INTERVJU - DAMIR JELIĆ

POTPREDSJENIK HDZ-a ZA JUTARNJI 'Most se u mnogim stvarima ne snalazi... Bude li jasno da to ide loše, novi izbori su uvijek opcija'

Uvjeren sam da je ovo što nam se trenutačno događa uštimavanje - kaže Jelić
 Ranko Šuvar/EPH

Da je Tomislav Karamarko imao protukandidate u utrci za čelno mjesto HDZ-a, njegova bi kampanja izgledala drukčije. No, kako je jedini kandidat, voditelj njegova izbornog stožera Damir Jelić i tim koji pomaže šefu HDZ-a odlučio se za strategiju u kojoj Karamarko pola dana provodi na terenu kao prvi potpredsjednik Vlade, dok drugu polovicu posvećuje članstvu i skorim izborima, uglavnom obilazeći županijske organizacije HDZ-a koji ove godine obilježava 26 godina od osnutka...

- Plan nam je obići sve stranačke organizacije - kaže Jelić, HDZ-ov potpredsjednik i voditelj Stožera. Dodaje da se Karamarko na terenu u ulozi prvog potpredsjednika Vlade najviše bavi temama vezanim za DUUDI. - Predsjednik Karamarko nije se prije bavio ovakvim tipom rada, a sada se tu pokazuje inicijativnost koja može puno pomoći. Mnogo je dobrih projekata. Treba primjerice aktivirati Kupare u Dubrovačkoj-neretvanskoj županiji, ali i napuštene vojarne i zemljišta. Uglavnom se tu radi o turističkim projektima ili projektima vezanim uz gospodarstvo. Investicije su moguće u svim županijama.

Koja je uopće uloga Stožera kad je samo jedan kandidat za šefa HDZ-a?

- Stožer je osnovan u trenutku kad se nije znalo hoće li uopće biti protukandidata. Predsjednik Karamarko je u potpunosti svjestan da je obilazak terena i bivanje s ljudima, bez obzira na kandidate, jasna poruka poštovanja članova, a napose utemeljitelja. To je odraz odnosa prema tim ljudima. Nije primarno tko je šef i ima li protukandidate, nego izraz poštovanja s jedne strane, ali i povratna informacija od ljudi koji su u temeljnim ograncima, na terenu. Mi koji se bavimo politikom često se odvojimo od baze i onda imamo svoje iluzije ili fikcije. A na ovaj način mi dajemo ljudima, i još više primamo od njih.

Kakav odaziv na izbore očekujete?

- Teško je ljude motivirati kad je jedan kandidat. Ali mi ćemo se potruditi da odaziv bude solidan.

Koliko planirate utrošiti u kampanju?

- Kampanja još traje pa precizne brojke ne mogu izreći. No to će zaista biti mali troškovi, uglavnom za putovanja i nešto malo promidžbenog materijala.

Kako ste se našli u ulozi voditelja Stožera?

- Za mene je to bilo neočekivano, ali mi je predsjednik ponudio i ja sam to prihvatio s osjećajem časti. Čitam da predsjednik vidi da imamo identična utemeljenja i promišljanja određenih političkih poteza. Ali nisam nikad razmišljao da bih to bio ja. Ima ljudi koji puno više međusobno komuniciraju uz predsjednika, a ni moj stil rada nije takav da bih ja bio voditelj pa me ovo iznenadilo.

Smatrate li da bi bilo bolje da je Karamarko imao nekog protukandidata, je li vam ipak žao što je ispalo ovako, bez pravih izbora?

- Meni kao predsjedniku Stožera nije žao što je tako, ali predsjedniku Karamarku je žao. Ja u šali kažem da je Josipa Rimac, koja je bila voditelj stožera za parlamentarne izbore, odradila posao kao ja, da bi HDZ imao sto posto saborskih zastupnika.

Za kandidaturu za šefa HDZ-a trebalo je skupiti 5000 potpisa, je li to previše s obzirom na to da su rokovi bili kratki?

- Prepuštam vašim čitateljima da procijene je li 2,4 posto svih članova stranke previše.

Ipak, članovima koji nemaju logistiku i pogodnosti koje ima vrh stranke to nije lako prikupiti?

- Svakom tko se smatra ozbiljnim kandidatom ne bi trebao biti problem organizirati ozbiljnu i kvalitetnu logistiku ako je to osoba koja pretendira danas voditi HDZ, a sutra služiti Republici Hrvatskoj. Takva osoba ipak bi morala imati drugačiji princip i razgranatost na terenu, što znači da tu nema mjesta avanturizmu. To je preozbiljna stvar. U tom pogledu je 2,4 posto možda čak i premalo. Bilo je prijedloga da to bude 20.000, 10.000, pa i 7000, ali upravo je na Karamarkovo inzistiranje ta brojka spuštena na 5000. Ja sam se subjektivno zalagao za 10.000 potpisa. Mislim da bi vjerojatno bilo protukandidata u stranci, da je ishod nacionalnih izbora bio drukčiji. Da su drukčije okolnosti, sigurno bi i više kandidata moglo skupiti 5000 potpisa.

