OTKRIVAMO: REKORDER U NEPOTIZMU Načelnik općine zaposlio ženu, kumu, šogora i 11 prijateljica

U Vrhovinama, malenoj ličkoj općini smještenoj između Male Kapele i Velebita, stanovništvo je mahom staračko. Rijetke kuće razbacane su na nekoliko kilometara, a njihovi stanovnici znaju se odmalena.

Prije nekoliko godina Ministarstvo socijalne skrbi podarilo je Vrhovinama, kao i brojim drugim općinama, još jednu državnu jedinicu za zapošljavanje: Dnevni boravak za stare i nemoćne. Ideja odlična: gerontodomaćice brinut će o starim ljudima koji nemaju nikoga, skuhati im ručak, očistiti kuću, raditi društvo. Načelnik općine jako se radovao.

Gerontobiznis

Ali, kako će se poslije pokazati, ne samo zato što će starci u njegovoj općini biti sretniji nego iz sasvim drugog razloga. Dnevni boravak za stare i nemoćne ima 14 zaposlenika. To je najveći “gospodarski subjekt” u Vrhovinama.

Tamo svakog jutra dolazi samo voditelj Veljko Vukmirović, šogor načelnika općine Milorada Delića. Za svoj rad prima četiri tisuće kuna mjesečno. Domaćica je načelnikova supruga Mirjana. Dobiva 2500 kuna svakog mjeseca. Medicinska sestra Vesna Samolov im je vjenčana kuma. Prima 3000 kuna mjesečno. Ostale domaćice su im prijateljice. Svaka dobiva po 2500 kuna mjesečno.

Ukupno se za njihove plaće izdvaja 659.000 kuna godišnje, i to iz državnog proračuna, jer program financira Ministarstvo socijalne politike i mladih.

Voditelj Veljko Vukmirović svoju plaću zaradi tako da rasporedi gerontodomaćice i da im zaduženja. Svaka treba obići po 25 staraca u okolnim selima i pomoći im u kućanskim poslovima.

Obrisati prašinu, oprati suđe, prozore, skuhati ručak, popiti kavu i popričati sa starim i napuštenim ljudima. Gerontodomaćice ne dolaze na posao jer se svaka brine o domaćinstvima u svojem selu. Zapravo pomažu susjedima.

Mjesto za moje ljude

Stotine su radno sposobnih Vrhovljana bez posla, no prilikom otvaranja ove ustanove za svako se radno mjesto javila samo po jedna osoba, i to iz bliskog kruga načelnika Delića. Sve su primljene.

U jedinom inspekcijskom nadzoru prošle godine, djelatnici Ministarstva u Vrhovinama nisu pronašli ništa sporno.

Svi naši sugovornici odbijaju svaku pomisao da se ovdje bilo kome na neki način pogodovalo zbog veza s resornom ministricom Milankom Opačić, čija je obitelj podrijetlom iz Vrhovina, ali da su pogodovali sebi samima itekako je izgledno.

- Za svako mjesto u ustanovi javila se točno jedna osoba, a baš svih 14 imalo je neke veze s načelnikom, a istovremeno je nezaposlen svaki drugi Vrhovljanin, i sve je to tako slučajno ispalo? - optužbe su koje idu na račun načelnika Milorada Delića.

On te veze zaprao ne negira.

Objašnjava da su Vrhovine selo u kojem svak svakog zna još iz djetinjstva i da je takvim vezama nemoguće pobjeći.

- Moj šogor Veljko doista jest izabran za voditelja, ali morate shvatiti da je bio jedini nezaposleni Vrhovljanin koji je imao propisanu visoku stručnu spremu. Istina je i da moje supruga tamo radi, a kao i drugi, javila se na natječaj. Plaće su tamo vrlo skromne, minimalne, od 2500 kuna za gerontodomaćice, 3000 kuna ima medicinska sestra, a Veljko kao voditelj jedva 4000 kuna - pravda članove svoje obitelji Delić, tvrdeći da su se ostale domaćice birale po jedna iz svakog sela da bi se lakše skrbile o nemoćnim starcima sa svojeg područja, a ustanovi istovremeno uštedjele novac za putne troškove.

No ni s tom računicom nešto nije u redu. Naime, iz općinskog proračuna razvidno je da je od iznosa koji je Općina dobila od Ministarstva sve potrošeno isključivo na plaće i doprinose. Općina je na plaće potrošila čak i tri tisuće kuna više nego što je od Ministarstva dobila, iako bi logično bilo da su imali i druge troškove.

Gerontodomaćice zasigurno ne obilaze udaljene zaseoke pješke, pa bi barem gorivo trebalo biti financirano iz sredstava koje dodjeljuje Ministarstvo, no u Općini su odlučili da će sav dobiveni novac potrošiti na plaće domaćica. Koje su, podsjetimo, načelnikov rod i društveni život.

Što im rade djeca?

Medicinska sestra Petrić potvrđuje ono što nam govori ministrica Opačić pa kaže da velik broj starih i nemoćnih i ne treba uslugu Dnevnog boravka, jer žive u domaćinstvima sa svojom djecom pa im ima tko obavljati kućanske poslove.

Šef ustanove Veljko Vukmirović tvrdi pak da pokrivaju čak 200 domaćinstava, u nekima je više od jedne nemoćne osobe. Ispada da se u Vrhovinama skrbi o svakom trećem domaćinstvu. Ili brojkom, u mjestu je 455 osoba starijih od 65 godina, a svaka druga ne može se brinuti sama o sebi. Tu isplivava još jedan problem. Nisu jasni ni kriteriji po kojima se utvrđuju korisnici usluge. Ako u Vrhovinama zaista i postoji toliki broj staraca koji se ne mogu sami pobrinuti za svoje potrebe, zar su uistinu svi socijalni slučajevi?