OSAM POVJESNIČARA OHASANBEGOVIĆU Jakovina: Čini se daje napravio strateški uzmak; Banac: Ja mu vjerujem; Klasić: Na mnogo toga nije odgovorio; Jareb: Smeta mi hajka...

Mario Jareb, povjesničar

Hasanbegovićevi radovi u časopisu Nezavisna Država Hrvatska nastali su u vrijeme dok je još bio student. Poznajem njegove današnje radove koje je struka ocijenila vrhunskima. Smeta mi što se ovakva hajka nije digla na bivšeg predsjednika koji je pjevao ustaške pjesme, bivše ministre ili one koji su pjevali četničke pjesme. Urednik Novosti 90-ih je bio član HOS-a, potpisivao je tekstove sa Za dom spremni pa je prilično licemjerno da su takvi odlučili prokazivati Hasanbegovića.

Nikica Barić, povjesničar

Ministar je sve rekao svojim javnim obraćanjem. Osudio je ustaški režim i zločine, a ja smatram da on to nije rekao da se izvadi iz situacije, već je to njegovo uvjerenje. Devedesete su bile vrijeme rata, razni političari tada su svašta govorili, a i danas su još aktivni. Hasanbegovića ne treba bezuvjetno podržavati i bacati cvijeće na njega, ali ga ne treba unaprijed osuđivati. Treba o njemu suditi po njegovim djelima kao ministra.

Slavko Goldstein, povjesničar

Kad pročitam cijeli tekst ministra, moći ću precizno izraziti svoje mišljenje. Za sada mi je drago što osuđuje ustaške zločine kao najtežu nevolju u povijesti hrvatskog naroda. Međutim, on izjednačuje sve totalitarizme, komunistički i fašistički odnosno ustaški, a meni se čini da svi totalitarizmi nisu jednaki. Postoji razlika između totalitarizma, diktature i autokracije. Takve signifikacije su neumjesne.

Ante Nazor, povjesničar i ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata

Koliko ga poznajem, siguran sam da kolega Hasanbegović nedvosmisleno osuđuje sve totalitarizme, a ustaške zločine nazvao je ‘najvećim moralnim potonućem u povijesti hrvatskoga naroda’. S takvim stavom njegovo mjesto ministra nije upitno. No možda je ovo prilika da se podsjeti da je u Hrvatskoj i ranije uvedena jedna ‘velikodušna’ politika praštanja puno većih ‘nestašluka’ miljenika pojedinih ideoloških krugova od onih koji se pripisuju kolegi Hasanbegoviću. Nekima to nije smetalo da obavljaju dužnost predsjednika države, da budu saborski zastupnici ili uglednici u medijima.

Tvrtko Jakovina, povjesničar

Kod antitotalitarista ministra Hasanbegovića sporna je samo borba protiv fašističkog i nacističkog totalitarizma, u kojoj se on dosad nije uopće dokazao. Osobno, vjerovao bih da je protiv ustaša samo da je dosad već obavio transformaciju tipa Zdravko Tomac; u suprotnom čini mi se da je riječ o strateškom uzmaku. Od srednjoškolskih dana pa do ministarske fotelje povjesničar Hasanbegović djeluje na istom tragu. To je put nove hrvatske paradigme, koja je ista kao paradigma Pavelićeve Hrvatske. Nijednoj vladi ne treba ovakav teret.

Hrvoje Klasić, povjesničar

Dopuštam mogućnost da je netko radikalno izmijenio svoj stav. U redu je da se Zlatko Hasanbegović ogradio od ustaškog zločina, no kako stvari stoje s ustaškom ideologijom, političkom paradigmom? Je li se odrekao toga, kao i ‘mladalačkih tekstova’ u kojima se zalaže za granicu od Mure, Drave do Drine? Ništa nije ni kazao jesu li poginuli ustaše i dalje heroji, mučenici i šehidi. Osim toga, volio bih čuti što, danas, misli i o pokretu kojem je pripadao osnivač stranke kojoj pripada. Je li Franjo Tuđman pripadnik zločinačkog pokreta nakon kojeg je Hrvatska potonula u boljševički mrak?

Ivo Banac, povjesničar

Hasanbegović je rekao da ne zagovara ni jedan od tri totalitarizma - fašizam, nacizam i komunizam. I ja mu vjerujem. U njegovim radovima to se jasno vidi. No, haranga na njega je jasna nakana da se poljulja i destabilizira tek formirana Vlada. Riječ je o tome može li ova zemlja sebe promišljati sa svim svojim posebnostima ili vječno mora biti pod skrbništvom. To je smisao napada na Hasanbegovića.

Snježana Koren, povjesničarka

Sadašnje odricanje od zločina ustaša čini mi se iznuđenim, a kad su izjave takve, treba ih oprezno primiti jer ih ranije nije iskazivao, kao one o antifašizmu kao floskuli. On se tih ‘mladalačkih izjava’ nije odrekao ni prije 20 godina, ni prije mjesec dana kada je postao ministar, nego tek danas kada je, ne mogu se oteti dojmu, natjeran na to. Naime, tadašnje njegove izjave o NDH bile su nenametnute, ali i dane su u ozračju kada su ‘ustašluci’ bili dopušteni.