POSREDNICA U ZAPOŠLJAVANJU OTKRIVA 'Samo u Dansku preselilo se 100 liječnika i sestara. Ja ih tamo odvodim i nisam još čula da se netko želi vratiti'

Na sajmu poslova ”Carieers in White” zdravstveni djelatnici mogli su se informirati o potencijalnim mogućnostima rada u nekoj od europskih država. Jedna od tvrtki koja već godinama sudjeluje na sajmu je i INCOR, koja je na ovogodišnjem sajmu nudila zaposlenje u čak 10 europskih država (Norveška, Švedska, Danska, Njemačka, Švicarska, Austrija, Belgija, Francuska, Velika Britanija i Irska), od kojih je najveći interes bio upravo na skandinavske zemlje i Njemačku, piše Slobodna Dalmacija.

- Na ovom sajmu je novina bila da smo od kolovoza 2018. godine postali i ekskluzivni partneri za danski zdravstveni sustav, obavljajući pri tome posao ureda za ljudske resurse za danske bolnice u vidu regrutacija zdravstvenih djelatnika - kaže Zrinka Stanić, diplomirana pravnica, vlasnica tvrtke INCOR. d. o.o., i otkriva kako je došla na ideju da se počne baviti posredovanjem u zapošljavanju.

- Završila sam Pravni fakultet u Osijeku te potom upisala interdisciplinarni doktorski studij prava i ekonomije, gdje sam se iznimno zainteresirala za strateško upravljanje ljudskim resursima, što je i tematika moje doktorske disertacije. Osnovala sam firmu INCOR d.o.o. i iskoristila svoja znanja iz strateškog upravljanja ljudskim resursima te znanje skandinavskih jezika te počela surađivati kao ekskluzivni zastupnik skandinavskih poduzeća, a kasnije i drugih poduzeća iz drugih europskih država. Iako je INCOR d.o.o. osnovan 2016. godine, suradnju sam započela još 2014. godine kao vanjski suradnik za skandinavske bolnice, ispričala je u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.

Da liječnici iz Hrvatske masovno odlaze više i nije vijest. Vijest će biti tek ako se taj trend zaustavi i eventualno smisli način kako zadržati ove, ali i druge stručnjake. Najnoviji podaci govore da Hrvatskoj trenutno nedostaje oko 12 tisuća liječnika i medicinskih sestara, što naravno nije samo posljedica njihova iseljavanja. U posljednje četiri godine otišlo je preko granice oko 600 liječnika, mnogi s cijelim obiteljima, a namjeru da to učinu pokazuje ih svakim danom sve više... Gdje najčešće odlaze i koje su trenutno hit destinacije. Nedavno su to bile Njemačka, Velika Britanija, Škotska, Norveška, Danska, sada i Irska!? Je li redoslijed još uvijek isti?

- Liječnici, medicinsko osoblje, ali i sve ostale profesije najviše streme preseljenju u Njemačku, Austriju, Švedsku, Norvešku i Irsku.

Vaša firma trenutno posreduje u zapošljavanju liječnika u Danskoj. Možete li otkriti koliko se liječnika zaposlilo u toj zemlji u posljednju godinu dana i koliko je sada zainteresiranih?

- U razgovoru s kolegama na sajmu karijera u bijelom došli smo do brojke od otprilike stotinjak doktora i medicinskih sestara koji su u ovom trenutku u postupku prijave na natječaje, obavljanju intervjua, neki već u fazi učenja jezika, a mnogi i u zadnjoj fazi samoga preseljenja. Kako smo suradnju s Danskom tek započeli, nemamo brojke već preseljenih kandidata jer sami procesi traju između 10 do 12 mjeseci, ali trenutno imamo brojne prijavljene na aktualne natječaje u Danskoj.

Koje se struke najviše traže i odakle je većina liječnika koji odlaze?

- Kao i u većini država s kojima surađujemo, najviše se traže specijalisti radiolozi, patolozi, specijalisti obiteljske medicine, psihijatri, neurolozi, internisti, ginekolozi sa znanjem IVF-a, specijalisti opće kirurgije sa znanjem endoskopskih zahvata i sve subspecijalizacije. Također, svi ostali specijalisti su iznimno traženi. Liječnici koji žele otići su iz svih regija Hrvatske, a brojne upite dobivamo i iz zemalja u regiji, iako je njima postupak odlaska na rad u neku od europskih zemalja malo otežan zbog toga što države iz kojih dolaze nisu članice EU-a. No, čak i bez obzira na to, ako znaju njemački jezik na razini B2-C1, u mogućnosti smo im pomoći sa zaposlenjem u Njemačkoj.

Pretpostavljam da k vama dolaze na intervju. Što najčešće navode kao razloge odlaska?

