ŠUMA APSURDNIH PROPISA

POTRESNA BITKA S BIROKRACIJOM INVESTITORA U HRVATSKU Danac se čak 13 godina se borio s državom da mu dopusti uložiti milijune!?

 Orlić/CROPIX

Danskom poduzetniku Kimu Rosbaku prijatelji se čude što nakon 13 godina borbe s hrvatskom administracijom, potrošenih tisuća eura i neizmjerne energije i živaca, još želi nogom kročiti u Hrvatsku, a kamoli u njoj kovati poslovne planove.

U bogatoj skandinavskoj kraljevini, u kojoj po istraživanjima žive najzadovoljniji ljudi na svijetu i gdje dana riječ vrijedi više od sto ugovora, malo je zainteresiranih za ulaganje u Hrvatsku. A Rosbaka ne zanimaju hoteli na obali, morski turizam ili neka druga djelatnost u kojoj se novac brzo okreće, nego šuma, prostrano lovište na Zrinskoj gori između Dvora i Kostajnice, u ratom poharanoj Banovini, jednom od najsiromašnijih hrvatskih krajeva. Dvor i Hrvatska Kostajnica, 20 kilometara udaljeni gradići uz Unu, teško skrivaju ratne ožiljke.

Stanovnika je četiri puta manje nego prije rata. Još je mnogo porušenih kuća, a u mnogim obnovljenima nitko ne živi. U usporedbi s njima, Vukovar izgleda kao Monte Carlo, a Gospić kao elitno alpsko odmaralište. Do kuća u podnožju šumovitoga gorja svakodnevno dopire zavijanje vukova, a s njihovih se prozora pogled pruža na zelenu rijeku Unu koja je toliko čista da se voda iz nje može slobodno piti.

S druge strane rijeke je Bosna i Hercegovina. Mostovi vode u Bosansku Kostajnicu i Novi Grad kako su vlasti Republike Srpske nazvale nekadašnji Bosanski Novi. Na granici se zaustavljaju i vlakovi koji dotrajalom unskom prugom svakodnevno, češće prazni nego puni, povezuju Zagreb i Sarajevo.

Oženio se Hrvaticom

Danac Rosbak u Hrvatsku je došao 90-ih kao časnik UNPROFOR-ove postrojbe. Tu se navodno oženio Hrvaticom, od koje se poslije u Danskoj razveo, ali je, sada s novom suprugom, nastavio redovito dolaziti u Hrvatsku. Na more, ali i na Unu. Ima 50 i koju godinu. Kod kuće vodi uspješan posao sa strojevima za uzgoj životinja za krzno. Uz to je strastveni lovac.

Njegova hrvatska poduzetnička priča počinje 1999 ., kada se javio na natječaj Ministarstva poljoprivrede za dodjelu koncesija za lovište Zrinska gora II. Uredno je njegova ponuda bila ocijenjena najboljom, no koncesijski ugovor nije potpisao sve do današnjega dana. U međuvremenu, u do danas nerazjašnjenim okolnostima, Ministarstvo je isto lovište, 40-ak kilometara dugačku šumu u državnom vlasništvu, dalo u zakup drugom čovjeku, Nenadu Jagodiću.

No, uporni je Rosbak protiv Ministarstva podnio tužbu i dobio dvije sudske presude da koncesija pripada njemu. Uzalud. Presude se nisu provele u djelo. I bivši ministar poljoprivrede Božidar Pankretić, doznajemo, pokušao je provesti sudsku odluku, ali mu zbog niza administrativnih prepreka u vlastitom Ministarstvu to nije pošlo za rukom.

Onda se Rosbak prije nekoliko godina za pomoć obratio danskoj ambasadi u Zagrebu koja se odlučno zauzela za njegova prava pred hrvatskim institucijama pa se u rješavanje uključilo i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova.

Službeni posjet

Rješenje je, čini se, na pomolu. Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina sredinom prošle godine odlučio se nagoditi s Rosbakom, s kojim se zadnjih mjeseci nekoliko puta sastao, i tako završiti priču bez sudskog epiloga, što su nam potvrdili i u Državnom odvjetništvu, objasnivši da “rješavanje ovog predmeta ide u pravcu rješavanja prijepora mirnim putem”.

Ugovor bi mogao biti potpisan u sljedećim tjednima pa pragmatični Danac, ne želeći uznemiravati javnost, samo pomirljivo poručuje kako je pravda spora, ali dostižna. Zadovoljan je, ali ne želi dalje ništa govoriti.

U danskom veleposlanstvu također se suzdržavaju od komentara. Slučaj smatraju - zaključenim. Prilikom nedavnoga službenog posjeta Zagrebu danski šef diplomacije Nicolai Wammen najavio je da će njegova država početkom svibnja ratificirati ugovor o pristupanju Hrvatske Europskoj Uniji, uz napomenu da joj za to neće postavljati nikakve uvjete i da se veseli našem ulasku.

Neslužbeno doznajemo kako je dosadašnji lovozakupnik Nenad Jagodić prije otprilike godinu dana izgubio pravo korištenja lovišta u kojem od tada nema lovaca. Ipak, na jednom od ulaza u neograđeno lovište u selu Volinja, nedaleko od Une, podno brda Prevršak, i danas na livadi prekrivenoj snijegom stoji zelena ploča s natpisom: Državno lovište III/40 Zrinska gora II, lovoovlaštenik Nenad Jagodić.

