Kada je u ožujku 2020. otpušten iz Dinama, Nenad Bjelica djelovao je kao prvi, a možda i jedini legitimni kandidat za Dalićeva nasljednika na klupi hrvatske reprezentacije. Umjesto da mu sagrade spomenik ispred maksimirskog stadiona, jer upravo se obračunao sa stoljetnim demonima kluba, on je dobio "šimecki" u stražnjicu, ali nije to bilo neočekivano.
Jer negdje na pola puta između dva ključna toponima u životu kluba - dogovorit ćemo se u budućnosti treba li taj magični tolkienovski izvor zle lucidnosti zvati Maksigorje ili Međumir - često pucaju veze i događa se kuršlus. Glava viče prema murjaku, drot se jednom javi, a drugi put se ogluši na poziv, taj toki-voki, pogotovo otkako je u roamingu, slabo funkcionira.
Ne znaš na kraju tko koga, kada i zašto, ne znaš tko zad...
Komentari
0