FIKTIVNA DRŽAVA

OSNIVAČ LIBERLANDA 'Poslao sam zahtjev za priznanje, idućeg tjedna dolazim u diplomatski posjet RH'

Tip je genijalac s pomalo čudnim smislom za humor ili je tek nešto domišljatiji hohštapler koji se sjetio kako povezati vlastitu političku promociju s mogućnošću da i profitira. Zašto ne i doslovno... Dakle, govorimo o 31-godišnjem češkom političaru Vitu Jedlički koji je 13. travnja na zapadnoj obali Dunava, sjeverno od Kopačkog rita, najbliže Zmajevcu u Hrvatskoj i Bačkom Monoštoru u Srbiji, na površini od sedam četvornih kilometara proglasio Slobodnu Republiku Liberland, a sebe imenovao njezinim prvim predsjednikom, piše Slobodna Dalmacija .

Uz moto “živi i pusti druge da žive”, euroskeptik i libertarijanac Jedlička i njegovi istomišljenici postavili su na području znanom i kao Gornja Siga zastavu nove “države”. No, zastava se nije dugo održala, hrvatska ju je policija uklonila i pojačala kontrolu pristupa s hrvatske strane, pa je do Liberlanda moguće doći samo preko Dunava, iz Srbije, dakako, izbjegnete li tamošnje pogranične patrole.

Oni koji Jedličku, inače lidera izvanparlamentarne Stranke slobodnih građana, smatraju genijalcem, u svemu vide vrhunsku ironiju, i kad je riječ o aluziji na temu suvereniteta država u globaliziranom svijetu, i kad je riječ o činjenici da je “zaposjeo” sporni teritorij (po njemu – ničiji!), oko kojega se Hrvatska i Srbija tek trebaju dogovoriti, samostalno ili kroz proces arbitraže.

U prilog Jedlički ide i neočekivano veliki interes za njegovu ideju na internetu, zbog čega je forum na stranicama virtualne države organiziran na čak 13 jezika, pri čemu je najveći odaziv u grupi arapskog i turskog jezika! O zamišljenoj državi raspravlja se još na češkom, engleskom, njemačkom, španjolskom, francuskom, mađarskom, ruskom, ukrajinskom, poljskom te, dakako, i hrvatskom te srpskom jeziku.

Simpatizera ima od Kine do SAD-a, vode se živopisne rasprave o državn(ičk)oj perspektivi Liberlanda, o načinu dobivanja državljanstva, o imenu budućega glavnog grada (Liberpolis ili Danuvia, pitanje je sad!), treba li legalizirati lake droge i smrtnu kaznu, što s nudizmom, poligamijom, dobnom granicom stupanja u seksualne odnose, bankarskom sustavu i mogućem pretvaranju “države” u off-shore oazu...

Dakako, ima i onih koji Jedličku drže egocentričnim prevarantom i ističu da je nakon proglašenja Liberlanda mladi političar s diplomom ekonomista i očitim smislom za PR u češkoj Fio banci otvorio i žiroračun za uplate donacija. Enorman interes sa svih strana svijeta do te je mjere zabrinuo jednog posjetitelja foruma iz Srbije da je u pomoć pozvao – Hrvate, navodi Slobodna Dalmacija .

“Gdje su svi ljudi iz obližnjih mjesta Hrvatske i Srbije? Pola svijeta je zainteresirano za novu državu koja nam je pred nosom... Forum i stranice na FB su pune Muslimana, Turaka koji su bili pod nama 500 godina... Dignimo se. Ja sam Srbin iz Bačke Palanke, postavio sam ovaj post s namjerom da nas ne okupiraju... Sve ‘miriše’ na to.” “Ako ne za starije, ovo je šansa za nas mlade da se udružimo i konačno normalno živimo!” apelirao je jedan od sudionika internetske rasprave.

U međuvremenu se pojavila i inicijativa za prvo veće okupljanje na prostoru Liberlanda, navodno bi se u petak, 1. svibnja, ondje trebala prirediti i prava međunarodna veselica, iako je realno teško povjerovati da će pogranična policija s obje strane granice to i dopustiti. A ne treba podcijeniti ni opasnost od mina u široj okolici, na što upozorava i lokalno stanovništvo poučeno iskustvom pomicanja čitavih minskih polja zbog promjene razine Dunava.

Sve je to zapravo bio povod da kontaktiramo Jedličku, koji je ekskluzivno za Nedjeljnu pristao objasniti što je htio poručiti proglašenjem Liberlanda. Pa sami prosudite zafrkava li se ovaj političar desnog centra ili on to zbilja ozbiljno. Dakle...

Kako ste uopće izabrali teritorij za Liberland?

– Jednostavno. Bio je na zadnjem svjetskom popisu “terra nullius”, tj. “ničije zemlje”, i učinio nam se prihvatljiviji od nekog dijela Antarktike.

Oni koji vas ne vole kažu da ste morali izmisliti vlastitu državu, izvan Češke, kako biste negdje bili glavni. Jesu li u pravu ili samo ne razumiju ironiju?

