Dovoljno je reći - Krešimir Ćosić - i svatko tko je imalo sportski "potkovan" znat će o kojem je i kakvom sportašu i čovjeku riječ. O prvom Hrvatu u košarkaškoj kući slavnih, o prvom Europljaninu na NBA draftu, o prvom strancu All Americanu u sveučilišnoj košarci, o osvajaču olimpijskog zlata u Moskvi 1980., o zlatnom košarkašu sa SP-a 1970. i 1978., o trostrukom europskom prvaku iz 1973., 1975. i 1977., o osvajaču još osam srebrnih i brončanih odličja na istim tim najvećim globalnim natjecanjima. Riječ je o ponajboljem i rezultatski najuspješnijem košarkašu - ne samo s reprezentacijom bivše Jugoslavije - nego najuspješnijem uopće. Riječ je i o kasnijem uspješnom treneru, o čovjeku koji je u vrijeme rata sve do prerane smrti 1995. vršio dužnost zamjenika veleposlanika Hrvatske u SAD-u te je kao takav, svojim utjecajem stečenim u SAD-u učinio puno za Hrvatsku.
Punih je 30 godina prošlo otkad Kreše Ćosića fizički nema među nama, no on je i dalje imenom prisutan u mnogim "porama" društva. Njegovim je imenom nazvana "Sportska udruga Dani Krešimira Ćosića", koja je osnovana je 1996., a koja je danas prerasla prvotne okvire čuvanja uspomena na tog velikog sportaša i čovjeka.
PROČITAJTE VIŠE Luka Modrić, Dino Rađa i ostali sportski velikani snimaju najavni spot za događaj u čast sportske legende Krešimira Ćosića
Njegova kći Ana Ćosić Pajurin predsjednica je Udruge, koja će u Zadru od 6. do 8. lipnja održati sportsko - edukativno - kulturni događaj kojim će se, između ostalog, obilježiti 30. godišnjica od Krešine smrti. Ali i nešto puno više.
- Udruga je osnovana 1996. na poticaj tatinih prijatelja iz Zadra, a ja sam 2019. preuzela ulogu predsjednice i to u vrijeme kad sam izdala tatinu autobiografiju na osnovu segmenata iz njegovih memoara. Prije se Udruga bavila nekim stvarima kao što su prisjećanja na njega kroz neke humanitarne večere, organizirana je izrada njegovog spomenika u Zadru i slično. Otad je prošlo dosta vremena i sad smo prvenstveno fokusirani na to da se njegova ostavština prenese na djecu. Međuostalom, odbio je igrati u NBA-u što je danas nezamislivo jer danas klinci i na sveučilištima u SAD-u igraju i za to dobivaju ozbiljan novac. Bila su to neka druga puno romantičnija vremena. Njemu je u tom trenutku više značilo da se vrati doma i da od Zadra napravi veliki klub, da izgradi "grad košarke"...
U tome je Krešo i uspio, no Udruga danas ima važniju zadaću?
- Fokus je na djeci. Mi smo i ranije organizirali besplatne kampove diljem Hrvatske u suradnji s lokalnim klubovima, pokušavali privući djecu košarci i u tome smo bili dosta uspješni gdje je nakon kampa 60% polaznika upisalo školu košarke. Ovo događanje u Zadru imat će naglasak na djeci i mladima, želimo ih potaknuti da se bave sportom i održavaju mentalno zdravlje. Nevjerojatno danas zvuči to što smo mi danas na ovim prostorima među pretilijim narodima. Uvijek smo bili mršavi, zdravi...Cijela Europa i "Zapad" imaju taj problem, posebno nakon pandemije kovida. Sport je "živi alat" koji se da i mora iskoristiti. Sport kod djece gradi samopouzdanje, ispušni je ventil i smanjuje anksioznost. S te strane želimo približiti sport mladima, ne nužno u onom profesionalnom smislu. Nažalost, danas svako peto dijete ima neku vrstu mentalnih poteškoća te prosječno provode šest sati dnevno na ekranima, to je vrlo ozbiljna tema.
PROČITAJTE VIŠE Prvi košarkaški kampovi Krešimira Ćosića oduševili djecu: ‘Učili smo pravilno driblati i pucati na koš‘
U kojem će smislu Zadar u lipnju biti pozornica slavljenja mladosti i zdravlja?
