NESREĆA KOD PETRINJE

OTAC PREMINULOG DJEČAKA 'Mozak mu je oticao, ozljede su bile stravične. Tko je kriv? Ne znam...'

Pune dvije godine Luka nije bio na tom igralištu, otkad je prestao trenirati nogomet, kaže potreseni otac Krunoslav
 Ranko Suvar / CROPIX

Dvanaestogodišnji Luka Milković bio je uzoran sportaš i želio je kad odraste krenuti tatinim stopama - obući vojnu uniformu i postati vojnik Hrvatske vojske.

Nažalost, njegov život se naglo ugasio u nedjelju nakon 48-satne borbe u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj ulici. Umro je od teških ozljeda glave koje je zadobio u petak poslijepodne u petrinjskoj Koloniji, na nogometnom igralištu koje inače koristi ŠNK Češko Selo . Dok se vješao o dotrajalu prečku gola, ista je puknula i udarila ga u potiljak. Onesvijestio se na očigled prijatelja, poznanika, susjeda, prolaznika... Svi su mu pritrčali u pomoć i ostali dovoljno prisebni da poduzmu sve što treba. Dječak je prebačen prvo u sisačku, a potom i u zagrebačku bolnicu. Iako su roditeljima liječnici davali nadu da bitka nije izgubljena, jer je riječ o mladoj i čiloj osobi, 12-godišnji Luka je nažalost podlegao ozljedama u nedjelju u večernjim satima.

Zahvaljujući velikodušnosti njegovih shrvanih roditelja Danijele i Krunoslava, Lukini organi bit će donirani i tako će spasiti živote druge djece.

- Kao da je tako zapisano u zvijezdama. Dvije godine Luka nije bio na tom igralištu, zapravo od kad je prestao trenirati nogomet i posvetio se gimnastici. S najboljim prijateljem je bio u društvu. Bili su kod trećeg prijatelja koji stanuje u blizini. Na povratku kući zaustavili su se na igralištu. Primio se za prečku pomoćnog gola koja je bila višestruko varena i sastavljena od nekoliko dijelova. Očito je bila jako dotrajala jer Luka je imao samo 35 kilograma - priča nam potreseni Krunoslav Milković, otac i uzor nesretno preminulom školarcu čija je smrt cijelu Petrinju zavila u crno. Taj gol je nastao, kako su mu rekli u klubu i u Gradu, prije otprilike 30 godina, zapravo prije ratnog vihora. I od onda su ga popravljali i varili, a očito nikome nije palo na pamet da bi ga, ipak, trebalo i zamijeniti.

Dok se Luka vješao po golu i prelazio rukama od jednog do drugog kraja, prečka je naglo popustila i udarila ga točno u potiljak.

- Sinovljev prijatelj odmah me nazvao i rekao za nezgodu. Za deset minuta sam stigao na igralište. Ni sam ne znam kojim sam putem jurio i na koji način. Liječnici iz ekipe Hitne pomoći su ga reanimirali, a sve do dolaska liječnika sinu je srce masirao jedan susjed koji je na telefonu bio sa operaterom. Reanimacija je trajala punih 20 minuta. Stavili su ga na aparate i prevezli u bolnicu. Vidljivih ozljeda na glavi i tijelu Luka nije imao, no one unutarnje su bile stravične. Mozak mu je sve više oticao - pojašnjava Lukin otac zbog čega operacija nije bila odmah moguća.

Čim su čuli za tragediju, gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović i suradnici pohrlili su do skromne kuće Milkovićevih gdje ih je dočekao veliki vojni šator ispod kojeg je veliki stol prekriven svečanim stolnjakom. A na stolu lampaši i Lukina slika iz mlađih dana kada je s ponosom glumio svoga oca u vojnoj uniformi držeći plastičnu pušku u ruci. Ono što je Milkovićima ostalo su Lukine medalje, i to čak njih pet zlatnih koje je nizao zahvaljujući marljivim treninzima. I mlađi sin Marko kojem je Luka, inače odličan učenik 5.razreda petrinjske OŠ Mate Lovrak, idol.

- Ponudili su nam pomoć iz grada pa i oko sprovoda. Tko je kriv? Ne znam. To igralište koriste svi i otvorenog je tipa - zaključuje otac preminulog dječaka.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 07:33