PLAYBOY S DVA DOKTORATA Ovaj biznismen proizvodi svu aluminijsku ambalažu u Hrvatskoj

Poznato je da je Hrvatska prva na svijetu u proizvodnji energetskih transformatora po stanovniku; no manje je poznato i da je Hrvatska odnedavno i prva u Europi, a vjerojatno i druga na svijetu po proizvodnji aluminijskih posudica za pakiranje gotove hrane za kućne ljubimce.

A dio te proizvodnje nalazi se u Einsiedelnu u Švicarskoj, u vlasništvu tvrtke Swiss Process Point Service AG osnovane 2005. u Triesenu u Lihtenštajnu. U Einsiedelnu 30 radnika na godinu preradi oko 4500 tona aluminijske lamelirane folije u lagane posudice i stječe prihod veći od 30 milijuna švicarskih franaka. A ta aluminijska folija dolazi u Švicarsku iz Hrvatske, iz Omiša i iz poduzeća Omial Novi u sastavu hrvatske Aluflexpack grupe.

Početkom listopada ove godine Omial je kupio vlasnički udjel od 85 posto u Swiss Process Pointu pa se tako Aluflexpack protegnuo i na Švicarsku. A svi oni dio su puno većeg industrijskog konglomerata čiji je vlasnik Montana Tech Components AG, holding poduzeće sa sjedištem u Beču kojemu je većinski vlasnik i vodeći partner genijalni austrijski biznismen Michael Tojner.

Ovog tjedna iz Aluflexpacka stigla je još jedna krupna vijest: Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) odobrila mu je 21. studenoga kredit od 20 milijuna eura. No kako smo doznali u telefonskom razgovoru s Ivom Pastuovićem, članom Uprave Aluflexpacka, taj je iznos samo dio sindiciranog kredita od 30 milijuna eura u kojem uz EBRD sudjeluje i hrvatska Splitska banka Societe Generale.

S tim novcem, nakon akvizicije švicarskog Swiss Proces Pointa, Aluflexpack grupa “u sljedećih nekoliko godina postat će jedan od tri najveća igrača na odabranim europskim tržištima fleksibilne ambalaže”, kako ističe Machael Tojner. “Potpora EBRD-a omogućit će nam profesionalno ostvarenje ambicioznog petogodišnjeg razvojnog plana koji obuhvaća povećanje kvalitete proizvoda, konkurentnosti i produktivnosti, kao i proširenje kapaciteta u našim tvornicama u Hrvatskoj.”

No priča ima i svoju upstream dimenziju, kako bi rekli naftaši: sve to postalo je moguće nakon što su u Mostaru u Bosni i Hercegovini u kombinatu Aluminij sređeni vlasnički odnosi, promijenjena uprava i osigurana normalna opskrba sirovim aluminijem šibenske TLM Tvornice valjanih proizvoda koja isporučuje aluminijske folije Omialu, a Omial Swiss Process Pointu. Bez mostarskog Aluminija čitava ta priča ne bi bila moguća jer ona nije vertikalno integrirana samo poslovno nego i tehnološki.

Omial i drugi Aluflexpackovi pogoni godinama su tehnološki prilagođavani mostarskom aluminiju, njegovim kemijskim i fizikalnim svojstvima, i ne bi ga lako mogli nadomjestiti nekim drugim. A sve skupa čini proizvodnju najvišeg stupnja složenosti i vrhunske svjetske kvalitete i koja neposredno zapošljava 630 ljudi, osim u Hrvatskoj, i u Poljskoj, Austriji, Italiji i Njemačkoj. Stožer te industrijske ofanzive je u Zadru.

“Bez investicija mi se ne bismo mogli održati na svjetskom tržištu”, kaže Ivo Pastuović. “U poslovnom nam je planu da do 2017. skupa s akvizicijama narastemo na 150 milijuna eura godišnjeg prihoda, od čega najveći dio u izvozu. Aluflexpack grupa već sada ima konsolidiranu bilancu za 2013. od oko 90 milijuna eura, od čega 80 posto od izvoza, pri čemu je oko 35 milijuna neto devizni prihod.

S dobivenim kreditom modernizirat ćemo postojeću i nabaviti novu opremu, riješiti uska grla u proizvodnji, kako bismo svjetskom tržištu mogli ponuditi bolju kvalitetu i niže cijene. Zašto bi inače itko kupovao ambalažu od nas, a ne od nekog drugog?”

Današnja Aluflexpack grupa okuplja povezana poduzeća Aluflexpack Novi, Omial Novi i TOF Drniš, te njihove inozemne podružnice. Glavne pogone ima u Zadru, Umagu, Omišu te poljskim gradovima Poznanju i Tychy. Formalni vlasnik svih tih tvrtki je holding AFP Group GmbH sa sjedištem u Beču, u Ulici Mariahilfer.