- Konkretnih događanja je puno, obavljen je velik posao; sve je krenulo s koncertom pa smo proširili "program". Događanje se odvija od 6. do 8. lipnja, održat će se tradicionalni Memorijalni turnir, koji organizira ABC škola košarke u sjećanje na mojeg oca. Imamo zatim Prvenstvo Hrvatske u "tri na tri" košarci; to su konkretna sportska događanja. U sve smo uključili sportske saveze - košarkaški, nogometni, odbojkaški, rukometni, teniski i vaterpolski. Svi će ti Savezi u Zadru imati svoje terene, trenere, stručno osoblje, nagrađivane bivše i sadašnje sportaše u svrhu animacije djece za bavljenje sportom. Krešino je ime otvorilo sva vrata, išli smo u svaki Savez i iz prve naišli na otvorena vrata. U prvih 10 minuta razgovora sve bi bilo dogovoreno. U sklopu toga smo i napravili promotivni spot u kojem su o toj temi govorili predstavnici svakog saveza - Samanta Fabris, Donna Vekić, Dino Rađa, Luka Modrić i Marko Bijač. Oni u tom spotu djeci poručuju da se bave sportom, ali ne na način da moraju biti najbolji već dio zdravog kolektiva. Svi su se rado odazvali. Spot ćemo predstaviti na Cvjetnom trgu u Zagrebu, 10. svibnja.
Kakvu ulogu u organizaciji imaju drugi članovi Udruge?
- Zdenka Zrilić je potpredsjednica Udruge, koordinira logistiku u Zadru i maksimalno je angažirana kao i na proteklim projektima. Tu su i moja majka i sestra Iva koja je glavni tajnik Udruge, koje također pomažu. Mama je naš "Nadzorni odbor", ona sve pregledava, sve zna; ona je ta koja je svemu svjedočila i ona mi je zadnji korektiv kod programa koji slažem s Krešimirom Dolenčićem za koncert. Kao kod svakog našeg projekta, uvijek se uključe i prijatelji koji nisi članovi Udruge i dobrovoljno nam pomažu. A takva podrška nam uvijek dobro dođe. Svako malo dobijem telefonski poziv nekoga tko nudi svoju pomoć u nekom segmentu.
Kakvo sjećanje Ana Ćosić Pajurin ima o svojem ocu?
- Imala sam samo 11 godina kad je tata umro i ne pamtim ga kao igrača jer je prestao igrati 1983. kad sam se ja rodila. Sjećam ga se samo kao trenera, kao oca. Kad smo bili mali, mama nam je puštala snimke iz njegovih igračkih dana. Puno je putovao između Grčke, Zadra, mi smo bili više u Zagrebu pa smo s njim išli Bolognu, Atenu kad je bio trener i u Maryland kad je bio zamjenik našeg veleposlanika. Imam prelijepa sjećanja vezana uz njega, posebno oko Božića, išli smo s njim nedjeljom u crkvu, družili se s obiteljskim prijateljima. Bio je topao, vedar, puno je vremena provodio s nama, naravno koliko mu je posao dopuštao.
Najviše prilike imali smo provoditi vrijeme se s njim tijekom boravka u SAD-u jer tada je prvi puta imao posao od 9 do 5. Tijekom tih zadnjih tri godine njegova života imali smo dosta lijepih uspomena, u sklopu njegovog radnog posjeta UN-u vodio me u New York na utakmicu Boston Celtics-a gdje sam prvi puta upoznala Dina Rađu, zadnje obiteljsko putovanje bilo je na NCAA Final Four u Sjevernoj Karolini gdje je nazočio i tadašnji američki predsjednik Bill Clinton s kojim sam se imala priliku i rukovati, na godišnje druženje diplomata na Mariott ranchu u Virginiji s kojima smo bili obiteljski prijatelji...
Oni koji poznaju "lik i djelo" Kreše Ćosića, znaju da je igrajući u SAD-u "promijenio vjeru".
- Prešao je na mormonsku vjeru; otišavši tamo on i nije znao da je to mormonsko sveučilište - Brigham Young. Sve mu je tamo bilo novo, mislio je otići nakon godinu dana, ali je počeo proučavati, na kraju mu se svidjelo, našao je odgovore na životna pitanja, bitno mu je postalo i obrazovanje. Puno je počeo čitati, to ga je diglo iznad prosječnog sportaša. Išla sam u mormonsku crkvu s tatom i u katoličku crkvu s mamom, upoznata sam s obje religije iako sam katolkinja. Temelj je isti, kršćanski. Osim toga moj otac je imao blizak odnos Bonaventurom Dudom i drugim katoličkim svećenicima, s kojima je volio provoditi sate u razgovorima o vjeri.
