji ćemo mi napraviti, a koji neće biti veći od milijun eura, to zorno prikazati. Najbitnije je kataliziranje, poruka, promjena mentalnog sklopa”, naglašava poznati investitor.

Što bliže nastavi

Iako imaju jedan od vjerojatno globalno najnaprednijih izvankurikularnih programa u STEM edukaciji, njihov je cilj, ističe Bakić, raditi što više unutar kurikuluma, biti što bliže nastavi. Zato je Croatian Makers liga organizirana lokalno i redovita je kako bi bila što više dio nastave. Jednako tako, mnoge aktivnosti s micro:bitova planiraju tako da zapravo osnažuju postojeće nastavne planove. Planiraju napraviti planove za lekcije u brojnim predmetima, kao što su fizika, tehnički odgoj, informatika i priroda.

Brojevi su impresivni: dosad su svim aktivnostima preko, kako kaže, “obitelji platformi” došli do oko 45.000 djece u Hrvatskoj te uz pomoć partnera do njih više od 10.000 u Srbiji i BiH. To ne znači da su djeca samo u dodiru s tehnologijom koju daju. Tehnologija je, poručuje Bakić, samo osnova. Bit je u distribuciji znanja i razvoju sustava instruktora. Primjerice, za njihov prvi veliki projekt, Croatian Makers robotičku ligu, niti jedna škola nije dobila robote, a da vodeći instruktor nije došao na radionicu na kojoj je bio osposobljen za poduku. Za micro:bit su odmah nakon distribucije organizirali 80 inicijalnih radionica za oko 900 nastavnika te 70 naprednih radionica za njih gotovo 500. Distribuciju znanja zatim nastavljaju nizom online aktivnosti.

Može se zaključiti da je to, blago rečeno, izuzetno kompleksan projekt s golemim dosegom za domaće prilike.

“Ne zanimaju nas samo napredne teme u STEM aktivnostima, nego digitalna pismenost i kreativnost te potpuna demokratizacija znanja i vještina, odnosno sve ono što djeci treba da budu ravnopravni građani 21. stoljeća u svijetu koji se strahovito brzo mijenja. Stoga su naše ambicije puno veće. Trenutačno je najveća da poput Velike Britanije, Islanda i Singapura omogućimo da svako dijete u nekom razredu osnovne škole, ili više razreda, dobije micro:bit, a nastavnici pripadajuću edukaciju”, najavljuje Bakić. Ističe također kako postoji vrlo dobar razlog zbog kojega toliko inzistiraju na STEM-u. “Područja STEM-a, što je engleski akronim za prirodoslovne znanosti, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku, jezgra su suvremenog kurikuluma u svim naprednim zemljama. Najprije zato što su zanimanja u tim područjima danas najtraženija i najbolje plaćena te vrlo zanimljiva. No, to ne znači da se svi trebaju tražiti u njima. Međutim, kompetencije iz njih ulaze u većinu drugih zanimanja, kao i u život običnih građana - postaju ključan element pismenosti. Najvažnije je što su ključna za postizanje kompetencija u glavnim ishodima školovanja. Znamo da suvremeno školstvo, umjesto učenju informacija, pa čak i znanja, teži razvijanju vještina te cjelovite osobe i karaktera. STEM kompetencije tako snažno dolaze do izražaja u osnovnim pismenostima kao što su numerička, znanstvena, računalna i financijska pismenost, u kompetencijama kao što su kreativnost, suradnja i kritičko razmišljanje, te u osobinama karaktera kao što su znatiželja, inicijativa, upornost i prilagodljivost”, naglašava Bakić te dodatno pojašnjava: “Ponekad nam prigovaraju zašto se ‘baš toliko’ bavimo STEM-om, a ne i drugim stvarima u školstvu. To je kao da se Zakladi Billa i Melinde Gates prigovara zašto se ‘baš toliko’ bavi iskorjenjivanjem bolesti, a ne, primjerice, uvođenjem struje. No, neosporno je da značaj STEM područja te jaz između onoga što bi školstvo trebalo biti i stanja u Hrvatskoj upravo tu daje najveće prilike, a ujedno uz razmjerno mala ulaganja. Naravno, bili bismo sretni da se netko drugi bavi uređenjem škola, razvojem sportova, filozofije... To nije ni na koji način u suprotnosti s onim što mi radimo, a mi ne možemo preuzeti odgovornost za sve probleme”.

Neja Markičević / CROPIX

Nenad Bakić

Zanimljivo je kako prema Bakićevim projektima jedan dio kritika dolazi upravo i od nekih STEM-ovaca, ali on tvrdi da je to razumljivo jer su besplatnom distribucijom opreme i znanja ugrozili razne materijalne interese, od sitnih, vezanih uz aktivnosti, do onih vezanih uz opremu. To je, kaže, nekreativno razmišljanje jer oni orijentirani profitu mogu, ako ponude vrijedne stvari i aktivnosti, zaraditi i više oslanjajući se na ekosustav koji razvijaju u IRIM-u.