Hoćete li, kao što se priča u stranci, vi biti novi glavni tajnik HDZ-a?

- Toliko se ovdje priča da smatram da na takve priče uopće ne treba gledati ozbiljno. Posebno ne u ovom trenutku. Potpuno sam usredotočen na ovaj posao u Stožeru i već mi je iskazana čast time što sam najmlađi potpredsjednik HDZ-a. Moja stremljenja na privatnoj razini nisu motivirana primarno bilo kakvim funkcijama. Ali pustimo da se sjedne i razgovara o budućnosti stranke na taj način. Od moje strane sigurno ni za koje mjesto neće ići inicijativa, kao što nije išla ni za vođenje Stožera.

Znači, nemate se namjeru kandidirati za Predsjedništvo?

- I do sada smo radili tako da je nekoliko ljudi sjelo i razgovaralo što je najbolje za HDZ, to jest što HDZ najbolje može napraviti za Hrvatsku. Iz takvih razgovora proisteklo je i moje mjesto potpredsjednika HDZ-a. Na Saboru stranke krajem svibnja članovi će izreći gdje ti je, a gdje nije mjesto. Može jedna uža ekipa imati neku viziju koja uopće ne mora biti realna jer je članstvo neće prepoznati. Ja time nisam opterećen, meni je bitno da je HDZ najbolje oruđe za Hrvatsku i da dobro služi.

Hoće li se glavni tajnik Milijan Brkić kandidirati za zamjenika šefa HDZ-a?

- Nisam po tom pitanju s njim razgovarao. I to bi bilo legitimno, zašto ne? Ali, opet kažem, da se mene pita, ja bih najviše volio da on, predsjednik i vodstvo stranke sjednu i da probamo usuglasiti zajedničke stavove što je najbolje za Hrvatsku, a to znači i za HDZ.

Više ste se puta požalili na sporost rada Vlade. No, kako to promijeniti s obzirom na vaše loše odnose s Mostom, to više što slijede imenovanja u javnim i državnim tvrtkama, zbog čega će sigurno biti još mnogo prijepora?

- Upozorio bih da je HDZ sa svojih 26 odbora postavio program koji je itekako precizno bio vezan za IFO institut. U tom radu su i partneri iz Domoljubne koalicije itekako dali svoj obol, vrlo pozitivan. Postoji debeli registar s projektima koje treba pokrenuti, kao i jedan, trećinu manji, s promjenama zakona. Već se vidjelo tko bi što trebao odraditi. I logično je da je sve što se s Mostom dogodilo usporilo i gotovo zaustavilo određene procese. Međutim to je odbljesak hrvatskog naroda koji je ovako htio. I tko smo mi da sada plačemo nad tim? Sada su stvari posložene u kompoziciji s desetak partnera i s premijerom koji nije osoba iz politike. U tom pogledu, što mogu reći? Da je HDZ sam ili s Domoljubnom koalicijom, već bi mnoge stvari bile riješene. Ali to je hipotetika, što bi bilo kad bi bilo. Da, bit će i dalje sporo, bit će prijepora i nesuglasica. Međutim to će biti irelevantno ako se u jednom trenutku zamašnjak, koji se mjeri kroz rengensku sliku broja zaposlenih i pada nezaposlenih, pokrene. Tada će sve ovo biti zaboravljeno.

Rekli ste i kako je u ovoj situaciji najvažnija strpljivost. No koliko HDZ još može biti strpljiv - u prijeporima ste s Mostom, odnosi s premijerom i predsjednicom su napeti, partneri iz Domoljubne koalicije sve su nezadovoljniji, kao i dio članova HDZ-a?

- Naše strpljenje za istu tu državu bilo je tisuću godina, ni manje ni više. Kao sveti pradjedovski zavjet. I upravo pod vodstvom HDZ-a, iako nikoga ne treba izostaviti jer je čitav hrvatski korpus nakon tisuću godina strpljivosti dočekao hrvatsku državnost koja je teško stvorena. Tako da je u našim genima ta strpljivost i strpljenje. I trpeljivost s trpljenjem. Jedno i drugo. I u tom pogledu HDZ može daleko najviše trpjeti od svih političkih stranaka u Hrvatskoj. Samo je pitanje trpi li s vjerom da je to za boljitak Hrvatske. Na taj smo način svjetski rekorderi ako je to za boljitak Hrvatske.