– Zapravo sam uvjeren da uspostava Liberlanda može pomoći u popravljanju češke verzije kapitalizma, mnogo brže nego što bi to moglo učiniti samo političko djelovanje u Češkoj. Ovako ću svima pokazati kako bi to zapravo trebalo izgledati.

Reakcije na osnivanje Liberlanda u Hrvatskoj prilično su raznolike, nekima je to duhovito, drugi u svemu vide veliku provokaciju?

– Mi smo potpuno ozbiljni kad je riječ o uspostavi nove države, a to ujedno znači da ima razloga i za zabavu. Trebali biste samo vidjeti moje suradnike, ekipu oko mene... Da se razumijemo, meni je žao i šteta je da je razdruživanje država iz bivše Jugoslavije završilo ratnim sukobima.

Onda vjerojatno znate i da još postoje neke tenzije između Srbije i Hrvatske, vezano uz razgraničenje. To vas pitam i zato što će mnogi u Hrvatskoj i Srbiji postaviti pitanje – čiji je igrač ovaj Jedlička?

– Mi “igramo” za slobodarski nastrojene ljude iz čitavog svijeta. Predstavljamo one koji vole slobodu. A upoznao sam i neke mještane koji u svemu vide prigodu za napredak čitave regije.

To ste čuli s obje strane granice?

– Da, ljudi s kojima sam razgovarao u priči oko Liberlanda vide prigodu za poslovni uzlet i otvaranje radnih mjesta. Bio sam iznenađen koliko su tamošnji stanovnici oduševljeni zbog svega.

Kako biste reagirali da netko iz neke druge zemlje dođe u Češku i na njezinu teritoriju proglasi vlastitu republiku? Podržavate li separatističke pokrete i inače?

– Mislim da je velika država, bilo koja, najveća opasnost za ljudske slobode. Ako imate više manjih nacija, koje se međusobno natječu, onda se može očekivati i da će to rezultirati dobrom vladavinom i nižim porezima. Ali ako imate samo jedno veliko “carstvo”, u kojem su porezi isti za sve unatoč razlikama među stanovništvom tako velike države, u kojoj se obično favoriziraju velike korporacije, onda je prosperitet “malog čovjeka” osuđen na propast.

Preferiram male države, ne samo kad se govori o veličini vladajućeg aparata. Podržavam pravo da ljudi koji ne žele biti dio neke države mogu sami sebi stvoriti – novu državu, ako me pitate o pravu na separaciju. Ali to nije naš slučaj. Mi smo, kao što rekoh, otkrili ovaj prostor kao “terra nullius” i nismo, dakle, nikakvi separatisti. Mi smo utemeljitelji nove države.

Nema mjesta za komuniste, naciste i vjerske fanatike

Jeste li ikad bili u Hrvatskoj ili Srbiji? Planirate li to? Ipak smo sada susjedi, je li...

– Dolazim idućeg tjedna u Hrvatsku u diplomatski posjet. Zapravo, već sutra, u ponedjeljak, bit ću u Zagrebu na Free Market Road Showu, na kojem će sudjelovati i hrvatski stručnjaci i ekonomisti.

Hrvatska policija onemogućuje pristup Liberlandu, vjerojatno ste upoznati s tim. Što kanite poduzeti?

– Potpuno mi je razumljivo što hrvatska vlast sada šalje patrole uz granicu s Liberlandom. Nismo još potpisali ni raspravili bilo kakav bilateralni sporazum. Ali, također se nadamo da će Hrvatska u potpunosti poštovati integritet i suverenitet Liberlanda.

Koliko ste zahtjeva za državljanstvom dosad primili i kako stoje stvari s donacijama? Na forumima se mogu pročitati i optužbe da samo želite uzeti novac naivnima. Što kažete na to?

– Do sada smo primili 270.000 prijava za državljanstvo i to je već nekakva nacija. Nasmijava me to što nas neki nazivaju mikronacijom. Za razliku od brojnih vlada diljem svijeta, naše će financije biti potpuno transparentne. Već smo prikupili dovoljno novca za početak obnove zasad jedine kuće koja se nalazi na području Liberlanda.

Kakvo biste društvo gradili u Liberlandu?

– To će biti prva zemlja u kojoj će porezna politika počivati na načelu dobrovoljnog participiranja. Za svaki pojedini projekt država će stvarati poseban fond, odakle će se onda realizacija projekta i financirati. To će biti društvo s ograničenim utjecajem vlasti na život stanovnika; ona će voditi brigu samo o sigurnosti i pravu na imovinu.

Mogu li, recimo, ja postati građanin Liberlanda? Koji su kriteriji?

– Kriteriji će biti strogo ograničeni na one koji su ozbiljni o svojoj posvećenosti slobodi i ljubavi, te načelima slobodnog tržišta. U Liberlandu nema mjesta za komuniste, naciste i vjerske fundamentaliste!