Uostalom, nije tajna da je Bakić poprilično kritičan prema aktivnostima kurikularne reforme jer procjenjuje da se radi “o zabuni na nekoliko bitnih razina, pa čak i kultnom pristupu”.

Prvo, poručuje Bakić, “neistina je da se bez ‘cjelovite kurikularne reforme’ ne može puno napraviti”. Upozorava kako upravo njihove aktivnosti pokazuju koliko se može: nastavnici već imaju mogućnosti ponuditi đacima mnogo više, i to u ključnim područjima i u ukupnom pristupu. U školama je, naglašava Bakić, puno odličnih edukatora koji su često destimulirani lošim sustavom, a pogotovo uravnilovkom. Naizgled mali koraci tu mogu učiniti puno, procjenjuje Bakić te kao primjer navodi kako bi samo jedan propis jako fleksibilizirao uvođenje novih udžbenika te bi se postiglo puno. Stoga zaključuje kako je trenutačni stav Ministarstva, da se promjene u sam kurikulum mogu uvoditi postupno, ispravan.

Ne skriva da je vrlo kritičan s dijelom javnih aktivnosti. “Puno je važnija primjedba da trebamo govoriti o reformi školstva kao sustava u koji se onda može utakati kurikulum koji i kakav želimo, tako su napravila sva uspješna školstva. Razočarala me diskusija s ekspertnom skupinom koja nije vidjela problem u sustavu, nego su mislili da će utakanje novog sadržaja biti magično rješenje. Upravo suprotno, to je kao utakanje Windows 10 u nereformirano računalo koje podržava Windows 3.1 i ne radi dobro. Naravno, tu su i tehničke primjedbe, kao što je premali naglasak upravo na STEM-u, što nije ni čudo kad u ekspertnoj skupini, u 21. stoljeću, nije bio nitko iz STEM područja. Takve su stvari vjerojatno slijedile iz homogenosti, što je onda pridonijelo i političkom polariziranju pa se podrška i suprotstavljanje počelo dijeliti po crti lijevi-desni, što nikako nije dobro za reformu školstva. Naime, iako postoje područja u kojima je demokratsko preglasavanje prihvatljivo, kod školovanja treba težiti konsenzusu. Mi, pak, svojim aktivnostima pokazujemo da je to moguće, u našoj kampanji za micro:bitove sudjelovali su doslovni svi segmenti društva, pa tako i dvije vodeće stranke. Ipak, drago mi je vidjeti da članovi bivše ekspertne skupine, kad se bore na ‘tržištu ideja’, a ne iz pozicije moći, jače zagovaraju STEM te dopuštaju da je potrebna i reforma sustava”, zaključuje Bakić.

Sjajni partneri

Vrlo bitan aspekt rada IRIM-a je internacionaliziranost. “U Srbiji i BiH imamo sjajne partnere, Zakladu B92 i SPARK, kojima smo donirali cijele franšize naše Croatian Makers lige, pa čak i inicijalne financijske donacije. Oni su oko godinu dana kasnije vrlo uspješno pokrenuli lige s oko 400 uključenih škola u Srbiji i 350 u BiH. Zanimljivo je da su nakon naše inicijalne donacije projekt u Srbiji financirali UNDP i dva ministarstva, prosvjete i regionalnog razvoja, koji su ga prepoznali kao državni projekt. Naš original u Hrvatskoj nije bio uključen ni među čak 128 projekata koje je MZO ove godine odlučio financirati, i to ne zbog formalnih propusta, nego zbog ‘nekvalitete’”, rekao je Bakić.

Ovaj je tjedan predstavio i novi projekt - WER. Prvenstveno ih, tvrdi, zanima demokratizacija, jednakost prilika, dakle - vrlo široka baza. No, bitno je, pojašnjava, imati i kompleksnost jer vrh piramide određuje njezinu širinu - masovnost proizvodi kvalitetu, a kvaliteta razvija masovnost. “Kako je Croatian Makers liga elementarna, a mnogi timovi napreduju, odlučili smo im ponuditi više izazova. Natjecanje World Education Robotics odvija se na naprednim setovima renomiranog proizvođača Abilix. Svake godine ima posebnu temu, a ove je godine to ‘Industrijska revolucija’ gdje robot na određenoj stazi mora samostalno obaviti šest složenih zadataka. Ujedno je WER Otvoreni kup Hrvatske na koji će doći i sudionici iz drugih zemalja, dio globalnog natjecanja s otvorenim kupovima SAD-a, Kanade, UAE, Kine... Na njima sudjeluje oko 500.000 djece, s finalom u Šangaju, što znači nove izazove. Naravno, natjecanja u naprednoj robotici nisu novost, ali ovo je posebno i po tome što se odvija na uniformnoj opremi pa uspjeh djece ne ovisi o tome koliko njihovi roditelji imaju novca. Uz to, opremu poklanjamo”, pohvalio se Bakić.

