KATEDRA ZA DRŽAVNU SLUŽBU

Polovica članova nadzire rad državnih tvrtki, a među njima kriju se ministri i guverneri... Je li ovo najuspješniji odjel na zagrebačkom Sveučilištu?

Ivan Lovrinović, Drago Jakovčević, Hrvoje Šimović, Anto Bajo, Marijana Ivanov i Tomislav Ćorić
 CROPIX

Eh, da je te davne 1979. godine profesor Antun Šokman znao kakvu će tradiciju pokrenuti, u fotelju viceguvernera Narodne banke Hrvatske možda bi sjeo još zericu sretniji i ponosniji.

Prošlo je otad malo manje od 40 godina, promijenilo se država i političkih uređenja, naredalo guvernera i premijera, smjenjivale se vlade i hapsili nepodobni, no malo se toga ikad primalo ili doticalo i dalje najvećeg rasadnika domaćih političkih i ekonomskih kadrova.

Nekad dio Ekonomske komercijalne visoke škole, a danas zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, Katedra za financije tijekom više od stotinjak je godina, nesebično i marljivo, najboljom pameću i kadrovima opskrbljivala neke od najvažnijih domaćih financijskih i drugih institucija, fotelje državnih tvrtki, nadzorne odbore, upravna vijeća poduzeća i tijela državne uprave.

Kaskaju za kolegama

Naredalo se među njezinim članovima i saborskih zastupnika te ministara financija, a tradicija se nastavila i danas na primjerima Ivana Lovrinovića ili HDZ-ova Tomislava Ćorića.

- Rekao bih, onako u šali, da naša generacija danas možda čak i kaska za bivšim kolegama, koje bismo, ruku na srce, mogli nazvati kremom domaće ekonomske pameti - kaže mi docent i profesor Mihovil Anđelinović.

Anđelinovićev put

Uz Antuna Šokmana, koji je od 1983. godine obavljao čak i funkciju pročelnika Katedre za financije, Anđelinović ovdje misli na velikane poput bivšeg ministar financija Zorana Jašića, guvernera Pere Jurkovića ili profesora Ive Perišina koji je guverner bio još u vrijeme Narodne banke Jugoslavije.

Svima im je zajedničko bilo zaposlenje na Katedri za financije zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, na kojoj je Mihovil Anđelinović angažiran još od 2006. godine.

Dalek je put prešao od tadašnjeg asistenta do docenta i doktora znanosti, a danas se, poput mnogih svojih kolega, može pohvaliti i članstvom u Nadzornom odboru tvrtke LNG u vlasništvu Plinacra.

Njegov angažman u nadzoru financija nekih od najvećih domaćih i državnih kompanija nikako nije usamljen slučaj.

Kolega s Katedre i ekonomski stručnjak Drago Jakovčević, primjera radi, član je Nadzornog odbora tvrtke Plinacro te Revizorskog odbora u istoj kompaniji, a u ovom potonjem svoje je mjesto pronašao i sam Anđelinović.

I mnogi drugi primjeri dokazuju ovaj fenomen s Ekonomskog fakulteta.

Stručnjakinja za osobne financije i monetarnu politiku Marijana Ivanov krajem prošle godine imenovana je u Upravno vijeće Fonda za financiranje razgradnje i zbrinjavanje radioaktivnog otpada Nuklearne elektrane Krško, a pročelnik katedre Alen Stojanović član je Nadzornog odbora Hrvatske poštanske banke - Štedionice.

Zaposlen je na toj katedri i mladi ekonomist Marko Primorac, nedavno imenovan u Nadzorni odbor Hrvatske elektroprivrede, a njegov kolega ekonomist Anto Bajo imenovan je nadzornikom Središnjeg klirinškog depozitarnog društva.

