'OČITO GA TUČE, ČUJEM NJEGOVE JAUKE USRED NOĆI, PREKLINJE ZA HRANU...' Stanari zgrade u Puli tvrde da im susjeda sustavno zlostavlja njegov polubrat

- Nisam to više mogao slušati i jednostavno sam s ljudske strane morao reagirati - kazao nam je Puljanin Dušan Škorić koji tvrdi da u njegovom susjedstvu muškarac tuče i maltretira svog 40-godišnjeg nepokretnog polubrata invalida. Kaže da ga izgladnjuje, da ga ne kupa, da o njemu ne brine, a da nesretni invalid ne može ništa jer nema nikog tko bi skrbio o njemu nakon što mu je majka umrla prije godinu dana.

Tvrdi da polubrat iskorištava njegovu invalidninu i mirovinu koju ima od majke te da taj novac troši na alkohol i cigarete. Sve je to Škorić prijavio više puta policiji te Centru za socijalnu skrb u Puli, ali, veli, ništa se značajno nije dogodilo iako je prošlo nekoliko mjeseci.

- Živim kat ispod njih i strašno je to što čujem, ne samo ja to, nego svi. Očito ga tuče, čujem jauke oko 2-3 ujutro, viče da mu da nešto za jesti. Taj je čovjek dok mu je majka bila živa bio krupniji. Imao je oko 100 kilograma, a nedavno su ga vidjeli u parku u kolicima i gotovo se prepolovio - tvrdi nam Škorić koji želi pomoći nesretnom nepokretnom susjedu za kojega se očito polubrat po ocu ne brine kako bi trebao.

No, Škorić je više ljutit na pulsku socijalnu službu jer, kaže, ništa ne poduzima iako ih se, tvrdi, upozorilo na problem.

- Više sam puta prijavljivao policiji situaciju jer je taj polubrat tukao i svoju maćehu. To smo svi čuli. Ali kada bismo zvali policiju, ona im ne bi otvarala vrata. Tako su završile i nove prijave. Kada čuju da policija dolazi, ne čuje se ništa. I onda, naravno, nema prijave. Vjerojatno se susjed boji jer ga polubrat tuče i ne želi ništa reći. Kada sam zvao socijalnu službu u Puli, odmah su u stan došle dvije službenice. Polubrat je negdje izašao i ja sam bio s njima. Pitale su ga bi li htio ići u dom, a on je rekao da bi - tvrdi Škorić.

Poslije toga više je puta zvao centar, ali kaže da su mu uvijek govorili da je to u proceduri i neka se strpi.

- Žao mi je čovjeka i morao sam nešto poduzeti jer živi očito u nehumanim uvjetima. Znam da nemaju toplu vodu jer sam predstavnik stanara. Ne znam kako ga polubrat sam diže i kupa te kako se brine o njemu. Zato se i osjeća smrad iz tog stana. Nikad nisam vidio ni da toaletni papir nosi doma, a kamoli išta drugo. Nevjerojatno je da se to događa u današnje vrijeme. A polubrat mu je uvijek bio takav. Nikad nigdje nije radio, a njegova mi je pokojna maćeha uvijek govorila da mu je morala davati 50 kuna dnevno da bi imao za piće - priča nam Škorić.

Njegovu priču potvrđuje i drugi susjed u zgradi, Stevo Smiljanić, koji ima stan u drugom ulazu u zgradu. No ipak sve čuje, vidi i zna. Kao i ostali stanari zgrade. Svi se osjećaju bespomoćno jer ne mogu pomoći 40-godišnjaku.

- Nije moguće ući u taj stan, a nitko se ne usudi provaljivati. Socijalna služba trebala bi odraditi svoj posao jer će inače sve to završiti tragično - ističe Smiljanić.