PALADINO 'Bio sam u Partiji i ponosan sam, ničega se ne sramim, iako me neki kolege i danas zovu komunjarom. Neki šefovi klinika svoje članstvo taje'

Treba li hrvatski zdravstveni sustav vrhunske stručnjake koji su prešli 65. godinu? Dokle kirurzi mogu aktivno raditi te je li moguće ustrojiti zdravstveni sustav kojim će svi biti zadovoljni? O tim i brojnim drugim temama s Aleksandrom Stankovićem u HRT-ovoj emisiji "Nedjeljom u dva" govorio je neurokirurg Josip Paladino.

- Ja sam u posljednjih godinu dana svojeg posla u Rebru odradio oko 350 operacija, a zadnja tri dana uspio sam napraviti šest operacija svojim pacijentima koji su čekali te operacije. Meni nije teško raditi. Davno prije sam mogao, a nisam znao. Sada znam i mogu, a možda za neko vrijeme ću znati, a neću moći. Sada nije tako, kazao je Paladino na početku emisije.

Na pitanje kada bi vrhunski stručnjaci trebali ići u mirovinu rekao je: - Medicina je vrlo egzaktna i mjerljiva struka. U njoj zaista možete svačije performanse ispitati statistikom, pokazateljima, uspješnošću i brojevima koji su neminovni i nemilosrdni. Mogu pokazati da netko s 45 godina prima plaću za jedan dio posla i do svoje mirovine čeka 65 godinu. Dok netko drugi ne pati od te bolesti i radi punom parom.

Govoreći o tome kada bi ljudi koji osjećaju da mogu raditi i nakon zakonski određenog vremena za umirovljenje stvarno trebali otići u mirovinu, kazao je kako bi to trebalo biti regulirano kao u inozemstvu.

- U načelu menadžment institucije koji je vodi zadužen je za uspješnost institucije. Takvi menadžerski timovi ocjenjuju što je u tom trenutku za njih najbolje. Tako se ugovori sklapaju na godinu dana. Tako ste vi uvijek evaluirani od strane menadžmenta i vidi se kakav ste vi brand, što postižete, koliko imate pacijenata, rekao je neurokirurg Paladino.

- Ja ne govorim o sebi. Ja govorim o svojim mlađim kolegama koji će se za godinu, pet, deset svi naći u ovoj situaciji. Mislim da smo napravili nemjerljivu štetu ako bacimo kroz prozor ili zaboravimo na to što oni vrijede, što su mogli pridonijeti cijelom sustavu. Sustav je tu da pomogne pacijentima, nisu bolnice tu da bi doktori primali plaću, naglasio je.

- Gospodine Stankoviću, ja sam tu samo zbog dva razloga: jedan su moji pacijenti, drugi su moji kolege. Mladi se liječnici zapravo itekako koriste znanjem nekoga tko mu može doći pomoći, stajati im iza leđa, rekao je.

- Ja sam zadnju svoju vrlo složenu operaciju odradio, još uvijek sam koristan svojim pacijentima, vezan sam za zadnju generaciju mladih neurokirurga, dodao je.

- Cijeli život radim u stresu i pod pritiskom, rekao je Paladino na pitanje bi li se ponovno vratio na Rebro.

- Ja sam živio zbog svojeg posla i svojih pacijenata, kazao je.

- Pojavile su se razne informacije o vašem budućem radu, rekao je Stanković, te ga pitao o budućim planovima.

- Dužan sam reći iskrenu zahvalu svima koji su se javili. Ja nisam važan. Bitni su pacijenti. Vidjet ću kakve su mogućnosti. Želio bih učiniti nešto za pacijente. Moje je poslanje da s ovih deset prstiju znam nešto napraviti, nekome spasiti život, rekao je.

- Ako je moje žrtvovanje potrebno da bi se spasilo druge živote? Onda ja moram biti taj koji će reći tko sam ja? Ja sam to cijeli život imao kao svoju maksimu rada i mislim da je to ono kako liječnik u ovoj poziciji u kojoj sam ja mora razmišljati, rekao je Paladino.

- Danas sam ja zapravo tužan. Ja nisam bitan. Nema plakanja u ovoj emisiji. Mi oduzimamo pacijentu nešto što je dobro, što je potrebno. Ne znam je li se negdje drugdje u svijetu može vidjeti gluplji način pristupa, rekao je Paladino.

Dodao je da u Hrvatskoj postoje pojedinci koji su nacionalno blago, a da smo ih mi poslali u svijet i odrekli ih se. Sustav je zastario i krajnje je vrijeme da ga mijenjamo zbog budućnosti naše djece, istaknuo je.

- Bio sam u Partiji, radio sam kao član tadašnje te partije i ničeg se ne sramim. Dapače, ponosan sam da sam sve što sam napravio na korist svog naroda, svoje bolnice i svojih ljudi. Ima i šefova klinika koji su bili u partiji, a to taje, rekao je Paladino i dodao da ga neki kolege i danas zbog članstva u Partiji zovu 'komunjarom'.