Evo, s Ivanom Lovrinovićem i ministrom zaštite okoliša Tomislavom Ćorićem to je već osam od ukupno 20 članova katedre koji su svoje znanje u praksi odlučili “tesati” na financijskim i drugim dokumentima domaćih državnih tvrtki i institucija, a pregledamo li malo i bogatu prošlost preostalih članova, brzo ćemo zamijetiti kako je i među njima bilo politički i ekonomski vrlo aktivnih.

Na izvoru informacija

Izvanredna profesorica Anita Pavković, primjerice, 2011. godine bila je članica Nadzornog odbora HPB-a, a profesorica i ekonomistica Nika Šimurina svojedobno je, s kolegicom Marijanom Ivanov, tijekom 2015. bila vanjska članica Vijeća za gospodarstvo predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

- Da, bile smo tamo zajedno, ali nakon što smo predložile određeni set savjeta, dojam je da se oni nekako nisu primili, pa nas više nisu previše angažirali u Vijeću - smije se Marijana Ivanov, prisjećajući se svojih prijašnjih angažmana.

Između ostaloga, Ivanov je u razdoblju između 2012. i 2016. godine sjedila i u Upravnom vijeću Instituta za financije, a onda je, krajem prošle godine, imenovana u Upravno vijeće fonda NEK-a.

- Naziv tog fonda vezan je uz jednu temu, ali ja sam tamo završila na račun druge tematike, one koja se tiče činjenice da Fond, iako nije pod nadzorom Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, upravlja imovinom, točnije vrijednosnicama te donosi odluke od kojih mnoge završavaju na sjednicama Vlade. Dakle, riječ je o tematici koja se tiče makroekonomske politike s obzirom na to da govorimo o utjecaju na cijene dionica i slično, a potom i monetarne politike.

Pretpostavljam da su to bili neki ključni razlozi i argumenti na temelju kojih sam imenovana u Vijeće - kaže Ivanov za Jutarnji list te dodaje kako joj je kao znanstvenici i profesorici iskustvo rada u vijeću nekog javnog fonda ili tvrtke posebno atraktivno s obzirom na to da joj omogućuje da bude na izvoru informacija, što u akademskom svijetu nerijetko biva problem.

Životopisi njezinih kolega s katedre pritom otkrivaju kako su mnogi od njih puno češće od Ivanov akademska znanja požurili testirati u krutom, realnom svijetu.

Profesor i doktor Drago Jakovčević za sebe kaže da ima 20 godina iskustva u realnom sektoru, među ostalim i kroz dugogodišnji rad u Ini te na eksploatacijskim poljima Libije.

Specifična znanja

Radio je Jakovčević potom i u Croatia banci te Osiguranju Zagreb, a danas se, osim titulom doktora znanosti, diči i statusom ovlaštenog revizora, što ga, napominje, čini posebno podobnim za angažman na važnim poslovima nadzornika državnih kompanija.

- Eh, vas sad zanima kako smo se baš mi s ove katedre svi angažirali u politici i javnim poduzećima - kroz smijeh me pita Jakovčević čim mu spominjem razlog poziva.

Važnost ove katedre tijekom povijesti već je bezbroj puta opjevana, a Jakovčević smatra kako glavni razlozi leže u specifičnim znanjima i kvalifikacijama koje posjeduju ekonomisti obrazovani baš na smjeru financija.

- To je specifičan segment ekonomije koji, osim financija, obuhvaća i znanja računovodstva potrebnih za čitanje i razumijevanje kompliciranih i stručnih financijskih i drugih izvješća. Od nas se očekuje da znamo jako dobro i detaljno čitati brojke i izvješća, da znamo kako se ona pišu i sastavljaju, a nužno je potom znati i moći surađivati s mnogim drugim akterima, kao što su vanjske i unutarnje revizije i slično.

Naravno, tu je uvijek i pitanje toga tko je i koliko vičan obavljanju takvog posla, no osobno sam kroz karijeru već obavljao slične poslove te prema njima osjećam određenu dozu strasti - kaže Jakovčević te dodaje da je, uz članstvo u Nadzornom odboru Plinacra, i član revizorskog odbora Hrvatske lutrije.

