ZORAN PIČULJAN

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE U INTERVJUU ZA JUTARNJI 'Treba omogućiti novčano kažnjavanje čelnika tijela koje uskraćuje informacije'

Općina Čeminac najviše ignorira zahtjeve građana za informacijama. HBOR i HEP su posebno problematični po odugovlačenju procedure. I Grad Zagreb ima lošu praksu odbijanja davanja informacija
Zoran Pičuljan
 Dragan Matić / CROPIX

Na dužnost povjerenika za informiranje Zorana Pičuljana Sabor je izabrao u studenome prošle godine. Za razliku od prve povjerenice Anamarije Muse koja je 2013. na tu dužnost došla kao nestranačka osoba sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, Pičuljan je najveći dio karijere proveo na visokim pozicijama u državnoj upravi, a ima i stranačku prošlost.

Nedavno je Saboru poslao svoje prvo godišnje izvješće o provedbi Zakona na pravo na pristup informacijama u 2018. godini. Postojeći Zakon o pravu na pristup informacijama (ZPPI), čiju provedbu povjerenik nadzire, donesen je u optimističnom razdoblju pristupanja Hrvatske EU kao jedan od važnih antikorupcijskih zakona.

Svrha mu je natjerati tijela javne vlasti, a njih je u Hrvatskoj u ovom trenutku 5797, da se otvore prema građanima i pruže im što više informacija o svom radu, što proaktivnim objavama na svojim službenim stranicama, što na zahtjev.

Je li do toga u proteklih pet godina doista i došlo ili institucije javne vlasti i dalje koriste različite trikove kako bi svoje ključne odluke i informacije držale izvan vidokruga građana?

- Morate imati na umu da ZPPI obuhvaća golem broj institucija - od dječjih vrtića, trgovačkih društava u vlasništvu države i jedinica lokalne samouprave do ministarstava - kaže nam Pičuljan već na početku razgovora. - Za velik dio tijela iznimno su zahtjevne obaveze koje je taj zakon propisao.

Također treba imati na umu da ni materijalna, ni ljudska kapacitiranost svih tih institucija, koje su obavezne građanima davati informacije, nije jednaka. Međutim, kad se podvuče crta ispod proteklih pet godina u kojima se primjenjuje sadašnji ZPPI, uočavaju se određeni napredak i jačanje odgovornosti tijela javne vlasti na tom području. Generalna bi ocjena bila da napredujemo, ali problema još ima.

O.K., idemo na probleme. Koja tijela javne vlasti vidite kao najproblematičnija kad je posrijedi poštivanje Zakona o pravu na pristup informacijama?

- Jedan od bitnih pokazatelja poštivanja ZPPI-ja je postupaju li tijela po nalozima povjerenika. Prema tom kriteriju, tijelo javno vlasti koje se neprekidno i višekratno oglušuje o naloge povjerenika da građanima dostavi tražene informacije sukladno ZPPI-u je Općina Čeminac. Protiv te općine povjerenik je lani pokrenuo čak osam prekršajnih postupaka zbog nepostupanja po njegovim nalozima.

Želite reći da u toj općini ignoriraju zahtjeve građana za informacijama čak i onda kad se građani žale povjereniku, a on im naloži da daju podatke?

- Upravo tako. Također bih želio naglasiti da je važan pokazatelj poštivanja ZPPI-ja i to je li građanin dobio informaciju koju je zatražio u primjerenom roku, odnosno je li nalog povjerenika pravodobno izvršen. Jedan od načina na koji se građanima otežava put do tražene informacije je odugovlačenje procedure. U tom su se smislu lani kao posebno problematični istaknuli HBOR i HEP.

Drugi je kad kod istovjetnog zahtjeva tijelo javne vlasti koristi nove razloge za odbijanje. Tu bih kao lošu praksu u prošloj godini naveo Grad Zagreb. Ili, primjerice, slučajevi HEP-a iz 2017. i Zagrebačkog holdinga iz 2018. kada su ta trgovačka društva u državnom, odnosno gradskom vlasništvu izbjegavala dati informacije o troškovima isplaćenim odvjetnicima i javnim bilježnicima.

