Proljeće, to je ono kada lastavice dolaze s juga, a manijaci izađu na ulice. Savršeno se maskiraju, imaju lice nečijeg dragog oca ili mlađeg brata, susretljivog kolege. Kod Ivane Brlić Mažuranić snaha guja razotkrije se zmijskim jezikom. Ovi su tu među nama, bez znaka raspoznavanja. Harače pojedinačno i u grupama, omiljeni ciljevi su im djevojčice i osamljene žene. Klasična literatura prepoznaje one sa sivim mantilom: kad se djevojka približi, taj iskoči iz grmlja i raširi mantil otkrivajući golotinju.
Danas mi je to smiješno, ali istina je da jedno 15-20 godina nisam htjela u šetnju po savskom nasipu nakon dva takva iznenadna susreta. Ne, nasilje nije smiješno.
Travanj se u zapadnom svijetu obilježava kao mjesec svjesnosti o uličnom uznemiravanju. Ono kada dobacuju i...
Komentari (0)
Komentiraj