Karijera mu u prošlosti obuhvaća također rad u tijelima Odašiljača i veza te Nadzornom odboru HPB-a, a Jakovčević napominje da je riječ o iznimno složenom i odgovornom poslu.

Nikakve naknade

Svaka pojedina sjednica Nadzornog odbora, prepričava, traje u prosjeku pet do šest sati, a za pripremu jedne Jakovčević utroši i do deset sati detaljnog iščitavanja svih pripremljenih materijala, financijskih i drugih izvješća, bilanci, odluka, prijedloga i ostale dokumentacije.

- Kao što znate, riječ je o iznimno važnom poslu, a naknade su, praktički, nikakve - 2000 kuna mjesečno za članstvo u nadzornom odboru koje podrazumijeva iznimno složen rad - priča Jakovčević.

Ipak, teško je reći da bi naknada od 2000 kuna mjesečno mogla biti “nikakva” - pa to je samo 200 kuna manje od prosječne hrvatske mirovine - no točno je da su one nekad dosezale znatno više iznose, čak do visina prosječne hrvatske neto plaće.

Red je u toj isplati naknada za članstvo u odborima uvela bivša HDZ-ova premijerka Jadranka Kosor, regulirajući ih do maksimalnog iznosa od 2000 kuna, što je ipak i dalje izdašna svota novca uz redovnu profesorsku plaću.

- Slažem se, riječ je o iznosu jednakom nečijoj mjesečnoj plaći, no kad se usporede odgovornost obavljanja ovog posla i iznos naknade, mislim da možemo zaključiti da su u neskladu. Članovi u nadzornim odborima za sve svoje odluke odgovaraju vlastitom imovinom, koja je meni prilično draga te ne bih volio bez nje ostati. No, novac nikako nije razlog zbog kojeg bi se netko trebao odlučiti posvetiti ovom poslu - govori mi docent Mihovil Anđelinović.

Članom Nadzornog odbora LNG-a postao je prije petnaestak dana, a ubrzo potom postao je i član Revizorskog odbora Plinacra, u čijem je vlasništvu tvrtka kćer LNG.

Važna je stručnost

Zlobnici bi možda rekli kako podudarnosti koje se vežu uz Anđelinovića i Jakovčevića daju sugerirati da imenovanjima u nadzornim odborima gdjekad ne presuđuje prvenstveno stručnost, nego možda i bliska poznanstva.

Drago Jakovčević, naime, blizak je ministru državne imovine Goranu Mariću, koji je u Skupštini tvrtke Plinacro, one iste u kojoj je Jakovčević imenovan članom Nadzornog odbora.

Glasine govore kako je ovaj nadzorni odbor Jakovčević zapravo “dobio” kao utješnu nagradu za činjenicu da ga Marić, zbog protivljenja fondova, nije uspio imenovati u NO Podravke.

Bilo kako bilo, Jakovčević je u Plinacru dobio mjesto predsjednika NO-a, a nakon toga dogodilo se imenovanje članova Revizorskog odbora iste kompanije, u koji biva imenovan Jakovčevićev kolega s katedre Mihovil Anđelinović.

Prije toga, Anđelinović i Jakovčević iskustvo su zajednički stjecali u Revizorskom odboru Hrvatske lutrije, čiji su obojica bili članovi, s time da je Anđelinović bio i zamjenik predsjednika NO-a te tvrtke.

Puno je to odgovornosti i zadaća, ali ipak ostaje i činjenica da članstvo u nadzornim odborima, tim bitnim tijelima kompanija, mnogima posebno atraktivno djeluje i zato što pruža posrednu mogućnost utjecaja na rad tih kompanija, odabir nekih vanjskih suradnika, revizora, kao i brojne druge pogodnosti.