Pred povjerenikom i Visokim upravnim sudom vodi se niz postupaka vezanih za Grad Zagreb, koji su pokrenuti zbog uskrate informacija. Protiv tijela javne vlasti najčešće se pokreću postupci zbog uskrate informacija o plaćama, menadžerskim ugovorima te iznosima isplaćenim za odvjetničke i javnobilježničke usluge.

Mogu li podaci o plaćama zaposlenih u tijelima javne vlasti, menadžerskim govorima, intelektualnim uslugama i slično biti tajni? Prije nekoliko godina je bivši ravnatelj HRT-a Goran Radman uvjeravao Sabor da im ne može dati iznose plaća na HRT-u jer je riječ o tajnim podacima.

- Raspolaganje javnim sredstvima, a u to spadaju i iznosi bruto plaća zaposlenih, nisu podaci koji se prema zakonu smiju uskraćivati građanima i javnosti. Uostalom, tu već postoji i uspostavljena praksa, odluke povjerenika, pa i presude Visokoga upravnog suda. Međutim, ono što posebno zabrinjava su tijela koja odbijaju postupiti ne samo po nalogu povjerenika, nego i po pravomoćnim odlukama Visokoga upravnog suda.

Takvu smo situaciju imali, primjerice, u slučaju Hrvatske komore fizioterapeuta koja je 2016. i nakon pravomoćne odluke Visokoga upravnog suda odbila dati traženu informaciju, iako nema nikakvog razloga za tajnost.

O kojoj je informaciji riječ?

- O bruto plaći predsjednika Komore.

Na koji se način državnu ili komunalnu tvrtku ili neko drugo tijelo javne vlasti, koje ne želi izvršiti nalog povjerenika ili pravomoćnu presudu, može natjerati da dostavi tražene informacije?

- Neprovođenje sudskih presuda u domeni je kaznene odgovornosti. U onim slučajevima u kojima tijela ne postupaju po nalogu povjerenika, on ima ovlast pokrenuti prekršajne postupke. Međutim, dosadašnja praksa pokazuje da oni nisu učinkoviti. U nizu prekršajnih postupaka koje je povjerenik dosad pokrenuo došlo je, primjerice, do zastare pa se tijelo javne vlasti, koje je i nakon naloga povjerenika i pravomoćne presude odbilo građanima dati informaciju, izvuklo bez sankcija.

Bilo bi puno bolje umjesto prekršajnih postupaka koristiti mehanizam koji ima na raspolaganju Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa: mogućnost da povjerenik izravno financijski kazni tijelo javne vlasti koje ne postupi po njegovu nalogu. Pritom mehanizam kažnjavanja treba biti usmjeren prije svega na odgovornu osobu, odnosno čelnika tijela koje je uskratilo informaciju.

Time bi se ojačala ne samo uloga povjerenika, nego i podigla razina izvršavanja rješenja koja povjerenik donosi, a oni koji izbjegavaju obavezu informiranja građana ne bi više mogli računati na procesne slalome ili sudsku zastaru. To je jedna od zakonskih izmjena koju sam u godišnjem izvješću predložio Saboru.

Dakle, želite sami izricati kazne, umjesto da pokrećete prekršajni postupak?

- Da, tamo gdje je kršenje jako i učestalo, trebalo bi obavezno izricati sankciju. Sankcioniranje mora biti učinkovito ili ga ne treba biti.

Prema našem novinarskom iskustvu, od svibnja prošle godine, kad je stupila na snagu famozna Opća uredba o zaštiti podatka (GDPR), tijela javne vlasti učestalo nam uskraćuju informacije od javnog interesa pravdajući to zaštitom osobnih podataka. Prema vašem izvješću, i građani imaju isti problem. Kako stati na kraj zloupotrebi te uredbe?

- Točno je da u dvije trećine slučajeva tijela javne vlasti neopravdano uskraćuju informacije po osnovi zaštite osobnih podataka. To se događa usprkos tome što je u prethodnih pet godina već stvorena standardizirana praksa u postupanju i povjerenika i Visokoga upravnog suda. U pravilu smo suočeni s neopravdanom uskratom informacija koje se dotiču javnih sredstava oko čijeg se raspolaganja ne bi smjele uskraćivati informacije.