No s obzirom na trenutačnu situaciju, jesu li ipak rješenje izvanredni izbori?

- Ako govorim o strpljivosti, sad kad bih rekao da sam pobornik izvanrednih izbora, bio bih u kontradikciji sam sa sobom. Uvjeren sam da je ovo što nam se trenutačno događa uštimavanje i samo je jedan odgovor koji smo mi davno prije zacrtali u IFO institutu: ako je to zamašnjak koji će uroditi radnim mjestima, nakon toga će sve ove dječje bolesti proći. Naravno, ako svima bude jasno da se stvari ne kreću u željenom smjeru, onda svakako treba razmotriti sve mogućnosti.

HDZ je doveo premijera Oreškovića, kako gledate na njegove odluke koje su protivne željama HDZ-a kad je riječ o imenovanju ravnatelja SOA-e i slučaju kandidature Milijana Brkića za ministra?

- Gledam tako da mi se čini da sve te odluke nisu dovoljno iskomunicirane međusobno. Dakle, očito izostaje dovoljno komunikacije da bi ta hrvatska Vlada profunkcionirala onako učinkovito kako mi to želimo. Što se tiče slučaja Brkić, da je premijer živio u Hrvatskoj, to bi se moglo smatrati uvredljivim. Ali kako je premijer ekstremitet jednog te istog tijela iz dijaspore, mogu to smatrati možda nespretnošću. Moj stav po pitanju Milijana Brkića je jasan i izrekao sam ga mnogo puta. Ljudi poput Brkića ili generala Damira Krstičevića su ljudi koji su se žrtvovali. Da takvih ljudi nije bilo, ne bi bilo ni ovakve Hrvatske kakvu imamo. To je pitanje senzibiliteta. Hrvatski branitelji koji su se žrtvovali, a posebno onih 15.000 kojih nema i koji sad to gledaju sa svojih nebeskih visina, valjda su prioritet. A to je pitanje svjetonazorsko, cijeni li se žrtva tih ljudi ili ne. Ja ih neizmjerno cijenim.

Kako ćete riješiti probleme s nezadovoljnim partnerima u Domoljubnoj koaliciji?

- U Domoljubnoj koaliciji je osam stranaka, Most čak nije ni stranka, oni su deveti faktor, tu je Milan Bandić kao deseti, te još pokoji predstavnik nacionalnih manjina. Kad se tome doda premijer koji nije politička osoba, te predsjednica, to je više od 12 ljudi. A neke teorije komunikacije kažu da se još do 12 ljudi može komunicirati. Više od toga jako teško. Kad puno ljudi sjedi za stolom, moguće je da je puno nezadovoljnih. Međutim postoji princip koji kaže da je umijeće kompromisa da su svi nezadovoljni do granice zadovoljstva.

Mnogi članovi HDZ-a prigovaraju vodstvu stranke da ste previše popustljivi prema Mostu i da je dobio previše? Slažete li se s tim ocjenama?

- Nije problem koliko je Most dobio, nego jesu li dovoljno jaki i kvalitetni ljudi došli na neka mjesta, a to će vrijeme vrlo brzo pokazati. Prema onome što baza govori, HDZ je previše popustljiv prema Mostu. S druge strane, politika je ipak na moralnoj osnovi umijeće mogućeg. A valja pustiti i taj Most, koji se u mnogim stvarima još uvijek ne snalazi, ako je to za boljitak Hrvatske. I to je dio one trpeljivosti koju mi moramo iznijeti na svojim leđima. Ipak smo mi dominantna politička stranka moderne Hrvatske i kao takvi imamo privilegij da se ne bavimo partikularnim interesima, nego sve što promišljamo, promišljamo hrvatski. I to je definicija HDZ-a. Kada je promišljao Hrvatsku na hrvatski način, HDZ je bio jak. Kada se s vremena na vrijeme zatvarao u partikularne, stranačke interese, slabio je i najčešće bio u oporbi.

Što kažete na pobjedu Zorana Milanovića u SDP-u?

- Nisam sklon komentirati izbore u SDP-u. Članovi su odabrali Milanovića, što znači da je kontinuitet kod njih postavljen i da ide tim putem. I moj predsjednik mu je čestitao pa ne vidim razlog da mu i ja ne čestitam s vjerom da smo mi braća po sredstvu za boljitak Hrvatske i da ćemo prevladati svoje partikularne interese. Za sada, komunikacijski, s njegove se strane to nije moglo iščitati, ali valja vjerovati u čuda.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 12:56