OBRAZLOŽENJE PRESUDE ZA HYPO 'Sanader je iskoristio rat za osobno bogaćenje, trebale bi mu 64 godine da zaradi toliki novac od svog posla'

Obrazlažući nepravomoćnu presudu Ivi Sanaderu za ratno profiterstvo u slučaju Hypo sutkinja zagrebačkog Župaanijskog suda Jasna Galešić odbacila je ranije tvrdnje obrane da je nastupila zastara i ustvrdila da je Sanader kao zamjenik ministra vanjskih poslova zadužen za pregovore s Hypo bankom iskoristio ratno stanje za osobno bogaćenje.

Na taj je način "beskrupulozno pomogao u destrukciji demokratskog sustava, srozavanju gospodarstva i ugleda države", kazala je sutkinja.

Kako mu se u kaznu uračunava vrijeme koje je od početka kaznenog progona već proveo u zatvorima u Hrvatskoj i Austriji Sanader, postane li ova presuda pravomoćna, ipak neće iza rešetaka. No, državi mora vratiti nepripadnu korist od 3,6 milijuna kuna.

U aferi Hypo Uskok Sanadera tereti da je kao zamjenik ministra vanjskih poslova uzeo proviziju u protuvrijednost od 3,6 milijuna kuna, nakon što je ta austrijska banka Hrvatskoj odobrila kredit za kupnju zgrada diplomatskih predstavništava. Kako se radilo o vremenu u kojem je Hrvatska bila u neposrednoj ratnoj opasnosti Sanader je optužen i da je ratni profiter.

Po mišljenju sudskog vijeća Sanader je krajem 1994. i početkom 1995. iskoristio svoju ovlast da pregovara s Hypo bankom kojoj je obećao povlašteni položaj na hrvatskom tržištu što je vidljivo iz kasnijih kreditnih aranžmana mnogih hrvatskih tvrtki s tom bankom.

Iako je kao zamjenik ministra vanjskih poslova mogao pregovarati s bankom nije imao ovlast uzimanja provizije, a sve je u četiri oka dogovorio s tadašnjim direktorom banke Guenter Striedingerom.

Da je iskorištavo ratno stanje proizlazi iz okolnosti da je nedjelo počinjeno u vrijeme kada je najveći dio proračuna odlazio za obranu države. Zbog toga je i državni kreditni rejting bio nizak i teško je bilo naći banke koje bi dale povoljne kredite, zaključio je sud.

Hrvatska je, istovremeno, morala proširiti diplomatsku mrežu, među ostalim i zbog širenja istine o ratu, a uzimanje provizije u takvim okolnostima i to od strane zamjenika ministra vanjskih poslova čija je uloga bila zastupati interese Republike Hrvatske "nije ništa drugo nego ratno profiterstvo", zaključila je sutkinja.

Pojasnila je da Sanader, da nije bilo neposredne ratne opasnosti, ne bi bio ni u prilici uzeti proviziju. Da svojim poslom zaradi toliki novac Sanaderu su, kazala je sutkinja, trebale čak 64 godine rada, odnosno dvije tisuće prosjećnih radničkih plaća.

Kao olakotne okolnosti sutkinja je Sanaderu uzela velik protok vremena, raniju pravomoćnu neosuđivanost i sudjelovanje u Domovinskom ratu, a kao otegotne činjenicu da je bio visoko rangirani dužnosnik kojemu je zadaća bila štititi poredak i promicati zemlju u inozemstvu, a ne postupati s koristoljubljem.

No, javni interes, dodala je sutkinja, u ovom se slučaju ne iscrpljuje samo kaznom, koju je već 'odradio' nego i vraćanjem protupravno stečenog novca.