- Mi smo sa svim našim kandidatima u osobnom kontaktu te smo im uvijek na raspolaganju za sve njihove upite. U razgovoru s njima kroz zadnjih 5 godina kao primarni razlog svih odlazaka na prvome bih mjestu naglasila nezadovoljstvo na trenutačnom radnom mjestu, što iz razloga loših uvjeta rada, loših međuljudskih odnosa, pa i mobinga u mnogim situacijama. Mobing se najviše očitava od strane mentora i šefova prema svojima podređenima, od verbalnog mobinga raznim psovkama i pogrdnim imenima, do sprječavanja napredovanja, odbijanja da se podređeni nauče vještinama koje stručnjaci na tim mjestima trebaju naučiti i znati raditi i mnogo sličnih situacija, nemogućnosti napredovanja, ograničavanja od strane određenih kolega, mnogim specijalizantima je onemogućeno učenje zahvata iz opisa njihove specijalizacije na temelju odluka pojedinaca koji na takvim odjelima rade i po ”hrvatskom hijerarhijskom sustavu” imaju moć samostalno donositi takve odluke. Evo vam kao primjer slučaj jedne doktorice koja je u petak bila dežurna i u subotu je trebala biti slobodna, na što je računala jer se raspored radi mjesec unaprijed i organizirala je rođendansku proslavu svojoj kćeri. Njezin šef je došao i rekao da ona mora dežurati umjesto njega i u subotu jer on ide na feštu. Kada je rekla da je trebala biti slobodna i da kći ima rođendan, on je počeo psovati, gurati stolicu, galamiti i prijetiti joj, nakon čega je ona iz straha morala ostati i taj dan dežurati i otkazati rođendansku proslavu svoje kćeri.

Kao razloge odlaska navode i premalen broj liječnika i medicinskog osoblja po broju pacijenata.

Što zapravo Danska nudi, a tako je privlačno - veća plaća, bolji uvjeti rada, manje opterećenje, kraća dežurstva...!?

- Usporedbe radi, u skandinavskim zemljama je broj pacijenata ograničen zakonom na 10 pacijenata po liječniku tijekom njegova radnog vremena. Inače, radno vrijeme je 36 sati tjedno. Dežurstva su osmosatna i u najvećem broju slučajeva to su pripravnosti gdje je doktor kod kuće uz službeni mobitel i u jako rijetkim situacijama je doista pozvan na urgenciju u bolnicu.

Posljednjih dana naši su mediji objavili bizarni slučaj da je liječnik u Hrvatskoj kažnjen zbog prevelikog broja prekovremenih sati jer je 'to bilo protuzakonito'. To je pokazatelj da sustav ne funkcionira i da hitno treba naći pravedniji način nagrađivanja prekovremenog rada jer većina liječnika naprosto je prisiljena raditi prekovremeno budući da nema dovoljno liječnika, priroda posla je takva da ne mogu otići sa započetog zahvata i ostaviti pacijenta u ambulanti ili čekaonici kad im istekne radno vrijeme, ali ih se mora i adekvatno nagraditi. Ipak, visina plaće nije glavni razlog odlaska. Imate li informaciju kakva je situacija s prekovremenim satima u Danskoj?

- Svi prekovremeni sati, osim što su odlično plaćeni, istovremeno su i skladišteni u tzv. banci sati u kojoj se skupljaju dodatni slobodni dani. Naši doktori imaju negativna iskustva i s hitnom službom jer je kod nas hitna služba loše organizirana i onda u situacijama kada doznaju da bi dio posla primjerice u Švedskoj trebali raditi i na hitnoj, osjete negativne konotacije. Međutim, pozitivno iznenađenje doživjela je jedna doktorica kada je doznala da jedna švedska bolnica u kojoj joj je bio ponuđen posao ima maksimalno oko 24 pacijenta na hitnom prijemu, a ona je u našoj bolnici iste veličine imala i do 300 pacijenata.

Što se tiče prekovremenih sati, u Danskoj, kao i u ostalim skandinavskim državama, broj prekovremenih sati također je uređen zakonom i iznosi do maksimalno 48 sati u kalendarskom mjesecu. Iako je i kod nas broj prekovremenih sati tako definiran, on nerijetko iznosi i do 300 sati prekovremenog rada mjesečno. Primjerice, jedan liječnik koji zadnje četiri godine radi u Norveškoj kaže da ima otprilike 15-16 sati prekovremenog rada mjesečno, i to samo ako sam želi raditi prekovremeno, te mu je sve izdašno plaćeno i dobiva dodatne slobodne dane. U Skandinaviji je sve uređeno zakonom i zakon se UVIJEK poštuje. To je najveća razlika od hrvatskog sistema gdje vrijedi mišljenje ”zakon je tu da se krši”.

