'Ništa mi ne znače ni kazna ni milijuni za Zdravkovu smrt'

KARLOVAC - Sjetim ga se svakoga dana, kada je sjedio tu za stolom i kada sam mu kuhala ručak. Što mi nedostaje? Sve mi nedostaje. Male stvari. Sada sam došla iz nabave, da je on tu, bio bi to njegov posao. Bavim se svakodnevnim problemima, zajedno bi sve to lakše prošlo.

Evo, već me godinu dana uznemiruju pozivima zbog neke zbrke s telefonskim brojevima. Moj Zdravko bi sve to riješio. Bila sam jutros na njegovom grobu. Na današnji dan, petak, prije tri godine je pao u komu, a u ponedjeljak će godišnjica biti po datumu. Do kraja je od nas otišao 19.3., na Josipovo. Teško je. Svašta čovjeku dođe na pamet, ali izdržavam radi djece. Ne mogu ih sad još i ja ostaviti. Moja Gordana će u svibnju opet postati mama, a ja još jednom baka - ispričala je Desanka Martinović, udovica Zdravka Martinovića kojega je ubio CO2 ispušten iz Karlovačke pivovare u potok Grabicu dok je šetao kuju Šeri.

- I nje se sjetim. Odgajali smo je kao dijete. Evo, tu je njezin krevet, samo što na njemu sada spavaju mačke. Padala je nekoliko puta u nesvijest zbog tih ispusta - prisjeća se Desanka. Da je Karlovačka pivovara, te njezinih petero direktora proglašeno odgovornim za smrt njezinog supruga doznala je od novinara Jutarnjeg. - Nije mi to olakšanje. Moga Zdravka nema, a ovi će izaći van - priča Desanka Martinović, dodajući kako se pribojavala da će se sve zataškati.

- Ja sam sirotinja, obični građanin. Mene su htjeli lagati, ali vas novinare nisu mogli. Hvala vam što ste bili uporni. Da vas nije bio, oni bi sve to zbrisali. Novinari su u moju kuću uvijek dobrodošli.

Kao ni kazna za direktore, ništa joj ne znači ni kazna koju je sud odredio Karlovačkoj pivovari, kao niti eventualna odšeta koja bi joj mogla biti dosuđena. Iz Karlovačke pivovare, gdje je pokojni Zdravko Martinović proveo svoj čitavi radni vijek, Desanki se nitko nije javio niti obratio od njegove smrti.