Upravo taj holding preuzela je Montana 2012. godine od Hypo Alpe-Adria Bank Internationala i Hrvatima u ambalažerskoj branši donijela preporod. “Montana razmišlja industrijski, dok banka nije uvijek imala smisao za posao”, kaže Pastuović. “S bankom bi projekti krenuli pa stali, dok je Montana lider u svim industrijama koje je preuzela i kojima upravlja.”

Da bi se shvatilo o čemu govori Ivo Pastuović, dovoljno je otići na internerske stranice Aluflexpack grupe. Na prvi pogled vidi se da je to poduzeće posve okrenuto kupcima, transparentno, vedro i optimistično, prava suprotnost nekadašnjem zadarskom Folijaplastu iz kojega je izraslo. Tvornice na fotografijama izgledaju “kao apoteke”, moderne, vrhunski organizirane i vođene.

Aluflexpack proizvodi ambalažu za konditorsku, mliječnu, prehrambenu, duhansku, farmaceutsku i druge industrije. U njegove folije i posudice pakiraju se čokolade i bomboni, paštete i kava, hrana za pse i mačke, cigarete i antibiotici.

S njegovim aluminijskim poklopcima zatvaraju se jogurti i flaše s milijekom. Najpoznatiji i najveći domaći kupci su mu Franck, Kraš, Podravka, Lactalis Dukat, Vindija, Agrokor, Ledo, Gavrilović, TDR, Pliva, Coca Cola... a strani Ferrero, Nestle, Parmalat, Granarolo, Meggle, Droga Kolinska, Alkaloid Skoplje, Sanofi, Saturn... Nemoguće ih je sve i nabrojiti.

“Kada šetate nekim od europskih aerodroma i vidite sve one Ferrerove bombone u izlozima, sjetite se da su svi zamotani u naše folije, baš kao i sva Kinder jaja”, zadovoljno kaže Pastuović. “Ove godine isporučit ćemo Ferreru robe za 13 milijuna eura. Takvog kupca morate opskrbljivati bez greške barem deset godina da bi vam on poklonio puno povjerenje...”

Zanimljivo je da Aluflexpack, prema Pastuovićevim riječima, nije jače osjetio aktualnu gospodarsku krizu, kako bi se moglo očekivati s obzirom na sektor u kojemu posluje. Logično je da kada pada prodaja strojeva za pranje rublja, tada propada i industrija plastike u koju se ti strojevi pakiraju. Aluflexpack, međutim, bilježio je svih prošlih godina rast prodaje od tri do pet posto, a tako će biti i u 2013. No kako se aluminijski ambalažer našao u krilu švicarsko-austrijskog industrijskog koncerna Montana?

Taj holding je specijalist za aluminij: u Rumunjskoj je nedavno završio greenfield investiciju, koju je također dijelom kreditirao EBRD, u proizvodnju aluminijskih odljevaka za Boeing i Airbus. EBRD je bio spreman financirati i Aluflexpack grupu tek nakon što je ta rumunjska Montanina investicija uspješno okončana. No i bez Montane bi Aluflexpack teško dobio takav kredit.

A sve je to usko povezano s ugledom koji u europskim poslovnim krugovima uživa Montanin osnivač i većinski vlasnik Michael Tojner, austrijski biznismen s dva doktorata, iz ekonomije i iz pravnih znanosti. Tojner se ženio tri puta i ima petero djece.

Prema zadnjim vijestima, Tojnerova Montana, čijim se dionicama trguje preko platforme OTC-X u Bernu, odlučila je otkupiti od malih dioničara vlastite dionice po cijeni od četiri švicarska franka (3,32 eura). Zadnja cijena po kojoj se trgovalo tim dionicama bila je 3,7 CHF pa je ponuda u burzovnim krugovima ocijenjena kao povoljna. Montana je odlučila otkupiti vlastite dionice budući da su one zbog krize slabo likvidne, a i zato što još dugo ne planira isplaćivati dividendu.

“Masivni investicijski programi u svim jezgrenim divizijama provedeni su tek nedavno, kako bi se povećali kapaciteti, iskoristio prostor za rast ili proširila prodaja u nove regije i proizvodna područja”, priopćila je tvrtka 13. rujna ove godine.

“Tako je i kapacitet divizije Komponente za avioindustriju znatno povećan, a njezin proizvodni lanac jako produljen. Sve aktivnosti unutar divizije Pohrana energije koncentrirane su unutar novog VARTA Holdinga AG, koji sada djeluje kao holding kompanija za širenje tržišnog predvodnika u mikro baterijama, kao i u e-mobilnosti i e-pohrani energije. U razvoju je i nova divizija Industrijske komponente...”