Neja Markičević / CROPIX

Odrasli se teško mijenjaju

Najviše ga vesele uspjesi iz nerazvijenih sredina. Primjerice, aktivnosti su im vrlo intenzivne u istočnoj Slavoniji. Jedan od prvih poticaja bila su im djeca iz sela Rajić, a na posljednjem natječaju za primjenu interneta stvari u ekologiji pobijedili su učenici iz Dvora sa samodojavnim uređajem za zaštitu od poplava. Možete zamisliti kako je Dvor stajao u STEM edukaciji donedavno. Bakić otkriva da krasno surađuju i sa SOS Dječjim selom. S Croatian Makers ligom ušli su u više od 360 ustanova, a s micro:bitovima u njih više od tisuću.

“U biti, mogu reći da me najviše zanima društvena promjena. Nažalost, zemlja nam je prožeta negativom, stavom ‘ne može se’, cinizmom. Velik dio toga dolazi od natopljenosti socijalističkim mentalitetom koji se oslanja na ideju nulte sume, depresivan je, ali i od neuredne tranzicije. A odrasli ljudi se teško mijenjaju. Stoga je bitno pokazati djeci da je uspjeh svakakve vrste moguć. A onda kroz djecu utječemo i na odrasle, i to ne samo pitanjem ‘A gdje će moje dijete biti 2031.?’, nego i kakva će ovo zemlja biti 2031., hoće li naša djeca htjeti ostati u njoj ili ćemo i dalje biti ‘sretni’ jer su dobila dobar posao u inozemstvu”, razmišlja naglas Bakić.

Što se tiče susretljivosti drugih kolega poduzetnika na ovom projektu, kaže da svakako najprije treba razdvojiti trgovačka društva od poduzetnika kao osoba. Trgovačka društva se upuštaju u takozvanu korporativnu filantropiju, odnosno “društveno odgovorno poslovanje”, gdje se ne mogu jasno razdvojiti filantropski od poslovnih ciljeva. Naravno da nemaju ništa protiv toga, štoviše - i sami su dobili značajnu donaciju HT-a, a trgovačka društva koja imaju takvu praksu zaista se ističu po dobrom. Ali, smatraju da je puno veći potencijal u filantropiji fizičkih osoba koje mogu donirati svoj slobodni, oporezovani novac. Na kraju, i najveći donatori na svijetu, Bill Gates i Warren Buffett, ne daju novac iz svojih društava, nego baš svoj novac, naglašava Bakić.

“S druge strane, teško je naći dobre ‘investicijske’ prilike u filantropiji, zato je Buffett svoj novac povjerio Zakladi Billa i Melinde Gates. Problem je i u tome što bi u relativno razvijenim društvima poput našeg privatna inicijativa trebala biti prvenstveno razvojna ili poticanje slabijih skupina, a često se priziva za krpanje sustava, onoga što bi na infrastrukturnoj razini morala raditi država. Istodobno se državnim novcem ne upravlja dobro. To odbija ljude. No, edukacija je fantastična prilika za privatnu filantropiju, a edukacijom možemo mijenjati i društvo. Stoga pozivam sve poduzetnike koji nemaju vremena sami istraživati prilike, a htjeli bi napraviti značajan doprinos, da nam se pridruže u našoj inicijativi”, zaključuje Bakić.

A na pitanje o mogućnosti razvoja suradnje s velikim svjetskim korporacijama odgovara: “Zasad nemamo značajnih kontakata, naprosto ne stižemo. Ali, mislim da možemo ponuditi uzoran sustav za transplantaciju u druge zemlje, možda i biti testno polje za tehnologije. Ipak, vidim veći indirektni utjecaj. Osim što ćemo stimulirati velik broj djece da odaberu STEM zanimanja te pomoći u kreiranju kvalitetnih radnih mjesta za naš ICT sektor, razvijamo kulturu uspjeha i promičemo uspješne tehnološke tvrtke. Sve to unapređuje ekosustav i povećava vjerojatnost stranih ulaganja”. Bakić smatra da mu filantropski angažman ne smeta u investicijskim i radnim planovima: “Kao investitor sam ekstremno dugoročan pa to ne zahtijeva moj značajniji vremenski angažman. Kao poduzetnik sam imao veliku sreću naći odlične menadžere koji su mi postali poslovni partneri i suinvestitori pa potpuno samostalno vode moje biznise. Stoga se mogu u potpunosti posvetiti IRIM-u, naravno bez naknade”.