Jedan svećenik mu je i pomogao prevesti mormonovu knjigu na hrvatski. Za mormone, kao i za katolike, obitelj je vrlo važna i oni na primjer ponedjeljkom imaju obiteljski dan. Doma su u krugu obitelji i igraju zabavne igre, a danas je to odlično za primijeniti jer svi letimo na sve strane, uvijek smo u žurbi, negdje na pola i nigdje nismo cijeli. S Brigham Young sveučilištem imam odličan odnos jer sam i ja tamo studirala, tako da će nam se i predstavnici sveučilišta pridružiti manifestaciji gdje su pripremili cijeli zabavno-edukativni program koji se odnosi na tatino igračko razdoblje tamo. A prije dvije godine njihova košarkaška ekipa, u sklopu Europske turneje, odigrala je prijateljsku utakmicu s KK Zadrom.
Osim angažmana u Udruzi, Ana Ćosić Pajurin ima svoj posao, svoju obitelj.
- Po struci sam diplomirani komunikolog i završila sam MBA - marketing, radim kao Voditeljica službe za implementaciju digitalnih sustava u Gradu Zagrebu. Borni je 10 godina i već sada s puno entuzijazma trenira košarku u selekciji "Vučića". Često nas pita što želimo da on postane i što očekujemo od njegove "karijere". Naš odgovor je uvijek isti - želimo da uživa u igri, da se zabavlja i ide korak po korak. Sve ostalo će doći ako i kada za to dođe vrijeme. U njegovim godinama nije važno imati velike ciljeve, nego veliku volju i osmijeh dok igra. Kćerki Bruni su dvije i pol godine i trenutno naginje ekstremnim sportovima a poligoni su joj svi dijelovi kuće, dvorišta i zagrebačkih parkova. Suprug Matija je uvijek tu i velika je podrška.
Kakvi su budući ciljevi i vizije Udruge?
- Imamo viziju, ali sve ovisi o vremenu i financijama. Nikome to nije primarni posao, radimo to iz ljubavi. Trenutno smo fokusirani na ovo veliko događanje, pomažu nam i institucije - Vlada RH, Ministarstvo sporta i turizma, grad Zadar, Hrvatska turistička zajednica, tu su Zadarska županija, TZ Zadra, Hrvatski olimpijski odbor svi su unutra, ne žalimo se. Osim sportskog djela programa, u tijeku su i pripreme za izložbu povijesti zadarskog sporta u organizaciji Narodnog muzeja Zadra, koja će biti u Kneževoj palači i otvorena do kraja godine. HRT će prenositi koncert "30 godina Legende o Kreši"; na Forumu u Zadru, 7.6. te i oni pomažu na taj način. Uključeni su i Klinika za psihijatriju Vrapče, Zadarsko sveučilište, Zaklada Hrvatska za djecu i Udruga pokret aktivan i zdrav koji će održati radionice za roditelje, djecu i mlade. Idemo polako odraditi ovu prvu godinu za 30-u godišnjicu pa kada prođe možemo početi razmišljati o tome da se Dani Krešimira Ćosića održavaju svake godine kakva i je želja grada Zadra.
Uvijek se kaže da "iver ne pada daleko od klade" - i Ana je bila sportašica...
- Naravno, košarkašica, bila sam kadetska i juniorska reprezentativka Hrvatske. Na kadetskom EP-u bila sam u prvoj petorci prvenstva i najbolji strijelac. Prestala sam kad sam otišla na fakultet. Tamo sam po njihovim pravilima prvu godinu smjela samo trenirati i studirati, ne i igrati. Poslije nisam htjela u WNBA, nisam se vidjela u tome.
Kakav je osjećaj biti dijete legendarnog sportaša kao što je bio Krešo Ćosić?
- Nije opterećujuće, svi biramo kako ćemo i što ćemo u životu. Ima djece koja misle da nikad neće dostići neke dosege svojih roditelja, kao što su primjerice neka djeca liječnika. Uvijek imaš izbor, ili ćeš doma sjediti i opterećivati se da nisi nikada dovoljno dobar ili ćeš se izdići iznad toga i iskoristiti karte koje su ti dodijeljene. Oca doživljavam tako da je ostavio veliki trag, otvarao je vrata svima. Meni je bilo logično izabrati ovaj put da njegovo nasljeđe upotrijebim za nešto više, za nešto što bi on sam možda napravio da je danas živ - da napravim nešto korisno za društvo u cjelini. I zadovoljna sam time...
Komentari
0