Marko Primorac, docent i znanstvenik također s Katedre za financije zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, ističe kako se imenovanja u nadzorne i druge odbore državnih tvrtki danas često pogrešno shvaćaju.

- Na žalost, uvriježeno je mišljenje da se u poslovnom svijetu može uspjeti samo na osnovu poznanstava ili političke podobnosti. Iskustvo mi pokazuje da u državnim tvrtkama rade i prenose svoja znanja educirani, sposobni i motivirani ljudi. Često svojim studentima govorim da se znanje, trud i upornost uvijek isplate. U to vjerujem i to moji kolege i ja dokazujemo vlastitim primjerom - kaže Primorac, ujedno član NO-a HEP-a.

Osim toga, ističe kako se u svojem dosadašnjem znanstvenom i stručnom radu aktivno bavio temama od javnog interesa, često je na savjetodavnoj i operativnoj razini bio uključen u pripremu analitičkih podloga za provedbu različitih inicijativa.

Vole sudjelovati

- Sudjelovao sam u radu Stručne radne skupine za reviziju poreznog sustava i izradu novih zakonodavnih rješenja u poreznom sustavu RH, kao i u radu Povjerenstva za izradu novog modela sustava financiranja jedinica lokalne i područne samouprave. Osim toga, član sam Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, što vidim kao izazov s obzirom na postojeće probleme s kojima je trenutno suočen mirovinski sustav.

Nedavno sam s profesorom Martinom Werdingom - jednim od svjetskih autoriteta u području socijalne politike - objavio rad o hrvatskom mirovinskom sustavu u prestižnom časopisu Journal of Pension Economics and Finance u izdanju Cambridge University Pressa.

U radu iznosimo konkretne preporuke za unapređenje mirovinskog sustava Republike Hrvatske te vjerujem da ću kao član Upravnog vijeća Zavoda imati priliku sudjelovati u kreiranju povoljnijeg institucionalnog ambijenta za implementaciju tih preporuka - kaže Primorac, upozoravajući kako Katedra za financije zagrebačkog Ekonomskog fakulteta nije iznimka u angažmanu svojih članova.

Kao primjer ovdje mu služe ekonomisti Ljubo Jurčić, Mato Crkvenac ili Marko Škreb, a spominje i guvernera Borisa Vujčića, koji također dolazi s Ekonomskog fakulteta.

- Bilo bi žalosno da zajednica ne iskorištava taj potencijal. Osobno me veseli što surađujem s ljudima koji su proaktivni i spremni posvetiti se takvim angažmanima. Akademska zajednica u Hrvatskoj po uzoru na europsku mora biti aktivno uključena u društvena zbivanja u svim područjima - razmišlja Primorac.

Diploma, poznanstva

Ipak, teško je ne primijetiti kako najbolja hrvatska ekonomska pamet većinom dolazi baš sa zagrebačke Katedre za financije, iako se istim područjem bave i oni riječki, osječki, splitski i drugi ekonomski fakulteti.

- Nismo mi tu specifični, nego je naš jači angažman posljedica nekih specifičnih znanja kao i činjenice da smo smješteni u Zagrebu, dakle centralizirani, kao što je danas i većina naše politike i gospodarstva. Istina, puno je profesora na katedrama za financije diljem zemlje i meni je osobno žao što nekako uvijek mi isplivamo na površinu, iako mislim da to što smo u Zagrebu ima i puno prednosti.

Između ostaloga, nismo ‘ograničeni’ nekim specifičnim, regionalnim problematikama, imamo širinu koja je dobra za razumijevanje monetarne politike i makroekonomije - smatra profesorica i doktorica znanosti Marijana Ivanov, koja je na Katedri za financije zaposlena od 1994. godine.

Za uspjeh u državnom gospodarstvu, dakle, preduvjet su diploma i strast.

A prednost specifična katedra, poznanstva i dobre veze.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 21:23