Kako ćete uopće tretirati religije? Hoće li Liberland biti sekularna država?

– Jedan od osnovnih uvjeta za dobivanje državljanstva je vjerska tolerancija. Nas ne zanima tko je koje vjere.

Prati vas glas euroskeptika. Znači, ne vidite Liberland unutar EU-a?

– Liberland je moguć samo izvan Europske unije. Ali mi ćemo biti jako sretni da se pridružimo EFTA-i kako bismo mogli slobodno trgovati s čitavim svijetom. EU svakodnevno stvara propise i zakone koji nisu u skladu s načelima osobne slobode. Europski mehanizam stabilnosti (ESM) zapravo je uspostava financijskog protektorata jer to znači da je moguće uzeti novac od nekog naroda bez njegova pristanka i demokratske kontrole, samo kako bi bili sigurni da će banke koje su podržavale vlade u stečaju dobiti svoj novac natrag.

Kakva su češka iskustva sa životom u EU-u?

– Kad smo ulazili u EU, rečeno nam je da će gospodarstvo početi rasti. A činjenice kažu da nam gospodarstvo stagnira otkako smo se pridružili tom klubu! Bilo bi nam puno bolje da smo samo ušli u EFTA-u, a tada ne bismo ni morali provesti sve te sulude propise iz EU-a, i ne bismo morali slati novac u Bruxelles, a zatim čekati da nam ga Bruxelles pošalje natrag, i to samo da bismo vidjeli kako se europski novac trati na, primjerice, privatne hotele.

Zagovarate slobodno tržište, ali istodobno i kritizirate ono što u kapitalizmu ne funkcionira. Ima li kapitalizam alternativu? Je li to možda politika grčkog političara Alexisa Tsiprasa?

– Čvrsto vjerujem da ono što mi danas zovemo kapitalizmom – zapravo i nije kapitalizam. To je ili “rodijački” kapitalizam ili zapravo imate korporativni socijalizam. Država prikuplja poreze i daje ta sredstva velikim biznismenima koji znaju kako ih izvući kroz poticaje. Zato mi i želimo stvoriti malu državu, u kojoj će takvo što biti nemoguće, a državna će moć biti ograničena ustavom i vlast nikad neće moći favorizirati bilo koju interesnu skupinu.

Jeste li već poslali diplomatski zahtjev službenom Zagrebu, odnosno Beogradu, da vas i priznaju?

– Da, jesmo, ali znate kako to ide, može proći više od tjedan dana samo dok ga službeno zaprime.

Po uzoru na Sealand

Iako osnivači Liberlanda kao uzore spominju Monako, Lihtenštajn, Vatikan ili ekskluzivni status Hong Konga (neki pak vuku usporedbu i s mnogo većom Padanijom, političkom maštarijom Umberta Bossija na sjeveru Italije), ipak je čitava ideja najbliže svojedobnom proglašenju samostalne države Sealand. Podsjetimo, Sealand je utemeljen 1967. godine na napuštenoj platformi Roughs Tower blizu obale Engleske, nekih 12 kilometara od obale Suffolka.

Sealand je na 550 četvornih metara platforme, koja je u Drugom svjetskom ratu služila snagama britanske protuzračne obrane, osnovao Paddy Roy Bates sa svojim prijateljima i, dakako, nije dočekao njezino međunarodno priznanje, budući da je preminuo u listopadu 2012. godine. Uostalom, prije smrti se i sam bio preselio na kopno, a kao namjesnika je imenovao svoga sina Michaela, koji danas također živi na kopnu, tako da je priča o Sealandu ostala tek zgodna uspomena na pokušaj da se izgradi neki pravedniji svijet i vlastita država, ma koliko neznatna bila.

Ustav, zastava, grb i himna

Uz zastavu, grb i nacrt ustava objavljen na internetskim stranicama države koje nema, Liberland je dobio i svoju himnu. To je “Pobjednički marš do obećane zemlje” (“Vítzný pochod do zem zaslíbené”), koji je komponirao Varhan Orchestrovič Bauer. Šala ili ne, u ozbiljno zamišljenom ustavu planira se formiranje 20-eročlane skupštine. Izbori se održavaju svake četiri godine, a skupština bira kancelara koji potom formira vladu. Skuština će s 11 glasova moći i opozvati kancelara, a mandat skupštinara ograničen je na maksimalno dva. Predviđa se i referendum, kao alat neposredne demokracije, na zahtjev ne manje od tri posto ukupnog broja građana, u slučaju da se građani ne slažu s nekim zakonom ili zakonskim prijedlogom.

Za uspjeh referenduma, tj. građanskog veta na neki zakon, potrebna je većina glasova onih koji su izišli na birališta. Većina ostalih odredbi, koje se tiču svih triju grana izvršne vlasti (zakonodavne, izvršne i sudske), a pogotovo kad je riječ o ljudskim pravima, preuzete su iz najboljeg dijela demokratske tradicije zapadnoeuropskih zemalja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 02:53