Koje preduvjete treba ispuniti i koliko je tamošnjih bolnica zainteresirano da zaposli naše liječnike? Odlaze li liječnici s obiteljima i nudite li u paketu i posao suprugu/supruga i školovanje za djecu, eventualno i smještaj?

- Preduvjeti za zaposlenje u svim navedenim državama su motivacija za rad u toj državi, a za njemačko i englesko govorno područje i znanje njemačkog i engleskog jezika. Za skandinavske zemlje se traži motivacija da naučite švedski, norveški i danski jezik, što uz našu pomoć nije problem. Imali smo kandidate od 30 do 60 godina i svi su uspješno uz našu pomoć naučili jezik. Još jedna od želja skandinavskih bolnica jest da ste motivirani za daljnja usavršavanja i edukacije jer su oni više nego voljni omogućiti vam to a da vam uz to ne traže godine i godine rada za njih. Radite kod njih dok god ste zadovoljni i to vama odgovara, a kada poželite raditi negdje dalje, to ste slobodni učiniti bez ikakvih financijskih sankcija.

Mi kao zaposlenici inozemnih bolnica obavljamo sve poslove ureda za ljudske resurse u suradnji sa stalnim uredima za ljudske resurse tih bolnica od pronalaska zainteresiranih kandidata za natječaje, usklađivanje profila koji bolnica traži s profilom zainteresiranog kandidata, provjera motivacije i referenci kandidata, dogovaranje i sudjelovanje na Skype intervjuu između bolnice i kandidata, organiziranje intervjua na bolnici u trajanju 3-4 dana za kandidata i njegovu obitelj. Ako se bolnica i kandidat dogovore za posao i kandidat potpiše ugovor o radu s bolnicom, mi smo ti koji organiziramo 6-mjesečno učenje švedskog, danskog ili norveškog jezika za cijelu obitelj i isplaćujemo im stipendiju za to vrijeme, također dok kandidati uče jezik, mi tražimo posao za supružnika, dogovaramo škole i vrtiće za djecu, tražimo smještaj prema željama obitelji – kuću ili stan, rješavamo dokumentaciju, preseljenje njihovih privatnih stvari te i nakon samog preseljenje obavljamo s njima informativne razgovore u vidu zadovoljstva na novom radnom mjestu, te u suradnji s bolnicama sređujemo im usavršavanja, subspecijalizacije, edukacije, povišice i sve što djelatnike čini sretnima i zadovoljnima. Sretan i zadovoljan djelatnik je najveće bogatstvo svake institucije/poduzeća i što prije hrvatske institucije to shvate i prihvate, smanjit će se i ovoliki broj odlazaka ne samo zdravstvenih djelatnika, već i svih drugih profesija koje također masovno odlaze.

Što kažu vaše povratne informacije, jesu li naši liječnici zaista zadovoljni na novom radnom mjestu?

- Prije dva tjedna sam bila poslovno u Švedskoj i našla sam se s desetak kandidata koji su preselili prije dvije godine. Svi su iznimno zadovoljni uvjetima rada, plaćom i životom u Švedskoj. Jedan liječnik mi je rekao da je baš tjedan dana prije susreta sa mnom bio na jednom sastanku, nakon čega ga je gospođa iz ljudskih resursa pozvala na "fiku" (izuzetno popularna pauza za kavu i kolač u cijeloj Skandinaviji). Ona je, inače, osoba zadužena za njegov odjel i svi liječnici s njegova odjela imaju sastanke s njom u vezi s napredovanjem, edukacijom, idejama, informacijama i sl. Ona ga je tada pitala kako je zadovoljan na svom radnom mjestu, je li zainteresiran za neko daljnje usavršavanje, treba li povišicu, što bolnica još može učiniti da on bude još zadovoljniji. Tada je mislio da ga to sve pita jer je relativno nov, ali onda je doznao da ured za ljudske resurse tako ispituje sve djelatnike bolnice neovisno o tome rade li u bolnici dvije, deset ili dvadeset godina. Ne prave nikakve razlike i iznimno paze na zadovoljstvo svojih djelatnika. Prednost rada u skandinavskom sistemu je i nepostojanje hijerarhije. Naime, šef je samo osoba koja ima odrađivati više dokumentacije, ali nikako ne netko u hrvatskom poimanju riječi ”šef”.

Odlazi li više mladih liječnika ili onih iskusnijih recimo u najboljim godinama što se tiče stručnog iskustva?

- Mogu reći da podjednako odlaze i doktori specijalisti i doktori bez specijalizacije. Mladi doktori bez specijalizacije su izrazito traženi u anglosaksonskim državama, Velikoj Britaniji i Irskoj gdje ih možemo prijaviti za sve specijalizacije. Naime, ove dvije države su čak i više zainteresirane za mlade doktore bez specijalizacije koji tada čitav program specijalizacije prolaze prema njihovu specijalističkom programu. Jedini uvjet im je odlično poznavanje engleskog jezika.