Želim istaknuti da se odnos javnog interesa i zaštite osobnih podataka nije nimalo promijenio stupanjem na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka, pa je apriorno pozivanje na zaštitu osobnih podataka neprimjereno. Dakle, tijela javne vlasti i dalje trebaju provoditi test razmjernosti javnog interesa te u svakom pojedinom slučaju vagati što prevladava - javni interes ili zaštita osobnih podataka. Oni koji postupaju suprotno već uspostavljenoj praksi povjerenika i Visokoga upravnog suda, prelaze u zonu zloupotrebe prava.

Hoćete li što poduzeti?

- U suradnji s Agencijom za zaštitu osobnih podataka izradit ćemo upute, smjernice za tijela javne vlasti, iz kojih će se jasno vidjeti da stvari, kad je riječ o zaštiti osobnih podataka, ne treba mistificirati.

Čak tri četvrtine slučajeva u kojima su građanima uskraćene informacije pozivanjem na poslovnu tajnu, prema vašem godišnjem izvješću neopravdane su. Kako stati na kraj manipuliranju poslovnom tajnom?

- Problem je u nedosljednoj primjeni zakona kojima se definira tajnost podataka i zaštita podataka o tržišnoj vrijednosti, ali i nerazumijevanju ZPPI-ja. Trgovačka društva se najčešće pozivaju upravo na poslovnu tajnu kad građani od njih traže informacije o plaćama, menadžerskim ugovorima, isplatama za intelektualne ili odvjetničke usluge, a u čak 84 posto slučajeva pozivanje na poslovnu tajnu je protuzakonito.

Lošu su praksu u tom pogledu u prošloj godini imali HEP i Hrvatska pošta. Važan smjerokaz na ovom području je odluka povjerenika donesena u slučaju HBOR koju je potvrdio Visoki upravni sud, a to je da pravilnik i drugi akti o zaštiti poslovne tajne, koje donosi tijelo javne vlasti, moraju biti javno objavljeni. Ne mogu se skrivati pravni akti koji pokazuju što se sve smatra poslovnom tajnom.

Prije nekoliko smo dana trgovačkim društvima uputili i smjernice kako postupati kad netko traži zapisnike sa sjednica njihovih tijela. Krećemo i s ciljanim edukacijama na sastancima upravo s onim tijelima o kojima sada govorimo.

Međutim, velike tvrtke poput HEP-a i HBOR-a imaju svoje pravne timove i odvjetnike. Zar zaista vjerujete da je ovdje riječ o neupućenosti? Ili se ipak radi o svjesnom izbjegavanju zakonskih obaveza?

- Ako je riječ o svjesnom izbjegavanju pružanja informacija, ne preostaje drugo nego biti učinkovit u kažnjavanju takve nezakonite prakse.

Davale su mi povjerenja vlade različitih političkih predznaka

Za razliku od prve povjerenice Anamarije Muse koja nema stranačku prošlost, vi ste veći dio karijere radili na visokim pozicijama u izvršnoj vlasti i bili ste član HDZ-a. Koliko ste bili u HDZ-u?

- Oko šest godina, od 1994. do 2000.

Bili ste pomoćnik ministra, tajnik Ministarstva vanjskih poslova, veleposlanik u Češkoj, zamjenik državnog tajnika u ministarstvima pravosuđa i uprave, a u Milanovićevoj Vladi zamjenik ministra uprave Arsena Bauka. Smeta li vaša stranačka i dužnosnička prošlost percepciji vaše neovisnosti i vjerodostojnosti?

- Za provedbu niza stručnih projekata i kao državni službenik i kao dužnosnik povjerenje sam dobivao od vlada različitih političkih predznaka, i to je točno. Međutim, čini mi se da to upravo ide u prilog uvažavanju moje stručnosti. Vjerodostojnost, prema mojem shvaćanju, nije određena okruženjem u kojem netko radi, nego kvalitetom i načinom njegova rada.

Radeći skoro cijeli radni vijek u državnoj službi, isključivo sam se bavio upravnim pravom, upravom i diplomacijom, a ne politikom. Vjerodostojnosti u prilog bih htio dodati i dugogodišnje povjerenje vodećih pravnih institucija i pravničke zajednice koja mi je iskazivana izborima na čelne pozicije profesionalnih asocijacija.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 15:06