Iz ovog kratkog opisa može se razabrati da je Montana tzv. leveraged-buy-out (LBO) firma, koja vlastitim kapitalom (oko 55 posto Tojnerovim) i kapitalom udruženih partnera kupuje zanimljiva poduzeća, razvija ih i priprema za prodaju, na burzi ili privatno, uz što veću zaradu.

U taj posao Tojner je ušao najprije kroz svoje društvo za upravljanje fondovima Global Equity Partners sa sjedištem u Beču, i vrlo brzo u austrijskim medijima dobio nadimak “mister 300 prozent”. Prvi milijun šilinga s kojim je mogao započeti ozbiljnija ulaganja Tojner je zaradio kao student: u stvarnost je pretočio poslovni plan koji je izradio kao studentski seminarski rad!

Iskamčio je od banke 300.000 šilinga zajma i uvjerio voditelja dvorca Schönbrunn da mu dopusti prodaju sladoleda iz pokretnog frižidera. Vrlo brzo imao je četiri prodajna mjesta i još više njih u Kahlenbergu, Laxemburgu i Belvedereu. Začas je 20 studenata prodavalo više od 5000 sladoleda na dan pa je Tojner, kako kaže legenda, svoj prvi milijun stekao prije nego sveučilišnu diplomu...

S tim se njegov “neodoljivi poriv da postane poduzetnik samo pojačao”, kako je rekao. Nakon diplome prodavao je kineske miksere Mađarima, pa je pokrenuo poštansku prodaju sa čak 30 zaposlenih i dugom bankama od 30 milijuna šilinga, sve dok na mađarski teritorij nije uletio Quelle. No Tojner se snašao i svoj biznis prodao Neckermannu.

Michael Tojner i njegov partner, prije toga s jednom nogom u bankrotu, postali su milijunaši, mjereno u šilinzima - prije tridesete. Tvrtku Global Equity Partners osnovao je 1998., pa je tako ušao u posao ulaganja rizičnog kapitala, a najveći uspjeh - zaradu 20 puta veću od uloga - firma je postigla inicijalnom javnom prodajom (IPO) internetske kladionice Bwin.

Novu investicijsku “platformu”, Montana Tech Components, registrirao je u Švicarskoj 14. lipnja 2006., prvo pod imenom Tojner Montana Industries AG. Najveće ulaganje bila mu je kupnja proizvodnje mikrobaterija Varta od obitelji njemačkih industrijalaca Quandt. Druga perjanica u njegovu portfelju bio je Swiss Alu Menziken, proizvođač aluminijskih profila za zrakoplove i industriju, također nekoć obiteljski biznis.

S Michaelom Tojnerom i njegovim partnerima u Montani strani je kapital preuzeo najveći dio hrvatske aluminijske industrije.

Dok Aluflexpack Novi kao samostalno poduzeće čini 33,43 posto proizvodnje deset najvećih po ukupnom prihodu, čak 55,66 posto drži TLM Tvornica valjanih proizvoda d.d., a nju je, također od Hypo banke, kupio Makedonac Marko Pejčinoski. No dok je Tojner venture kapitalist, Pejčinoski je obiteljski trgovac i investitor, njegov bečki holding Euris sa 82,5 posto udjela u TLM-TVP-u posjeduju on i njegov sin Loran.

Pejčinoski je rođen u Strugi na Ohridskom jezeru, a nakon završetka građevinskog fakulteta 17 je godina radio u Beču u jednoj uglednoj arhitektonskoj kući, projektirajući bečki metro i mostove.

Nakon toga odlučio je pokrenuti vlastiti biznis, trgovinu aluminijem, a zahvaljujući trgovini dobro je upoznao i hrvatsku aluminijsku industriju, ponajprije tvornice nastale raspadom nekadašnjeg giganta TLM-a. I Pejčinoski je kupio Valjaonicu posuđenim, ali i “značajnim iznosom vlastitoga kapitala”, kako je rekao novinarima.

Osim što Aluflexpacku Novom i Michaelu Tojneru prodaje valjane aluminijske trake, Pejčinoski ima s Tojnerom i Montanom još jednu dodirnu točku: kupio je Aluflexpack Stari, iz kojega je Novi nastao izdvajanjem. Tako je ušao i u vlasništvo Adriala plus. Sada sa Zagreb-montažom izvanrednoga šibenskog poduzetnika Vlade Čovića, nesretnim Dalekovodom i Fealom pokušava restrukturirati i Adrial i TLM Tvornicu prešanih proizvoda.

Uspiju li onako kako to za sada polazi za rukom Michaelu Tojneru s Aluflexpack grupom, Hrvatska bi mogla sačuvati svoj aluminijski industrijski lanac i bez proizvodnje glinice i elektrolize. Još bi samo morala pomoći mostarskom Aluminiju da osigura dovoljno jeftinu struju za svoju elektrolizu, a da nitko ne završi u zatvoru...