Neki se mladi liječnici odlučuju za odlazak jer ne mogu dobiti željenu specijalizaciju, dok u nekim zapadnoeuropskim zemljama našim liječnicima ne samo da odobravaju dodatne specijalizacije i subspecijalizacije, nego im ih i plaćaju?

- Mladi doktori su sve više zainteresirani za rad u inozemstvu zbog nemogućnosti dobivanja željene specijalizacije ili općenito nemogućnosti dobivanja bilo koje specijalizacije, a bez uvjeta od trenutnih 10 godina koje se traže za odrađivanje nakon položenog specijalističkog na bolnici koja ti je dala specijalizaciju bez obzira kako ti je na tom radnom mjestu.

Znam situaciju jednog mladog para koji su željeli ostati u Hrvatskoj, čak u jednoj manjoj bolnici, ali im je bolnica konstantno priječila da oboje dobiju specijalizacije na istoj ustanovi. Njemu su dali specijalizaciju, a ona je radila na hitnom prijemu pod obećanjem da će uskoro biti natječaji za specijalizacije na koje se može prijaviti. Nakon par godina čekanja na otvaranje mjesta za nju ona je preselila u drugi grad i dobila specijalizaciju na drugoj bolnici. Oni više nisu sretni niti voljni ostati u Hrvatskoj jer žele djecu i obitelj, a to teško mogu ostvariti životom na dvije adrese. Ovo je jedna tipična situacija gdje čak stručnjaci koji nisu ni razmišljali o odlasku iz Hrvatske odluče otići.

Kako tamošnje bolnice prihvaćaju hrvatske kolege? Je li se netko žalio?

- Skandinavske zemlje su postale popularno željeno odredište za hrvatske državljane upravo iz razloga što skandinavski poslodavci iznimno cijene motivirane ljude koji su voljni dalje se obrazovati, educirati i usavršavati. Jedno od pitanja na intervjuima upravo je imaju li motiva za daljnje usavršavanje i potvrdan odgovor vas lansira prema tom radnom mjestu. Svaki tjedan se svi na odjelu sastaju i raspravljaju o nadolazećim kongresima, seminarima, edukacijama, subspecijalizacijama i svi koji imaju imalo volje i motiva, dobivaju te mogućnosti za koje su još dodatno i plaćeni. Puno kandidata koji nam se jave kažu kako imaju Phd, ali ne znaju hoće im to ikako koristiti u Skandinaviji jer im baš nije od koristi u Hrvatskoj. Naime, bolnice u Skandinaviji kada vide da imate Phd, vas odmah pitaju jeste li voljni možda kombinirati rad u praksi i znanosti.

Od svih država s kojima surađujemo najpozitivnija iskustva su upravo iz Skandinavije, gdje su kandidati rekli da su se odmah osjetili prihvaćenima od zajednice, kao njihovi državljani i odmah su se počeli osjećati domaće, brzo su ostvarili povišice, napredovanja i u svemu bili jednaki državljanima tih država. Na njemačkom govornom području kandidati su zadovoljni plaćama i uređenošću radnih sredina, ali kažu da ni nakon par godina nisu doživjeli da su jednaki s rođenim državljanima tih zemalja. To je mana koju naglase kod njemačkog govornog područja iako su jako zadovoljni sa svime ostalim. Najlošija iskustva imamo iz Velike Britanije koja je zbog engleskog jezika privlačna brojnim doktorima, ali nakon preseljenja i početka rada brojni istaknu veliki jaz između Engleza i stranaca.

Alarmantna je situacija i s medicinskim sestrama i tehničarima kojih je navodno trenutno 1000 spremno za odlazak? Posredujete li i u njhovu zapošljavanju?

- Sve više medicinskog osoblja također traži poslovne prilike u zemljama Europe, ali i šire, primjerice velika je potražnja za Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Mi također surađujemo i s bolnicama po pitanju zaposlenja medicinskog osoblja.

Dvoje supružnika, medicinska sestra i tehničar, s kojima sam se također srela, rekli su mi da su u tri godine života i rada u Švedskoj od financija zatvorili sve kredite u Hrvatskoj, kupili auto i preselili u veći, novi stan. Od psiholoških i zdravstvenih čimbenika puno su mirniji, nemaju stresa, a zdravstveni problemi koje su imali zbog rada u stresnom okruženju u Hrvatskoj nestali su.

Je li vam se itko obratio da posredujete u povratku u Hrvatsku!?

- Nismo još imali niti jedan upit za povratak u Hrvatsku. Naime, čak i stručnjaci iz zemalja u regiji kada nam se obrate pa im ponudimo neka radna mjesta u Hrvatskoj, odbiju i zamole nas da nastavimo tražiti u drugim zemljama od njihova interesa, a to su Švedska, Njemačka, Danska…