Ovaj krajnje zamršen slučaj do sada nije zainteresirao hrvatske medije. I sam Nikola Arbutina (SDP), načelnik općine Dvor, na čijem se području lovište nalazi, uvjerava nas da mu je ovo prvi glas o tome.

Krajnje čudno s obzirom na to da je riječ o jednoj od potencijalno najvećih investicija u njegovoj općini, ali i Banovini. Kako doznajemo iz izvora bliskog Rosbaku, njegova hrvatska tvrtka Rosbak u uređenje lovišta planira uložiti desetak milijuna kuna te zaposliti nekoliko ljudi, a još barem desetak obitelji iz osiromašenog dvorskog i kostajničkog područja trebalo bi svoju egzistenciju pronaći u pružanju ugostiteljskih i turističkih usluga zahtjevnoj lovačkoj klijenteli.

Milijunska šteta

Stoga ne čudi što lokalni ugostitelji, poput Vojislava Đenadije, čiji se pansion Đenadija nalazi uz Unu, nekoliko stotina metara od lovišta, s nestrpljenjem očekuju goste s lovačkim puškama na ramenima. Istom se nada i Josip Butić, vlasnik pansiona u Dvoru i Rosbakov najbliži suradnik u Hrvatskoj, koji također ne želi govoriti za medije. Da ne urekne.

Rosbakovi prijatelji i suradnici koji su tražili da ih ne imenujemo tvrde kako njemu nije do zarade jer ima sasvim dovoljno novca, nego želi dati svoj doprinos razvoju unskoga kraja koji je jako zavolio. Planira tamo i kupiti kuću. Kada bi tužio hrvatsku državu za pretrpljenu štetu, mogao bi dobiti milijunsku odštetu. No, on na to i ne pomišlja. Da će u njegovu lovištu pronaći posao nada se Dragan Stojić, lovočuvar s licencom koji je deset godina tamo bio zaposlen dok je zakupac bio Nenad Jagodić.

Lovište za funkcionare

Na bivšeg se poslodavca ne može požaliti, kao i na lovce koji su dolazili, ponajviše iz Njemačke, Austrije, Slovenije, Češke... Plaća je bila redovita, a Stojić je svako jutro već u 6 sati bio u šumi kako bi obišao čeke i druge objekte te donio hranu i sol za divljač. U lovištu je postavljeno 30-ak čeka. Kaže kako u toj šumi, koja se prostire na više od 6000 hektara, poznaje svako drvo. Zadnjih godinu dana je bez posla i preživljava na rubu egzistencije od poljoprivrede u svom selu Volinjski Jarak, u kojem cesta nije asfaltirana.

Dijeli sudbinu većine susjeda i sumještana kojima su jedini prihodi mirovine ili socijalna pomoć. Od industrije je donedavno radilo nekoliko pilana i građevinskih tvrtki. Kada je došla kriza, i to je propalo. U Dvoru je svaki drugi izlog prazan. Radi samo nekoliko kafića, pekarna, jedan frizerski salon... Mladi napuštaju mjesto. Jedinu šansu Dvorani vide u lovnom turizmu jer šume obiluju divljim svinjama, srnama, fazanima, zečevima... Žir i kesten su životinjama nepresušni izvor hrane.

- Jedva čekamo da netko napokon preuzme lovište - istaknuo je Stojić.

Kada bi kao nekada dolazili lovci, bilo bi posla i za restorane koji su sada uglavnom zatvoreni. Prije rata u tadašnja su državna lovišta na Zrinskoj Gori redovito u lov išli vodeći partijski dužnosnici. U susjedstvu spornog lovišta Zrinska gora II je i veliko lovište koje je država u zakup dala udruzi ratnih veterana i u kojem, doznajemo, glavnu riječ vodi predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza, istaknuti virovitički HDZ-ovac Đuro Dečak.

Strancima jeftino

Lovačko društvo Jelen iz Dvora upravlja manjim lovištem, čiji je vlasnik Županija. Tajnik društva je Franjo Juranović, dogradonačelnik Dvora. On ne misli da će stanovnici Dvora imati mnogo koristi od danske investicije.

Strancima su, dodaje, hrvatska lovišta zanimljiva jer love za mnogo nižu cijenu nego u svojim zemljama. Načelnik Arbutina smatra lošim što svaki zakupnik lovišta vodi svoju politiku jer država nije uvela dovoljno reda.

Izigrali su ga činovnici koji u Ministarstvu rade godinama

Izvori bliski Dancu otkrivaju da su za sve krivi ljudi u Ministarstvu poljoprivrede koji tamo rade godinama, dočekuju i ispraćaju ministre koji se mijenjaju kako dođe nova Vlada. Oni očito dobro znaju na koji se način nekome može pogodovati i kako provedbu neke odluke - pa tako i sudske - odgađati godinama.

Kada Ministarstvo i donese neku odluku, provjerava je DORH kao pravosudno tijelo zaduženo za zastupanje državnih interesa. Dovoljno je da jedan detalj u ugovoru nije u skladu s nekim zakonom pa da cijeli posao padne u vodu. Ugovori se šalju na doradu, vrijeme prolazi, a investitori nas zaobilaze u širokom luku.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. studeni 2024 17:00